Svi mi obični smrtnici, koji smo se bavili sportom (nogometom) niže razine, na pragu 40. godine već smo i zaboravljali mnoge detalje aktivnih godina. Na pragu ulaza u peto desetljeće opterećeni smo brigom za obitelj, radno mjesto, obrazovanje djece, prvim naznakama kroničnih tereta u leđima, vratnoj kralježnici i masnim naslagama oko struka. To je vrijeme kad već imamo prve “desete-dvadesete” godišnjice nečega i evociramo lijepe faze života koje su prioritetno generirane energijom mladosti.

On je išao drugim putem, da ne kažemo simbolički obrnuto. U svijetu nogometa puno se toga promijenilo. Nove metode rada, održavanja, pripreme, prehrane, uvjeta, ali na najvišim razinama vrhunskog nogometa (sporta) napori za tijelo, kao i za psihu, uvijek su teški. Štoviše, moglo bi se kazati da je za sportaša u klubovima, reprezentacijama najviših razina, taj stres-dril žestok i u non stop varijanti. Stoga, kad neki izdrže do praga “mirovinskih” 40 godina, i pripadaju i dalje tim razinama, onda se govori o fenomenima svoje vrste…

Puno se toga mijenjalo

U ponedjeljak kapetan Hrvatske, kapetan Real Madrida, obilježava 39. rođendan. Činjenica da je prvi u hijerarhiji rostera najvećeg kluba na svijetu govori kako Luka Modrić pripada tom redu posebnih. Najmanje bi to trebalo naglašavati onime što je već mnoštvo puta opjevano, a to su trofeji. Momčadski klupski i reprezentativni, individualni, u obje fantastične mu priče. Karijera, profesionalni dio, traje već, eto, 22 godine.

Od juniorskog (17) doba kao senior u mostarskom Zrinjskom, preko Dinama, Tottenhama do Reala. U tom razdoblju puno se toga mijenjalo u životu najdugovječnijeg hrvatskog nogometaša. Postao je suprug, otac, stric, pa iskusni igrač, veteran, senator ili, kako u Madridu to zovu, “teškaš” svlačionice. Onaj čiji je glas i stav najjači i najvažniji…

U nogometnoj karijeri, osim trofeja, iznimno je važno zaraditi ozbiljan novac za život poslije nogometa. Obično se kaže da je profesionalna karijera kratka i da zato akteri žele osigurati egzistenciju sebi i obitelji. Kod Luke Modrića karijera je sve samo ne kratka. I da, već je davno svojim loptačkim umijećem osigurao materijalno bezbrižan život obitelji i njenim idućim pokoljenjima.
Novac na tim razinama sportske uspješnosti vremenom postane “samo” sastavni dio priče. Ili logična posljedica učinjenog. Desetljećima je već svima jasno, u izobilju kojeg žive najbolji sportaši, kako se ne može živjeti u tri kuće, voziti u pet luksuznih limuzina, pojesti tri večere i uživati na tri broda istodobno.

Odavno je sazrelo vrijeme u kojem se sreća i bogatih sportaša prepoznaje u onim stvarima, bolje rečeno emocijama, koje su svima “običnima” važne. Obiteljska sreća, napredovanje djece, zdravlje svojih u familiji, respekt okruženja u kojem se profesionalno ispunjava i gušt u onome što se radi…

S 39 godina Luka Modrić, pogleda li unatrag i oko sebe sada, ima svega toga i može uživati u tome. Što si onda čovjek takve globalne sportske vrijednosti i popularnosti, ispunjen i u privatnom životu, može poželjeti?

Prije godinu dana kapetan Hrvatske, i tada dokapetan Real Madrida, dobio je ponudu iz Saudijske Arabije koja graniči sa zdravim razumom. Toliko stotina milijuna eura za tri-četiri godine nogometnih i promotivnih obveza pokazatelj su da je svijet, a ne nogomet, poprilično zastranio. Nogomet je zapravo samo alat kojim, u ovom mileniju, svijet bogatih želi pokazivati mišiće unutar svoje konkurencije, steći globalnu prepoznatljivost i nametnuti svoju civilizacijsku viziju.

