Svatko se u životu borio sa štucavicom. Neugodna je to pojava koja se kod nekih javlja češće kod nekih vrlo rijetko, dok postoje i slučajevi kod ljudi koji se s njom bore godinama. No, jeste li se ikada pitali kada je to štucanje nastalo i odakle uopće potječe.
Ako mislite da smo to pokupili od naših predaka neandertalaca ili nekih drugih primitivnih vrsta varate se, štucanje se pojavilo puno, puno prije, u vrijeme kada su životinje počele gmizati iz oceana na kopno.
Štucanje koji čujemo je naš dušnik koji se zatvara kako bi spriječio da bilo što padne niz njega i u naša pluća.
Drevni refleks
Moguće je da je refleks evoluirao kako bi omogućio životinjama sa škrgama i plućima da guraju vodu preko škrga, a da ništa od toga ne uđe u njihova pluća. Zatim bi, kada bi bili na kopnu, za disanje koristili pluća. To također može objasniti zašto, bez obzira koliko se trudili, ne možete samo tako riješiti svoje štucanje.
Biolog Robb Dunn je to pojasnio ovako. “Prve ribe i vodozemci koji su disali zrak izvlačili su kisik koristeći škrge dok su bili u vodi i primitivna pluća kada su bili na kopnu, a da bi to učinili, morali su moći zatvoriti glotis, ili ulaz u pluća, kada su bili pod vodom . Važno je da je ulaz (ili glotis) u pluća mogao biti zatvoren. Kada su bile pod vodom, životinje su gurale vodu pored svojih škrga dok su istovremeno gurale glotis prema dolje. Mi, potomci ovih životinja, ostali smo s tragovima njihove povijesti, uključujući štucanje. Kod štucanja koristimo drevne mišiće za brzo zatvaranje glotisa dok usisavamo”, pojasnio je znanstvenik.
