Autor: Miroslav Landeka
Jučer, 15. srpnja 2026. godine navršila se točno 21 godina od upisa Starog mosta na UNESCO-ov popis zaštićene kulturne baštine. Tu za Mostar i BiH povijesnu odluku na sjednici Odbora UNESCO-a održanoj od 11. do 17. srpnja 2005. godine u Durbanu u Južnoafričkoj Republici donijeli su UNESCO-ovi eksperti, čime je naša zemlja dobila prvi spomenik na tom prestižnom popisu.
A početak cijele priče, koja je na kraju imala sretan završetak, počeo je svečanim činom potpisivanja Ugovora za obnovu Starog mosta i stare gradske jezgre. Svečana i simbolična ceremonija upriličena je u lipnju 1999. godine, na mjestu pokraj ostataka Starog mosta. Uz gradonačelnika i dogradonačelnika Mostara Ivana Prskala i Safeta Oručevića te ministra vanjskih poslova BiH dr. Jadranka Prlića, potpis na Ugovor stavio je i direktor UNESCO-a Federico Mayor, koji je tom prigodom naglasio kako je početak obnove Starog mosta velik pothvat za koji je izdvojeno 15.500.000 američkih dolara.
– Znam da je prošlost teško zaboraviti, ali sjećanje je razlog da se zaboravi. Svi moramo gledati naprijed jer ne možemo pisati prošlost, ali možemo pisati budućnost, i to mogu učiniti svi narodi u BiH – poručio je tada prvi čovjek UNESCO-a Federico Mayor.
Ono po čemu je ovaj projekt bio specifičan jest i to što je Svjetska banka (WB) prvi put u svojoj povijesti odobrila kredit za kulturnu baštinu, stoga je ovo za njih bio pilot-projekt. Svjetska banka odobrila je kredit od 4.000.000 američkih dolara, s odgodom plaćanja od 10 godina, povratom od 35 godina, uz kamatu od samo 1,5 posto. Talijanska Vlada dala je još 2.000.000 dolara, turska i nizozemska Vlada po milijun dolara, dok je u čitavom projektu Grad Mostar sudjelovao s 2.000.000 dolara. Među prvim donatorima, 600.000 dolara za obnovu Starog mosta dala je i Vlada Republike Hrvatske. Tadašnji premijer Vlade RH Ivica Račan, zajedno s brojnim ministrima i suprugom Dijanom Pleština, posjetio je 2003. godine Mostar i obišao staru gradsku jezgru. U hotelu „Ero“ priređen je svečani prijam na kojem su bili brojni gosti i uzvanici iz Mostara i Hercegovine.
Republika Hrvatska imala je značajnu ulogu u rekonstrukciji Starog mosta kroz financijsku, stručnu i tehničku potporu. Fotogrametrijski snimak iz 1982. godine bio je važan za obnovu jer je bio podloga UNESCO-u za projekt obnove zbog činjenice da je sadržavao potrebne dimenzije za faksimilnu rekonstrukciju.
Treba podsjetiti kako sva sredstva koja su odobrena za projekt obnove Starog mosta nisu utrošena samo na obnovu Staroga, nego su uz njega obnovljene i kule s obje strane mosta, Tara i Helebija, te popratni objekti. Uz to, kao dodatni poticaj obnovi suživota u Mostaru, tim sredstvima obnovljena su i tri objekta triju naroda, i to Napretkov konvikt „Petar Svačić“, Vakufski dvor i Vladičanski dvor. Bila je to i simbolična poruka jer tri objekta pripadaju trima narodima – Hrvatima, Bošnjacima i Srbima.
Posao obnove Starog mosta na međunarodnom natječaju dobila je turska tvrtka ER-BU. Nadzor radova obavljala je hrvatska kompanija „OMEGA Engineering“ d. o. o. Dubrovnik, na čelu s dr. Željkom Pekovićem. Projekt obnove mosta izradila je talijanska tvrtka „General Engineering“ iz Firenze. Studiju o kvaliteti radila je njemačka tvrtka „LGA Civil & Environmental Engineering Nuremberg“.
