‘Trenirao je s curama, šutirao po 500 puta svakog jutra. On je bio čudesan. Imao je devet godina kada sam ga prvi put vidio…’, za specijal Večernjeg lista o Draženu Petroviću ekskluzivno progovara čovjek koji je prvi Draženu dao ključeve dvorane na Baldekinu.Na današnji dan, 1964. godine, rođen je idol generacija, jedan od najboljih i najvažnijih europskih košarkaša svih vremena Dražen Petrović. Večernji list nedavno je povodom 30. obljetnice smrti neprežaljenog Šibenčanina objavio specijal na 132 stranice, u kojem su otkriven dosad nepoznati detalji iz njegovog života, karijere ali i odrastanja u Šibeniku koje je bio ključna etapa u razvoju košarkaškog genijalca, neslomljivog borca i šutera koji je iz male dvorane na Baldekinu dogurao do NBA lige i otvorio Europljanima put prema najvećoj ligi svijeta. Intrigantnu Draženovu šibensku priču objavljujemo u dva nastavka, uz poseban doprinos Tomislava Zorića, čovjeka koji je Draženu prvi dao ključeve dvorane dok je imamo svega devet godina.Ne postoji košarkaška i životna etapa Dražena Petrovića koja se može lako prepričati ni do kraja precizno objasniti 30 godina nakon što je otišao pa, iako se svake godine ispočetka iznose sjećanja, obilježavaju obljetnice i pišu na tisuće redaka i izjava svjedoka vremena i kolekcionara te organiziraju svečane tribine, neki će momenti o Draženu vrlo vjerojatno zauvijek ostati neispričani. Mit će živjeti, ali pravu istinu o odrastanju košarkaša koji će iz Preradovićeve ulice u Šibeniku dosegnuti status koji ima zna tek nekoliko ljudi koji su mu, uz njegove roditelje i brata Acu, bili najbliži. I najčešće ih nećete vidjeti i čuti u prvim redovima kada se govori o čudu s Baldekina.Na pričama o Draženu odrastale su generacije, svatko se pronašao u barem jednoj od njegovih životnih lekcija.
Primjerice, o porazu ili o pobjedi, ovisno kako će netko to prihvatiti.“Nitko nikad nije dobio sve utakmice. Što prije shvatiš, bit će ti lakše.”Ili o radu i disciplini, upornosti da svaki dan budeš bolji nego jučer. Koliko njih se sjetilo Draženovih riječi: “Talent sam respektirao do 16. godine, a onda sam se odao teškom radu.”Draženova majka Biserka Petrović govorila nam je kako su joj Dražena od malih nogu stalno otimali iz ruku, svi su ga htjeli pomalo za sebe, kako je bio posebno dijete.
I to se nije promijenilo do danas, svatko ima emociju i sjećanje na svog Dražena i na ono što mu je značio, a nitko ne zna što je sve mogao postati i koji su bili njegovi dometi.