Znanstvenici iz Sjedinjenih Američkih Država i Njemačke otkrili su da drevni virusni fragmenti u našoj DNK, dugo smatrani “otpadnom DNK”, igraju važnu ulogu u reguliranju krvotvornog sustava tijekom trudnoće i u situacijama gubitka krvi. Ova otkrića upućuju na to da aktivacija tih drevnih elemenata može povećati proizvodnju crvenih krvnih stanica onda kada je tijelu to najpotrebnije.
Istraživanje provedeno analizom hematopoetskih matičnih stanica kod miševa pokazalo je da se tijekom trudnoće aktiviraju fragmenti genetskog koda poznati kao retrotranspozoni. Kada se ti fragmenti “probude”, pokreću imunološku reakciju koja povećava proizvodnju crvenih krvnih stanica. Međutim, ovaj proces nije bez rizika. Aktivacija retrotranspozona omogućuje im da se pomiču po genomu, što može dovesti do promjena u genetskom materijalu. Da bi se razumjelo kako ovaj proces djeluje u ljudi, istraživači su analizirali uzorke krvi trudnih i netrudnih žena te su zaključili da se isti mehanizam događa i kod ljudi.
Daljnji testovi na miševima pokazali su da su životinje, kod kojih je proces bio blokiran, razvile anemiju – stanje koje karakterizira nedostatak crvenih krvnih stanica, a posebno je uobičajeno kod trudnica. To ukazuje na važnost ovog procesa u održavanju zdravlja majke i djeteta tijekom trudnoće.
[Foto: Pexels ]
‘Ovo mijenja način’
Genetičar i imunolog Sean Morrison sa Sveučilišta Texas Southwestern Medical Center rekao je da su rezultati iznenađujući: “Ovo je suprotno od onoga što smo očekivali. Kad je riječ o očuvanju integriteta genoma, trudnoća je razdoblje u kojem bismo željeli izbjeći mutacije.”
Retrotranspozoni, koji čine oko 8 posto ljudskog genoma, donedavno su bili smatrani beskorisnima. No, sada je poznato da ti genetički relikti mogu igrati korisnu ulogu u organizmu. Kod miševa, aktivirani retrotranspozoni pokrenuli su proizvodnju signalnog proteina zvanog interferon, koji je povećao aktivnost hematopoetskih matičnih stanica, ubrzavajući stvaranje krvi. “Ovo istraživanje mijenja način na koji razumijemo mehanizme regeneracije tkiva,” rekao je Morrison. “Za sada smo to dokazali samo u krvotvornom sustavu, no spekuliramo da bi i druge vrste matičnih stanica mogle koristiti retrotranspozone i imunološke senzore za aktivaciju tijekom regeneracije tkiva.”
Alpaslan Tasdogan, genetičar sa Sveučilišta Duisburg-Essen u Njemačkoj, naglašava važnost ovog istraživanja: “Ova saznanja pomažu nam da razumijemo neke od mehanizama koji doprinose razvoju anemije tijekom trudnoće.”
U planu je kliničko istraživanje koje će dodatno istražiti funkciju retrotranspozona kod pacijenata kako bi se bolje razumjelo njihovo djelovanje i potencijalna primjena u liječenju. Ovo otkriće ne samo da naglašava važnost retrotranspozona u reguliranju tjelesnih funkcija, već dodatno pokazuje da “otpadna DNK” može biti ključna za evolucijski prilagođene obrambene mehanizme tijekom trudnoće, pružajući važne uvide u procese koji štite i majku i dijete.