Potpisan 1987. godine, sporazum iz Montrealskog protokola doveo je do značajnog smanjenja kemikalija i zagađivača za koje se zna da oštećuju dragocjeni ozonski omotač Zemlje. Iako je njihova odsutnost omogućila obnavljanje zaštitnog plina visoko u atmosferi, čini se da je jedna štetna tvar prošla kroz pukotine, potencijalno usporavajući popravak sloja ili čak ugrožavajući njegovu budućnost.
Znanstvenici sa Sveučilišta Saskatchewan u Kanadi vodili su studiju koja je otkrila da ljudska aktivnost oslobađa značajno više organskog otapala bromoforma (CHBr3) nego što se prije pretpostavljalo. Proizveden od strane fitoplanktona i algi, spoj nikada nije razmatran za regulaciju protokolom. Ipak, to je također nusprodukt sterilizacije vode klorom, proširujući raspon izvora nad kojima mi ljudi imamo određenu kontrolu.
Zapravo, uzimanje u obzir antropogenih izvora kemikalije povećava njezinu globalnu razinu za čak gotovo trećinu u usporedbi s prethodnim procjenama. To povećanje ima posljedice za ozonski omotač, koji i dalje treba što više zaštite. Kako se bromoform razgrađuje, oslobađa se bromid, a bromid može značajno utjecati na oštećenje ozona u nižoj stratosferi. “Bromoform (CHBr3) doprinosi oštećenju stratosferskog ozona, ali nije reguliran Montrealskim protokolom zbog kratkog vijeka trajanja i velikih prirodnih izvora”, pišu istraživači u svom objavljenom radu, prenosi Science Alert.
Opet su krivi ljudi
“Ovdje pokazujemo da antropogeni izvori značajno doprinose količini CHBr3 transportiranoj u izvantropsku stratosferu sjeverne hemisfere (NH).” Znamo da su ti antropogeni izvori koncentrirani uglavnom oko obala zbog industrije i proizvodnje energije. Prema istraživačima, ova bi koncentracija mogla povećati emisije na sjevernoj hemisferi za čak 70,5 posto. Postojeći podaci o emisijama bromoforma iz brodskog balasta, elektrana i postrojenja za desalinizaciju kombinirani su u studiji i provučeni kroz niz simulacijskih modela kako bi se došlo do nove procjene za razine CHBr3.
“Najveći udio antropogenih emisija potječe iz globalnih elektrana (10,3 posto – 25,9 posto ukupnih emisija CHBr3), dok desalinizacija (1,8 posto – 2,1 posto) i brodski balast (0,1 posto – 0,3 posto) daju samo male doprinose, “ objašnjavaju istraživači.
Kako bi dodatno provjerili svoje modele, istraživači su usporedili svoja otkrića s nedavnim mjerenjima izvršenim na terenu pomoću zrakoplova. Otkrili su “izvrsno slaganje” između stvarnih opažanja i modela. “Antropogene emisije CHBr3 koncentrirane su u obalnim regijama ekstratropskih područja NH raspoređenih oko središta industrije i proizvodnje energije u Europi, Sjevernoj Americi, istočnoj Aziji i južnoj Aziji”, pišu istraživači.
Teško je procijeniti koliko se bromoforma oslobađa iz oceana kroz izvore poput morske trave i fitoplanktona. Znanstvenici nisu sigurni koji su točni mehanizmi njegove proizvodnje i nemaju puno podataka s terena na temelju kojih bi mogli raditi. Ovi izvori još uvijek uzrokuju više emisija nego izvori povezani s ljudskom aktivnošću, ali mi dajemo značajniji doprinos nego što se prije mislilo – a trenutačno ne postoje propisi za provjeru emisija bromoforma. Montrealski protokol pokazao se vrlo učinkovitim u zabrani kemikalija kao što su CFC (klorofluorougljici), održavajući ozonski omotač kao vitalnu zaštitu između nas i ultraljubičastog zračenja Sunca. Na temelju rezultata ove studije, taj će sporazum možda trebati ažurirati. “Emisije CHBr3 pridonose stratosferskom halogenom punjenju i, stoga, oštećenju ozona”, pišu istraživači. “Dok trenutni popisi emisija u oceane pokazuju velike varijacije, svi popisi pretpostavljaju prirodnu oceansku proizvodnju kao glavni izvor CHBr3.”