Svima je poznato da su lavovi vladari neukroćene afričke savane. Osim što su fizički impozantni, imaju oštra osjetila, oni su i inteligentni lovci koji mogu formirati čopore za maksimalnu učinkovitost u lovu.
Lavovi su najveći kopneni grabežljivac na planetu koji grupno lovi i stoga bi trebali biti najstrašniji, ističe Michael Clinchy, konzervtorski biolog sa Sveučilišta Western u Kanadi.
Međutim, iznenađujuće otkriće proizašlo je iz više od 10.000 snimaka divljih životinja u afričkoj savani. Ono otkriva da lavovi, unatoč svojoj zastrašujućoj reputaciji, nisu stvorenja koja ulijevaju strah u srca drugih životinja. Zapravo, zbog prisutnosti jednee potpuno različite vrste, 95 posto promatranih afričkih divljih životinja hvta jeza. Ta vrsta smo, ni manje ni više, mi – ljudi.
Ukorijenjen i sveprisutaan strah
Strah od ljudi je ukorijenjen i sveprisutan, ističe Clinchy, razbijajući ideju da bi se životinje navikle na ljudsku prisutnost ako ih ne love. Znanstveni dokazi, naime, govore drugačije.
Kako bi otkrili ovaj fenomen, ekologinja Liana Zanette i njezin tim sa Sveučilišta Western proveli su eksperimente u Južnoafričkom nacionalnom parku Greater Kruger, domu najveće preostale populacije lavova na Zemlji. Puštali su različite zvukove životinjama na izvorima, uključujući ljudske razgovore na lokalnim jezicima i zvukove ljudskog lova, poput laveža pasa i pucnjeva. Lavlje vokalizacije također su bile uključene u zvučni miks.
Primjetno je da lavlji glasovi nisu bili zaglušujuće rike koje bi se moglo očekivati, već režanje i slično glasanje, koje oponaša ljudske razgovorne tonove. Jedan uznemireni slon čak je demolirao postavu kamere, kao odgovor na jednu takvu snimku lava.
Intrigantno je da je gotovo svih 19 vrsta sisavaca promatranih u pokusima pokazalo snažnu averziju prema ljudskim glasovima, zbog čega su napustili pojilišta. Taj je odgovor bio izraženiji od njihove reakcije na zvukove lavova ili lova.
Vrste snimanih sisavaca obuhvaćale su različita bića, uključujući nosoroge, slonove, žirafe, leoparde, hijene, zebre i bradavičaste svinje, od kojih je svako predstavljalo vlastiti skup opasnosti.
Ljudi, najsmrtonosnije životinje na planetu i značajni pokretači evolucije, međutim, zaslužili su teror koji ulijevaju drugima.
Izazivamo neprestanu tjeskobu kod divljih životinja
Najveći strah izazvao je zvuk ljudskih glasova, ističu autori studije, naglašavajući da divlje životinje doživljavaju ljude kao pravu prijetnju, dok su druge smetnje, poput laveža pasa, za njih manje prijeteće. Navedeno istraživanje objavljeeno je u časopisu Current Biology.
Budući da su ljudi sada rasprostranjeni diljem savane, bijeg od našeg utjecaja prolazna je mogućnost, izlažući afričke sisavce neprestanoj tjeskobi.
To je posebno zabrinjavajuće za ranjive vrste poput žirafa, čija se populacija smanjuje. Prethodno istraživanje tima sugeriralo je da stalni strah sam po sebi može dovesti do dugotrajnog smanjenja populacije životinja koje predstvljaju plijen za grabežljivce.
Ipak, konzervatorski biolozi nastoje iskoristiti to novo razumijevanje za zaštitu ranjivih vrsta. Puštanjem snimljenih ljudskih razgovora u područjima s poznatim aktivnostima krivolova u Južnoj Africi, nadaju se odvratiti potencijalne prijetnje, tee tako zaštititi ugroženog južnog bijelog nosoroga.
Prožimanje straha u zajednici sisavaca u savani pravi je dokaz utjecaja na okoliš koji ljudi imaju, zaključuje Zanette.
Osim gubitka staništa, klimatskih promjena i izumiranja vrsta, sama prisutnost ljudi predstavlja značajan signal opasnosti z životinje, izazivajući duboko ukorijenjeni strah u ovim stvorenjima koji nadilazi strah bilo kojeg drugog grabežljivca.