Privilegij odabranih

Luka Modrić je saslušao i onda pristojno zahvalio. Odrekao se novca kojeg bi malo tko odbio na pragu 40-ih godina. Nije da će biti prikraćen nečime jer u 16 godina inozemne karijere zaradio je basnoslovan novac. No, taj poziv iz SA omogućavao je zaradu 4-5 puta veću od onoga što je do sada uprihodio…

Pitanje je koje si čovjek postavi u takvom trenutku, a što je privilegij samo odabranih, jest ono koje je retorički sebi ponavljao Luka Modrić. Što se u realnosti života može promijeniti ako umjesto imetka za bezbrižan život nekoliko pokoljenja imate priliku ostvariti imetak za luksuzni život idućih desetak generacija? Gomilanje materijalnog neće promijeniti ono što je najvažnije, a to je kvaliteta života i gore navedenih emocija. Onih koje su važne svima, neovisno o imanjima…

Takvom odlukom Luka Modrić je najviše pokazao što misli o svojim potezima. Neovisno tko što mislio o tome, i uz dodatak da svatko ima pravo na svoje stavove, Modrić je potvrdio da je i dalje strastveno željan igranja tzv. ozbiljnog nogometa. Možda je u pitanju pretjerana strana strasti. Možda je u pitanju strah od postigračke zbilje. Moguće je da gaji uvjerenje kako može igrati još na vrhunskoj razini i da zato sam to ne vidi kao neki big deal, kako to tumači gotovo polemički svekolika javnost. Možda je svega rečenog zajedno u miksu koji ga motivira da i dalje prkosi biologiji, blijeđenju motivacije i gubitku volje za treningom. Luka Modrić najbolje zna o čemu se tu radi.

On u svakom slučaju nije odabrao scenarije tempiranih svršetaka u klubu i reprezentaciji da bi svoj rastanak garnirao “na najljepši način”. Svjesno je išao, i ide u pravcu, na kojem prirodan slijed promjena (pad moći) generira negativne reakcije u široj javnosti, koje postupno kao da u dijelu prerastaju u ipak nerazumljivi gnjev prema Modrićevom ostanku u reprezentaciji, u nogometu.

Može možda kriti da mu to ne smeta, ali prepoznaje se da mu je zbog toga teško. On jest odabrao taj put, svjestan da će se prvi krivi ishod svaliti na njegova leđa. Tako je i bilo u Njemačkoj. Prebrzo se od svekolikog veličanja Luke Modrića prešlo u svekoliko obezvrjeđivanje. Čak i za hrvatske prilike. Jer, vidjeli smo u Lisabonu, Modrić je još klasa i u sučeljavanju s mlađim klasama. Ne može više 150 na sat, ali i njegovih 100 na sat je slijedom bogomdanog talenta još uvijek viša razina…

Priprema za veliku borbu

Istina je, mogao je odabrati zaključenje kad je bio na vrhu. Recimo, nakon Katara. Htio je trofej, ostao u Ligi nacija i ciljao oproštaj s peharom. Oni koji smatraju da je trebao sačuvati raskošnu sliku svojeg nogometa i stati dok svi misle da može još, s jedne su strane u pravu. On koji misli da ta slika u njegovom poimanju nije presudna, nego želi još igrati, nije nešto u krivu. Uvijek je stvar osobnih doživljaja, interpretacija i vječnog faktora važnosti – poklapanje!

Luka Modrić je više od 18 godina činio sretne navijače Dinama, Tottenhama, Reala Madrida i Hrvatske. Koliko god to nekome djelovalo krivo, Modrić je zaslužio ovu godinu da čini sretnim – sebe. I pripremi se na svoj način za veliku borbu koja ga očekuje u postigračkoj fazi života. U njoj će mu najveća podrška biti supruga i djeca, roditelji, sestre, bliži prijatelji, a najmanje će mu u tom “odrastanju” značiti zarađeno jer na tom polju živi privilegirano već par desetljeća.

Eto, Luki Modriću želimo da mu 39. rođendan bude u duhu sreće da ima takvo okruženje i situaciju te da gušta sezonu koju će posvetiti sebi. Ako je itko zaslužio takav status, onda je to sigurno Luka Modrić…