Viteški portal koji već nekoliko godina, s vremena na vrijeme objavljuje sadržaj oko određenih pitanja vezanih za hrvatsko-muslimanski sukob u Vitezu i stradanja, te na taj način kontaminira javnu i medijsku scenu u Vitezu ponovno su jučer 23.03.2023. godine objavili, vjerojatno u duhu dobrih “komšijskih odnosa” na koje pozivaju, takvo priopćenje koje bi se moglo raščlaniti na način: “nad nama su činjeni sustavni zločini, a naši ciljevi gdje su se dogodile žrtve su legitimne vojne mete. Već 30 godina poslije rata još uvijek se ne možemo osloboditi balasta prošlosti. Uloga ovakvih medijskih sadržaja nije u svrhu njegovanja kulture sjećanja, na koje svaki narod ima pravo već je usmjereno na raspirivanje najnižih nacionalnih strasti i obnavljanje sjećanja koja nikome nisu ugodna, pritom pozivajući na dobre komšijske odnose, međusobno poštovanje i uvažavanje, ali pod pretpostavkom da Hrvati u Vitezu nemaju pravo na njegovanje vlastite kulture sjećanja i kolektivne svijesti, već je istina i jedino točno ono što oni smatraju da odgovara istini.
Pitamo se zbog čega to rade i u koju svrhu, te za kakve ciljeve. Ukoliko znamo da ovaj portal uređuju politički instrumentalizirana boračka udruženja ARBiH, koja su u uskoj sprezi sa određenim strankama koje im vjerojatno oblikuju termin plan za objave, uređuju sadržaj i daju zeleno svjetlo što mogu i na koji način distribuirati, onda prihvaćamo kako iza tog narativa stoji šira i dobro pripremljena politička strategija kojoj nisu u interesu dobri susjedski odnosi, međunacionalno uvažavanje, već promocija selektivne istine i podizanje nacionalnog naboja koji bi trebao poslužiti za realizaciju određenih politika u Vitezu.
Nikada Hrvati u Vitezu neće prihvatiti selektivnu istinu koja se na ovaj način pokušava reinterpretirati i stalnim ponavljanjem učiniti jedinom pravom istinom.
Dugogodišnji društveni i politički narativ o ” samom stradanju Bošnjaka u BiH i Vitezu” svakome tko iole poznaje što se to događalo na ovim prostorima za vrijeme muslimansko – hrvatskog sukoba u Vitezu s ovakvim objavama sugerira nam postojanje čiste političke manipulacije žrtvom. Bošnjačka “strategijska pozicija žrtve” o jedinom stradanju kao alat u ostvarenju političkih ciljeva. Kako smo u prethodnom tekstu o Buhinim Kućama pod naslovom “Je li samo žrtve u Ahmićima imaju pravo na bol i žal“ naglasili važnost kulture sjećanja o stradanjima u proteklom ratu, ni na koji način ne želimo oduzeti pravo bilo kome da njeguje tu vrstu kolektivnog sjećanja pa i oblikovanja vlastite kolektivne svijesti, ali kada deviza “samo smo mi stradali, samo je nad nama učinjen genocid, samo smo mi žrtve, a tuđe žrtve su legitimne vojne mete“ onda jasno prepoznajemo pitanje zloupotrebe žrtve u političke i usko-stranačke svrhe. Strategija koja je pozicionirala Muslimane kao žrtve stoljetnog genocida ima za cilj zaključak da su svi muslimansko-bošnjački ciljevi povijesno opravdani, a politički po naravi demokratski. Zato Bošnjaci kao politički narod smatraju da cijeli svijet mora a priori prihvatiti zahtjeve žrtava genocida kao jedino legitimne, zbog toga svjedočimo agresivnoj medijskoj propagandi koja za cilj ima manipulacijom žrtve i ratnog stradanja oblikovati opću sliku u javnosti i koristiti žrtvu poradi realizacije svojih političkih strategija.
Daniele Giglioli daje precizan opis suvremenog odnosa međunarodne javnosti prema žrtvi jer biti žrtvom “lišava vas svake kritike, garantira vam nedužnost i oslobađa vas svake sumnje u ispravnost“ . U političkom svijetu strategijska je prednost žrtve, pogotovo masovnih zločina, da žrtva “nikome ne polaže račune i nema se potrebe nikome pravdati“;
“Ukoliko sama žrtva ima vrijednost, ukoliko je sama žrtva vrijednost po sebi, mogućnost samoproglašenja takvom postaje jednom vrstom utvrde, strategijska pozicija koju valja zauzeti pod svaku cijenu. Žrtva je bez odgovornosti, nikome ne polaže račune i nema se potrebe pravdati – zapravo je to san svake moći.“
Upravo je ovo pozicija koju bošnjačko političko vodstvo od prvog dana pregovora s međunarodnom zajednicom zastupa s pozicije naroda nad kojim je izvršen genocid, etničko čišćenje, silovanja…, samo je naša pozicija besprijekorna i ratni i vojni ciljevi koje smo imali su legitimne mete, mi nismo činili nikakve zločine. U tom smislu prepoznajemo i ova nastojanja gdje se hrvatske žrtve u Vitezu obezvrjeđuju, a zločini počinjeni prema Bošnjacima u Vitezu kvalificiraju se kao genocid.
