Evolucija ljubljenja intrigirala je znanstvenike stoljećima, no profesor Adriano Lameira, evolucijski psiholog s britanskog Sveučilišta Warwick, predstavlja jedinstvenu novu perspektivu na podrijetlo te romantične radnje koju danas uzimamo zdravo za gotovo.
Lameira sugerira da ljubljenje vjerojatno potječe iz ranih rituala timarenja primata. Pojašnjava da su naši davni preci možda koristili napućivanje usana i lagano sisanje kako bi uklonili parazite, mrtvu kožu i ostatke s krzna jedni s drugih, što je bio proces neophodan za higijenu milijunima godina prije.
Od timarenja do “posljednjeg poljupca”
Kako su sesije dotjerivanja napredovale, često su završavale “posljednjim poljupcem timaritelja“, što je vjerojatno preteča intimnog kontakta usta na usta koji poznajemo danas. Lameirina hipoteza, objavljena u časopisu Evolutionary Anthropology, predlaže da su se tijekom vremena te sesije timarenja cijelog tijela skratile kako su rani naši preci gubili krzno. Ipak, posljednja faza tog rituala se održala i naposljetku se razvila u poljubac kao simboličnu gestu u ljudskim društvenim i romantičnim vezama.
Tek kad se ljubljenje koristilo kao opća konvencija za pokazivanje naklonosti, moglo je postati zajednički čin, objašnjava Lameira za Daily Mail, ističući prijelaz s čisto higijenskog ponašanja na društveni signal naklonosti.
Praksa timarenja, vjeruje Lameira, razvila se prije oko sedam milijuna godina kada su se primati preselili s krošnji na tlo, povećavajući izloženost parazitima. Prije otprilike dva do četiri milijuna godina, kako je krzno nestalo, rani ljudi evoluirali u ono što Lameira opisuje kao majmuna koji se ljubi.
Higijenska važnost dotjerivanja smanjila se tijekom ljudske evolucije zbog gubitka krzna, ali kraće bi seanse zadržale posljednju fazu ‘ljubljenja, napominje profesor Lameira, dodajući da je to u konačnici ostalo jedini ostatak nekoć ritualnog ponašanja za signaliziranje i jačanje društvene i rodbinske veze kod ljudskih predaka predaka.
Jedan od najmoćnijih simbola povezanosti čovječanstva
Putovanje poljupca od primitivnog higijenskog alata do višestruke geste koja simbolizira društvene veze odjekuje u povijesnim zapisima. Tekstovi iz drevne Mezopotamije, datirani oko 2500. godine prije Krista, dokumentiraju najranije zabilježene dokaze o ljubljenju. Danas različiti oblici ljubljenja, od pozdrava do vjerskih blagoslova, vuku svoje korijene unatrag do ovog podrijetla dotjerivanja, tvrdi Lameira.
Dok poljubac ostaje jedan od najmoćnijih simbola povezanosti čovječanstva, njegova erotska dimenzija također izaziva fascinaciju. Rimljani su skovali izraz “savium” kako bi označili poljubac romantične želje, iako je razlog zbog kojeg je dobio tu konotaciju više spekulativan, priznaje Lameira. On tvrdi da je ljubljenje moglo poprimiti seksualnu implikaciju tek nakon što je postao ustaljeni znak ljubavi.