Početkom godine odjeknula je vijest da se u RK Split nakon više od dva desetljeća izbivanja vratio Ivano Balić (45). Jedan od najboljih rukometaša svih vremena sad je za klupske stranice otvoreno progovorio o svojim planovima nakon što se pojavila informacija kako je Balić jedan od kandidata za novog izbornika Japana
Ivano Balić (45) se nakon završetka profesionalne karijere okušao na poziciji direktora hrvatskih reprezentacija te u ulozi pomoćnika u mandatu izbornika Hrvoja Horvata (2021./2023.). A od početka 2024. godine se odlučio na povratak u matični klub RK Split.
‘Odluka je sazrijevala, i donio sam je nakon dubokog promišljanja jer smatram da mogu pomoći posebno u stručnom segmentu gdje ima jako puno prostora za napredak. Za RK Split me vežu predivne uspomene, na postignuća i suigrače koji su dali veliki doprinos za ostvarenje klupskih i reprezentativnih uspjeha. U konačnici sam obavio razgovor s predsjednikom Goranom Bučevićem i njegovim suradnikom zaduženim za stručna pitanja Marinom Musulinom i mogu konstatirati da smo pronašli zajednički jezik u interesu kluba’, istaknuo je Ivano Balić, povratnik u matični klub.
Zašto je RK Split već godinama jako nisko u odnosu na potencijale koje posjeduje?
‘Više je razloga, jedan je evidentno financijski problem u kojemu se klub našao prije desetak godina što je stabilizirano angažmanom aktualne Uprave kluba. Najveći problem općenito hrvatskog sporta je način kako je sport financiran. Na žalost nije jasno odvojena rekreacija, amaterski i profesionalni sport unutar kojega je zanemarena izvrsnost. Sve navedeno se odrazilo i na rukomet, time i RK Split koji zbog velike i kvalitetne baze i danas ima potencijal da se podigne što je bio jedan od motiva kada sam se odlučio na povratak’, naglasio je Balić te otkrio što je potrebno promijeniti kako bi se RK Split vratio na pozicije iz vremena ere Brodomerkura (1996.-2002.) u kojoj je i sam kao igrač većim dijelom sudjelovao:
‘Grad Split i regija su u tom razdoblju disali za sport, u rukometu smo osjećali podršku od gradske uprave i poslovnih institucija i poduzetnika čime smo dobili na sigurnosti. Postojao je sustav koji je generirao veliki broj mladih igrača koji su uz iskusne i kvalitetne igrače sa strane činili okosnicu sastava koji se ravnopravno borilo sa Zagrebom, Metkovićem, Medvešćakom, Zametom, koji su većinom bili nositelji kvalitete. Vrijeme se promijenilo, djeca više nisu na ulici, otvoreni tereni su prazni, zanemaren je odgoj djece kroz sport što negativno utječe i na njihovo zdravlje.’