Charles R. Shrader; Događaji i događajni okvir jasno ukazuju na postojanje strategijske ofanzive ARBiH u Lašvanskoj dolini
Vojni povjesničar C..hrader analizirao je muslimansko-hrvatski rat u Srednjoj Bosni na bazi dokumenata koji su bili dostupni u Hagu i došao je do sljedećih zaključaka;
1. Preuzeti kontrolu nad komunikacijskim pravcima sjever-jug kroz srednjobosanske enklave bosanskih Hrvata, te tako povezati snage ARBiH sjeverno od doline Lašve, Kozice, Lepenice sa snagama na jugu kako bi Bošnjaci osigurali komunikacijski pravac prema vanjskom svijetu.
2. Preuzeti kontrolu nad vojnoindustrijskim postrojenjima u srednjoj Bosni i okolici kako bi se ARBiH naoružala za rat protiv Srba
3. Opkoliti enklavu bosanskih Hrvata u srednjoj Bosni i podijeliti je na manje dijelove koje će zatim biti lakše pojedinačno likvidirati, te tako očistiti Hrvate iz Srednje Bosne i osigurati prostor za smještaj muslimanskih izbjeglica koje su Srbi protjerali iz drugih područja, te na taj način osigurati političku dominaciju na ovom prostoru
Shrader dalje zaključuje; Takav cjelovit i dalekosežan plan mogao je biti razrađen samo u Glavnom Stožeru ABiH pod rukovodstvom načelnika stožera Sefera Halilovića i u stožeru trećeg korpusa Envera Hadžihasanovića. Samo su oni raspolagali snagama i znanjem nužnim za pripremu takva plana, a postoje stanovite naznake da se o planu razmišljalo još mnogo ranije. Operativni planovi ARBiH imaju za cilj ne samo očistiti Hrvate iz Srednje Bosne nego i zauzeti prostor sve do Mostara, te osigurati izlaz na more… (str. 114.-116.)
Vojne operacije ARBiH kojima je cilj etničko čišćenje Hrvata u Srednjoj Bosni kao dio šire vojne i političke strategije bošnjačkog vodstva počinju u svibnju i traju nekoliko narednih mjeseci. Najintenzivnije su sredinom lipnja. 09.06.1993. Sefer Halilović izjavio je u zapovjedništvu Trećeg korpusa:
“Treći korpus mora pojačati napadna i informativna dejstva na Travnik i Lašvansku dolinu, Busovaču, Vitez, Novi Travnik. Treći korpus za taj posao će dobiti pojačanje kada Ujedinjene nacije odrede demilitarizirane zone u Istočnoj Bosni, tada će biti trenutak konačnog obračuna s ustašama na ovom terenu i put u Hrvatsku ili pod crnu zemlju… “ – OZ SB-VOS, Načelnik VOS I.Z. 9.5.1993. (ICTY, predmet IT-04-74 dokaz 3D 02873)
Halilović u svojim razmatranjima nastavlja; “Treći korpus mora pojačati svoja napadna i informativna dejstva. U medijskom radu važno je za ARBiH da se ne prepoznaju glavni ciljevi njezinih vojnih operacija, a da se pozornost domaćih i stranih medija usmjere na područja od nama sekunadarnog interes u ovom trenutku“
Hrvatsko-bošnjački sukob u Lašvanskoj dolini kao i sva stradanja koja su se dogodila nije moguće na objektivan način promatrati, ako ga izoliramo te svaki događaj i stradanje kao poseban povijesni fakt izvučemo izvan prostornog i vremenskog konteksta te mu dajemo vjerodostojnost na razini apsolutne istine. Svaki događaj i okolnosti koje su prethodile tome treba postaviti u određeni događajni okvir, da bismo ih mogli razumjeti i na pravi način promatrati.
Međutim, očita uloga ovog portala i njegovih vlasnika te političkih sponzora nije usmjeren ka rasvjetljavanju povijesne istine te njegovanja kulture sjećanja i poštovanja tuđe žrtve već porobljavanje svijesti vlastitog naroda na štetu cjelokupne istine i dobrih susjedskih odnosa. Kako bilo, naša namjera nije činiti ono što čine oni, mi poštujemo tuđe žrtve i s pijetetom se odnosimo prema njima ali krivotvorenje povijesne istine, ponižavanje hrvatske žrtve nećemo dopustiti i nećemo šutjeti na tu vrstu fabriciranja neistina. Zbog toga ovaj kratak prilog o tome u kakvom su ratnom ambijentu živjeli Hrvati u Lašvanskoj dolini i Vitezu u spornom vremenskom periodu najstrašnijih zločina u povijesti ove doline.
scena.ba