INDONEZIJSKI arheolog Thomas Sutikna je 2. rujna 2003. ležao s temperaturom u hotelskoj sobi kada mu je kolega rekao da je tog dana u Liang Bui, velikoj špilji na indonezijskom otoku Flores, u sedimentu dubokom šest metara pronašao malenu lubanju koja nalikuje na ljudsku. Sutikna se odmah oporavio te je sljedećeg dana s kolegom pohitao do nalazišta.
Na njihovu radost, na istome su mjestu pronašli više kostiju, neke su još uvijek bile pričvršćene jedna za drugu. “Ondje su se nalazile grupirane kosti nogu, šake, tibije, bedrene kosti. S obzirom na vrlo krhko stanje kostiju, nije ih bilo moguće odmah izvaditi iz zemlje”, prisjetio se Sutikna koji sada radi u indonezijskom Centru za arheometrijska istraživanja pri Državnoj agenciji za istraživanje i inovacije.
Prvo su mislili da se radi o kostima djeteta
Isprva je tim pretpostavio da sićušna lubanja i druge kosti pripadaju djetetu, ali dok je Sutikna čistio fosil u hotelu, vidio je da ima kutnjake odrasle osobe. Izgledalo je kao da su naišli na potpuno novu vrstu čovjeka – primjerak ženskog spola sa zbunjujućom kombinacijom karakteristika, a koja je bila visoka nešto više od jednog metra i težila oko 30 kilograma.
Mada se znanstvenici danas, 20 godina kasnije, još uvijek bore s time gdje da smjeste ovaj zagonetni dio evolucijske slagalice, otkriće ovog malog primjerka čovjeka potaknulo je niz drugih spoznaja koje su dovele u pitanje ono što smo do tada znali o ljudskom obiteljskom stablu, piše CNN.
“Hobit” je imao kratke noge s neproporcionalno velikim stopalima
Sutikna i njegovi međunarodni suradnici su od početka znali da se radi revolucionarnom otkriću te su ga više od godinu dana držali u tajnosti kako bi mogli detaljno proučiti nađene ostatke. Kada su objavili rezultate svog istraživanja, nešto više od godinu dana kasnije, otkriće je uzdrmalo polje paleoantropologije i dospjelo na naslovnice diljem svijeta.
Naime, primjerak iz Liang Bue je nalikovao na hobita iz filma Gospodar prstenova, koji je izašao u kina krajem 2001., te je uskoro u medijima i dobio taj nadimak. Volumen njegovog neurokranija (kosti stražnjeg i gornjeg dijela lubanje koje zatvaraju mozak u lubanjskoj šupljini) iznosio je nekih 400 mililitara, slično kao kod čimpanze.
Zapremina neurokranija modernog čovjeka je 1500 mililitara. “Hobit” je imao kratke noge, s neproporcionalno velikim stopalima, i dugačke ruke poput primata. Prvotno datiranje je pokazalo da su ostaci stari 18.000 godina, no kasnije analize su utvrdile da je Hobit bio star 50.000 do 60.000 godina. Tim znanstvenika je ovu novu vrstu nazvao Homo floresiensis po otoku na kojem su otkriveni fosili.
Dovedena u pitanje neka naša shvaćanja o ljudskoj evoluciji
Ovo otkriće je dovelo u pitanje ideju da su ljudi evoluirali urednom linijom od primitivnog do složenog i pokazalo koliko toga nam je još ostalo nepoznato.
Naknadno otkriće dva druga hominina malog tijela i mozga koji su živjeli relativno nedavno – Homo naledi u Južnoj Africi i Homo luzonensis na Filipinima – navelo je znanstvenu zajednicu da prihvati ideju da je u davnoj prošlosti bilo mnogo različitih vrsta ljudi, uključujući nekoliko onih koje su koegzistirale s našom vrstom, Homo sapiensom.
Prije otkrića Hobita, mnogi stručnjaci za ljudsku evoluciju su smatrali da je kroz vrijeme evoluirala samo jedna vrsta ljudi, s regionalnim varijacijama.
Što se tiče samog života Hobita, arheolozi i paleontolozi su otkrili da su tada uz njih prebivali i patuljasti slonovi, takozvani stegodoni, koji su bili visoki 1.2 metra, ogromne rode visine dva metra i divovski štakori. Još nije poznato zašto su Hobiti točno nestali s lica Zemlje. Sutikna navodi da se na vrhu sloja gdje je pronađen Homo floresiensis nalazio debeli sloj vulkanskog pepela.
“Procjenjujemo da je bilo najmanje osam vulkanskih erupcija. S time da iznad sloja vulkanskog pepela nismo pronašli nikakve fosile Homo floresiensisa ili drugih drevnih životinja. Međutim, ne možemo sa sigurnošću tvrditi da je ova prirodna katastrofa uništila Homo floresiensisa“, kazao je.
Antropolog Matt Tocheri sa Sveučilišta Lakehead u Kanadi sumnja na to da je erupcija vulkana bila ta koja je osudila Hobite na propast. Otok Flores oduvijek je bio vulkanski aktivan, a Hobit je ondje živio gotovo milijun godina. Tocheri stoga smatra da je u pitanju bila kombinacija više čimbenika, poput spomenutih erupcija, promjene klime i dolaska Homo sapiensa u regiju.
