Gotovo posve pravilni prsteni zemlje poznati kao ‘vilinski krugovi’ izgledaju kao redovi točaka koji mogu prekrivati površine veličine nekoliko kvadratnih kilometara. Neobični fenomen zabilježen u Africi i Australiji desetljećima zbunjuje znanstvenike koji su sada odlučili koristiti umjetnu inteligenciju u nastojanju da razotkriju neke od misterija ove neobične pojave koja bi mogla biti znatno učestalija no što se mislilo.
Vilinski krugovi primijećeni su u pustinji Namib na jugu Afrike te u zapadnoj Australiji, no nova studija koja je koristila umjetnu inteligenciju kako bi identificirala uzorke slične vilinskim krugovima na stotinama novih lokacija u 15 zemalja pokazala je da je naš planet još bogatiji ovom neobičnom pojavom.
U novom istraživanju objavljenom u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences, istraživači su analizirali satelitske fotografije savana i sličnih sušnih ekosustava s malim količinama padalina diljem svijeta. U potrazi za uzorcima korištena je neuronska mreža, vrsta umjetne inteligencije koja procesira informacije slično kao ljudski mozak, piše CNN.
Autori studije prvo su istrenirali mrežu da prepoznaje vilinske krugove unošenjem više od 15.000 satelitskih snimki zabilježenih iznad Namibije i Australije. Polovica slika je prikazivala vilinske krugove dok druga polovica nije. Zatim su prenijeli podatke satelitskih snimki više od 575.000 parcela veličine oko jednog hektara u program umjetne inteligencije te je neuronska mreža skenirala vegetaciju na tim slikama i identificirala ponavljajuće kružne uzorke koji sliče poznatim primjerima vilinskih krugova, pri čemu je procijenila veličinu, oblik, lokaciju, gustoću i distribuciju krugova.
Sljedeći korak ipak je zahtijevao ljudsku stručnost – istraživači su pregledali rezultate te su morali ručno odbaciti neke primjere prirodnih i ljudskih struktura koje nisu vilinski krugovi. Na kraju su dobili 263 lokacije s kružnim uzorcima sličnim vilinskim krugovima u Namibiji i Australiji diljem Afrike, na Madagaskaru, u središnjoj Aziji te u središnjoj i jugozapadnoj Australiji. Iako se neki znanstvenici ne slažu da su svi novopronađeni objekti vilinski krugovi, drugi ističu kako ne postoji dovoljno precizna definicija koja bi isključila novopronađene krugove.
Studija je također pokušala odgovoriti na pitanje kako vilinski krugovi nastaju. Zaključili su da se najčešće pojavljuju u vrlo suhim, pjeskovitim, alkalnim tlima s niskim udjelom dušika. Utvrdili su i da vilinski krugovi pomažu stabilizirati ekosustave, povećavajući otpornost na pojave poput poplava i ekstremnih suša. Ipak, konkretan odgovor na pitanje što uzrokuje pojavu prstenastih oblika teško je dobiti jer na njih utječe kombinacija raznih faktora.
Jedna ranija studija pokazala je da vilinski krugovi nastaju pod utjecajem klimatskih uvjeta i samoorganizacije biljaka, dok insekti poput termita iskorištavaju prstenaste oblike, no ne sudjeluju u njihovom stvaranju. Druga je studija u suradnji s domorodačkim stanovništvom otkrila da su australski krugovi neraskidivo povezani s termitima. “Aborigini ove uzroke crtaju najmanje od 1980-ih godina, a kažu da za njih znaju generacijama, vjerojatno tisućljećima. Termiti u Australiji ne igraju ulogu, oni su primarni mehanizam i svoje teorije trebamo centrirati oko interakcije termita, trave, tla i vode” kazala je dr. Fiona Walsh koja je sudjelovala u istraživanjima u Australiji.
