Neobičan, isključivo ženski skup velikih morskih pasa čekićara okuplja se u tropskim vodama Francuske Polinezije svakog ljeta više od desetljeća, a njihov broj doseže vrhunac oko punog mjeseca, otkrili su znanstvenici. Ovi kritično ugroženi morski psi okupljaju se tijekom australskog ljeta, između prosinca i ožujka, oko otvora na dva susjedna atola — Rangiroa i Tikehau — u arhipelagu Tuamotu.
Atol je prstenasti otok ili koraljni greben koji okružuje lagunu koja nastaje kada kopno erodira i tone ispod površine oceana. U ljeto 2020. i 2021. istraživači su zabilježili 54 ženke velikog morskog psa čekićara (Sphyrna mokarran) i jednu čiji se spol nije mogao utvrditi na dva atola, koji su udaljeni 15 kilometara.
Primijetili su da su više od polovice morskih pasa bili sezonski stanovnici, što znači da su tamo provodili do šest dana mjesečno, do pet mjeseci. Nalazi su objavljeni u utorak (29. kolovoza) u časopisu Frontiers in Marine Science, a prenosi Science Alert. Ženke morskih pasa u blizini atola Rangiroa uglavnom su se okupljale na mjestu zvanom “visoravni čekićara” — području dubokom 45 do 60 metara, prema studiji. “Uglavnom su viđeni kako lutaju dnom platoa, neovisno jedan o drugom”, napisali su istraživači. Veliki morski psi čekićari usamljena su vrsta, tako da veliki broj ženki koje su u isto vrijeme viđene oko atola Rangiroa i Tikehau ukazuje na to da je to područje mjesto okupljanja, prema studiji. Morski psi vjerojatno nisu povezani jedni s drugima, ali su tamo privučeni vanjskim čimbenicima za koje se čini da su povezani s mjesečevim ciklusom i prisutnošću oceliranih raža (Aetobatus ocellatus), pokazalo je istraživanje.
[Foto: unsplash]
Povezano s Mjesecom
Broj morskih pasa dosegao je vrhunac u danima neposredno prije i nakon punog mjeseca tijekom oba ljeta – možda zato što je povećana mjesečina povećala njihovu sposobnost da love oko atola noću, sugeriraju istraživači. Pretpostavili su da su morski psi također mogli reagirati na promjene u Zemljinom geomagnetskom polju dok Mjesec raste i opada. Velika okupljanja velikih čekićara u tom području poklopila su se s velikim brojem raža koje su ulazile u lagune radi razmnožavanja.
Morski psi love ove raže, čija je sezona parenja “predvidljiv događaj koji bi morski psi mogli pokušati presresti”, napisali su istraživači. Povećana temperatura vode nakon zimskih mjeseci također može namamiti morske pse na arhipelag Tuamotu, dodaju znanstvenici. Istraživači su usporedili svoja opažanja s dugoročnim podacima prikupljenim na atolima, koji su otkrili da se neki morski psi vraćaju svakog ljeta već 12 godina. Tim je identificirao dodatnih 30 mužjaka i ženki morskih pasa iz ovih zapisa i otkrio da su mužjaci prvenstveno viđeni od kolovoza do listopada, a ne tijekom ljeta.
Ranije je prijavljena segregacija između mužjaka i ženki za morske pse čekićare (Sphyrna lewini), primijetili su istraživači, ali ne i za velike čekićare. Nalazi istraživača sugeriraju da mužjaci ostaju na udaljenosti od mjesta koja zauzimaju ženke tijekom australskog ljeta, što bi se moglo povezati s njihovim razdobljem razmnožavanja. “Poznato je da lagune i njihove zaštićene tople plitke obalne vode služe kao područja za uzgoj raznih vrsta morskih pasa”, napisali su istraživači. Iako to nisu mogli potvrditi u novoj studiji, daljnja istraga je u tijeku kako bi se utvrdilo jesu li atoli Rangiroa i Tikehau mjesta za uzgoj velikih morskih pasa čekićara, dodali su.
