Umjesto kronološke biografije rimskih careva, Beard nudi tematski strukturiran prikaz koji nadilazi površno razmatranje moći, pružajući duboko humaniziran, često ironičan i iznenađujuće aktualan pogled na vladare Rimskoga Carstva
U svojoj najnovijoj knjizi “Car Rima” ugledna britanska povjesničarka Mary Beard ponovno pokazuje zašto je među najčitanijim i najcjenjenijim suvremenim autorima koji se bave antičkom povijesti. Umjesto kronološke biografije rimskih careva, Beard nudi tematski strukturiran prikaz koji nadilazi površno razmatranje moći, pružajući duboko humaniziran, često ironičan i iznenađujuće aktualan pogled na vladare Rimskoga Carstva. Knjiga, koja je na hrvatskom jeziku objavljena u izdanju Školske knjige, ne bavi se toliko popisivanjem careva, iako se na stranicama čitatelji susreću s poznatim imenima poput Augusta, Nerona, Hadrijana i Konstantina, koliko pokušajem da se odgovori na pitanje što je zapravo značilo biti car. Što su carevi jeli, kako su putovali, kako su komunicirali s narodom, kako su birali nasljednike, kako su umirali? Beard iznosi brojne anegdote, kontradiktorne izvore i povijesne ogovaračke tračeve iz pera antičkih pisaca, ali uvijek ih promatra sa zdravom dozom znanstvene sumnje i metodološke jasnoće.
– Mary Beard u ovoj knjizi ne idealizira rimsku povijest, niti se fokusira isključivo na poznate figure poput Cezara, Augusta ili Nerona. Umjesto toga, daje širi pogled na ulogu cara u rimskom društvu, prikazujući careve ne samo kao moćne vladare, nego i kao ljude koji su se suočavali s brojnim izazovima i odgovornostima. Autorica se oslanja na širok raspon izvora, uključujući povijesne zapise, arheološke nalaze i vlastite uvide, kako bi rekonstruirala svakodnevni život careva i onih koji su ih okruživali – stoji u službenom opisu knjige koja, između ostalog, odgovara na pitanja jesu li rimske palače doista bile opasna mjesta za neistomišljenike, što su carevi radili kod kuće u svoje slobodno vrijeme, tko su im bile supruge i ljubavnice, a tko suparnici i dvorske lude.
Naročito su dojmljiva poglavlja u kojima autorica razmatra granicu između stvarnog i performativnog autoriteta, odnosno kako su se carevi predstavljali u javnosti i koliko je njihova moć ovisila o uvjeravanju, ritualima i simbolima. Beard pokazuje kako je carstvo funkcioniralo i unatoč tome što je katkad bilo i bez samog cara. Nije zanemarila ni tamnu stranu moći: nasilje, paranoju, političke čistke i ubojstva, ali promatra ih u širem društvenom i institucionalnom kontekstu. Stoga ova knjiga nije samo povijesna kronika rimskih careva, već i duboka analiza političkih i društvenih slojeva Rimskog Carstva.
– Moji su glavni likovi gotovo trideset careva i njihovih suvladara koji su vladali Rimskim Carstvom od Julija Cezara (ubijenog 44. g. pr. Krista) do Aleksandra Severa (ubijenog 235. g.). Imali su relativno male uloge u mojoj ranijoj knjizi “SPQR” o tisućljetnom razvoju Rima od 8. st. pr. Krista do 3. st. naše ere. Postojali su razlozi za to. Nakon što je sustav samovlade potpuno uspostavljen pod prvim carem Augustom u 1. st. pr. Krista, gledajući u cjelini, nije se mnogo mijenjao u idućih dvjesto pedeset godina: Rimsko se Carstvo nije osobito uvećalo, njime se upravljalo na više-manje isti način, a politički je život u Rimu slijedio isti uhodani obrazac. No u ovoj sam knjizi htjela posebno osvijetliti careve. Neću se pojedinačno baviti karijerama svakoga od njih i tek ću usput spomenuti one poput Didija Julijana. Dakako, ni od čitatelja ne očekujem da znaju za svakoga pojedinog vladara. Umjesto toga, bavit ću se time što je značilo biti rimskim carem. Postavit ću neka temeljna pitanja o tome kako su oni zapravo vladali tim golemim teritorijem koji je nominalno bio pod njihovom kontrolom, kako su se podanici odnosili prema njima i kako je, ako to ikada uspijemo pojmiti, bilo sjediti na tom prijestolju – piše sama Mary Beard u uvodu. Riječ je o poznatoj profesorici emeriti klasičnih znanosti na sveučilištu Cambridge, koja radi i kao urednica klasičnih znanosti u časopisu Times Literary Supplement. Uživa svjetsko priznanje u akademskim krugovima, a njezine prethodne knjige nagrađene su brojnim nagradama te su prevedene na više od trideset jezika. Treba istaknuti i to kako je jezik koji koristi, unatoč znanstvenoj preciznosti, iznimno pristupačan, duhovit i živ.
