Sad kad je Gonzalo Garcia službeno ustoličen kao trener Hajduka može krenuti i glasnija priča o rubrici dolasci. Oni će, istina, uvelike ovisiti o rubrici odlasci jer nove igrače se od nečega treba platiti. I tu ne podrazumijevamo nikakve odštete, već čisto za usluge igrača. Tako funkcionira današnje tržište, plati i dobit ćeš. Novca na Poljudu nema, a samim time nema ni puno manevarskog prostora. U takvim okolnostima do izražaja moraju doći Vitalijeve skautske sposobnosti, a baš od njega Garcia mora sada imati najveće koristi. Sportski direktor je taj koji treba ispuniti Garcijine želje.
A one se jako dobro znaju. To što se dugo čekalo na službenu objavu ne mora značiti da se u međuvremenu ništa nije radilo. Naprotiv, zasukalo se itekako rukave. Urugvajac prvenstveno treba pojačanja na tri pozicije. Zadnji vezni, centralni napadač i desni bek spadaju pod prijeku potrebu.
Partner Livaji se traži već godinama, a još se nije pronašao. Pisali smo kako je Bijelima ponuđen Marko Dugandžić, a Nikola Kalinić je imao velike ambicije u dovođenju Ramona Miereza. Vitalijevo je da golgetera pronađe ispod radara, teško je za očekivati razvikana imena, to ionako u današnjem sportu nije nikakva garancija uspjeha. Hajduk treba “target mana”, stalnu prijetnju protivničkim obranama koja bi rasteretila sve uzde s Marka Livaje. On je najbolji kada u igri ima slobodu, a sada je sva pažnja usmjerena prema njemu. Garcia je, recimo, u Istri najviše koristio Gruzijca Gaguu koji je obrani bio “dosadan”, predstavljao stalnu smetnju, a usput bio mantinela za Rozića, Lisicu i Lawala. Što će Urugvajac naći uz Vitalijevu pomoć valja vidjeti, ali centarfor je pojam pretraživanja. Konačna odluka bit će ona Gonzala Garcie. Nudi se Hajduku Mlakar, ali valja tek vidjeti treba li on Bijelima ili će izniknuti neko novo ime.
Nadalje, Urugvajac je svoj nogomet temeljio na motorici u veznom redu uz jednog “razbijača” kakav je bio Radošević. Vidjet ćemo što može izvući iz unutarnjeg kadra, a najviše rezerve ima u Pukštasu i Siguru. Ako će Rakitić igrati isturenije, valja pronaći trkački moćnog igrača koji će pokrivati prostor iza njegovih leđa. Selahi je Bijelima do sada bio skup, Pajazitija i Petrušenka zove Rijeka, a valja vidjeti koje će opcije tu Francuz “iskopati”.
Ispod radara prolazi i pozicija na kojoj je igrač zapravo najnužniji, a to je desni bek. Gattuso je tu instalirao Hrgovića, ali on je primarno lijevi bek. Niko Sigur je najbolji kao veznjak, unatoč polivalentnosti i mogućnošću pokrivanja više dijelova terena. Bio je tu Moufi koji je po svemu “morao” igrati, ali otišao je nezadovoljan statusom. Garcijini bekovi su u Istri bili Valinčić i Kadušić, a bili su izrazito napadački orijentirani, fizički moćni. Imali su sve karakteristike koje trebaju novom Hajduku. Tržišne aktivnosti će biti mnogo i to pojačano nakon dolaska Garcie. Bugarski mediji bijele povezuju s lijevim bekom Levskog Maiconom, ali to se ne čini izglednim jer je Hajduk na lijevoj strani dobro pokriven. Eventualne preinake su moguće ako Garcia ne bude vidio Melnjaka, a Dialla gurne na lijevog stopera.
Valja vidjeti što će se događati, tko će doći, a tko otići, ali ove tri pozicije nameću se kao nužnost. Koga će Vitali naći ispod radara mogli bi otkriti vrlo skoro, već u sljedećim tjednima.
