Krvava bitka za Bahmut je gotova, sugerirao je za gostovanja na summitu u Japanu ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski, nespretno dodajući i kako tamo ‘više nema ničega‘ i da je Bahmut ‘još samo u našim srcima‘.
Makar se kasnije ovo priznanje iz Kijeva nastojalo demantirati, te je glasnogovornik Zelenskog Sergej Nikiforov odbacio tvrdnje o definitivnom padu Bahmuta, previše službenih ruskih izvora također je istodobno javilo o ‘oslobađanju Artjomovska‘, što je nekadašnje sovjetsko ime za ovaj istočnoukrajinski grad.
Rusko ministarstvo obrane kratko je priopćilo da je završeno ‘oslobađanje Artjomovska kao rezultat napada jurišnih odreda grupe Wagner, uz podršku topništva i zračnih snaga‘. Ruske snage su, priopćeno je, izašle na put ka selu Ivanovskom pod kontrolom Kijeva. I sam Vladimir Putin je već čestitao svojim vojnicima na ovom ‘podvigu‘, te je obećao nagrade najzaslužnijima.
Kakva god bila puna istina o trenutnom stanju na tamošnjem bojištu, grad-forteca, kako mu Ukrajinci već dugo tepaju, nesmiljenu opsadu globalne vojne velesile izdržao je puna 292 dana. Od urbanog središta koje je nekad brojilo preko 70 tisuća stanovnika u tom razdoblju nije ostao ni kamen na kamenu. Ruska ‘oslobodilačka‘ taktika dalekometnim ravnanjem terena, prakticirana od glavnog čečenskog grada Groznog pa do sirijskoga Alepa, ponovno je rutinski našla poligon za svoju strahotnu primjenu. Sravnjeni su temeljito životi desetaka tisuća građana, njihovi najdraži, njihovi domovi, plodovi cjeloživotnog truda, uspomene, ljubimci, sve. U tu veličanstvenu misiju poslane su iz Kremlja najsvirepije ratne grabljivice, kao i plaćenici i kriminalci pokupljeni iz ruskih kaznionica.
Još su u subotu ujutro terenska izvješća govorila da su ruske snage zauzele veći dio zapadnoga Bahmuta, te da se sporadične borbe još vode tek među stambenim blokovima na njegovom rubu, javlja ugledni vojni portal The War Zone. Jedine ukrajinske jedinice koje su tad bile u gradskim ruševinama boravile su u dobro utvrđenome sektoru blizu nekadašnjem spomeniku MiG-u 17, poznatom kao “zrakoplov”. Već iste večeri ogromna urbana područja Bahmuta našla su se još jednom pod sveobuhvatnim topničkim, zrakoplovnim i pješadijskim ruskim napadom. Nije nikakvo čudo ako se vojska Ukrajine naprosto morala povući i iz te zadnje tinjajuće hrpe ruševina.
Nakon što je danima obećavao da će Bahmut uskoro neizbježno pasti, šef plaćeničke Wagner grupe Jevgenij Prigožin objavio je snimku svojega trijumfalnog trka po uništenoj gradskoj željezničkoj stanici, hvaleći se da napokon ima punu kontrolu nad onim što je ostalo od grada. Zadnje vijesti govore kako će Prigožin borce svoje Wagner grupe već 25. svibnja povući iz Bahmuta na ‘odmor i pregrupiranje‘, ostavljajući regularnoj ruskoj vojsci da se sama nosi s izglednom ukrajinskom protuofenzivom u gradskim ruševinama. Snimke svog navodnog ratnog trijumfa Prigožin će pomno čuvati za Kremlj i za povijest, a o čuvanju samoga osvojenog Bahmuta sad neka se brinu drugi.
Ako je u samome Bahmutu vojno doista sve jasno, za ratni teren oko Bahmuta to se nipošto ne može reći. Ukrajinske snage još su prije tjedan dana na tom području započele bočne napade na ruske položaje oko grada. I američki Institut za proučavanje rata i britansko Ministarstvo obrane procijenili su kako su ukrajinski protunapadi eliminirali prijetnju ruskog okruženja koje bi odsjeklo grad. Osim što su kupili vrijeme za povlačenje iz ruševina na nešto zapadnija uzvišenja, čini se da su ukrajinski bočni napadi prisilili Moskvu i da uputi dodatne snage u to područje. Kako se približava ukrajinska protuofenziva, upućivanje dodatnih snaga na Bahmut sugerira da Rusija još gleda na ovu markaciju kao na simbolično važan cilj. Bez obzira na navodni kraj opsade samoga grada, borbe će se sad vjerojatno premjestiti na njegove bokove obrubljene rovovima, te na zapadnije uzvisine.
Odsudna ukrajinska obrana grada za kojega se od početka tvrdi da nema stratešku važnost gotovo je punih 300 dana strahotno iscrpljivala snagu i moral ruskih trupa. Zapovjednik ukrajinske kopnene vojske Oleksandr Sirski nedavno je izjavio kako su plaćenike Wagnera uspješno namamili u Bahmut ‘kao štakore u mišolovku‘. S nebrojenim opetovanim pokušajima okruživanja, napadima ‘ljudskim valovima‘ i neprekidnom artiljerijskom vatrom vojska Moskve trošila se i kobno vezala za ovo mjesto poput Hitlera za Staljingrad. Ruska armija i Wagner potrošili su nebrojeno ljudstvo i opremu, te tamo zadržavali resurse drugih sektora fronta, dok je Ukrajina gradila i modernizirala svoje snage uz zapadnu pomoć. Zapadne vojne procjene govorile su o čak 200 tisuća ljudi izbačenih iz ruskog stroja oko Bahmuta u zadnjih pet mjeseci. Vrijeme u Bahmutu kupljeno je ukrajinskom krvlju, no dalo je Kijevu sasvim dovoljno zraka da se skoncentrira na druge prioritete.
Bivši ruski zapovjednik i jedan od vođa proruske pobune u Donbasu Igor Girkin već je javno upozorio na ‘stratešku besmislenost‘ ruske pobjede u Bahmutu, javlja Newsweek. U objavi na Telegramu Girkin je javno zapitao je li preuzimanje te hrpe ruševina vrijedno gubitaka koje je Rusija tamo pretrpjela, od ljudstva preko resursa do izgubljenog vremena?
„Oružane snage Ruske Federacije nisu dobile baš ništa, ali su se zato obilato okupale u krvi kod Avdejevke, u Marijinki i Vuhledaru. Nažalost, ne oni koji su planirali i upravljali tim operacijama iz stožera, nego vojnici i časnici, mobilizirani i dragovoljci, na prvoj liniji fronta” – narugao se ovaj ruski ‘jastreb‘ trijumfalizmu svog državnog i vojnog vodstva.