I pripreme za početak obnove Starog mosta izazivale su veliku pozornost medija i politike. Brojni novinari iz zemlje i inozemstva pristizali su u Mostar kako bi izvijestili o početku obnove luka Starog mosta. Tijekom svojeg službenog posjeta BiH, prvo je u Mostar došao i generalni direktor UNESCO-a Koichiro Matsuura, a predsjednik Republike Italije Carlo Azeglio Ciampi simboličnim je udarcem dlijetom u kamen službeno označio početak klesarskih radova na obnovi Starog mosta.
– Građani Bosne i Hercegovine, Vi ste dio Europe i čekamo Vas u Europi. Bez Vas Europa ne bi postojala – znakovito je tom prigodom poručio predsjednik Ciampi.
Polaganjem prvoga kamenog bloka na luk mosta, gradonačelnik i dogradonačelnik Mostara Hamdija Jahić i Ljubo Bešlić na simboličan su način otpočeli gradnju luka Starog mosta, a bilo je to 14. travnja 2003. godine. U iduća četiri mjeseca radilo se i po kiši, vjetru i suncu, da bi 20. kolovoza u luk Starog mosta bio ugrađen i posljednji kamen, čime je završena najzahtjevnija faza projekta.
Slijedili su radovi na zidanju vijenaca s obje strane luka mosta, a zatim postavljanje metalne ograde. Za preostali posao zidanja vijenaca bile su izvađene 44 tone kamena koji će se ugraditi na kaldrmu mosta, a svaki je kamen bio obrađen skulptorski, pojedinačno, na osnovi fotodokumentacije te je bio „potrošen“ u onolikoj mjeri u kojoj je bio prije njegova rušenja. Radove na izgradnji vijenaca, kao i luka Starog mosta, izvodila je tvrtka ER-BU.
S približavanjem završetku radova na njegovoj obnovi, paralelno su tekle i pripreme Organizacijskog odbora za svečanost otvorenja koja je zakazana za 23. srpnja 2004. godine. Federalne vlasti tada su obećavale velika sredstva za Mostar i svečanost otvorenja, ali je ta potpora uglavnom izostala i praktički je sve financijske troškove ceremonije snosio Grad Mostar. Trenutak koji se dugo i s nestrpljenjem iščekivao bio je popuštanje skele ispod luka Starog mosta. Kada se potporna skela prestala dodirivati s lukom, luk se spustio za jedan milimetar.
Da je Stari most stručno i kvalitetno obnovljen „potvrdio“ je i jači potres koji se 22. travnja 2004. godine osjetio u zapadnoj Hercegovini i Mostaru. Naime, potres nije izazvao nikakva fizička oštećenja na luku Starog mosta u Mostaru.
A čin koji se dugo čekao, svečanost otvorenja Starog mosta, pratili su brojni uzvanici iz zemlje i izaslanstva iz više od 50 zemalja svijeta. Televizijski prijenos priredbe na Starom mostu preuzele su i neke inozemne TV kuće. Voditelj Press centra za svečanost otvaranja Starog mosta, Miroslav Landeka, iznio je podatak da je za praćenje svečanosti otvorenja bilo akreditirano oko 600 novinara, fotoreportera i snimatelja iz BiH, susjednih zemalja, Europe i svijeta, što samo po sebi govori koliki je bio interes za taj događaj i sam projekt obnove mosta, kao i kolika je to bila promidžba Mostara. Uz BHTV, još nekoliko inozemnih TV kuća imalo je izravan prijenos svečanosti. Bio je to zasigurno jedan od najvećih medijskih događaja u povijesti Bosne i Hercegovine.
Što je tada značio ovaj događaj za Mostar, možda najbolje govore riječi bivšeg gradonačelnika Mostara Nevena Tomića koji je izjavio da otvorenje Starog mosta znači puno za Mostar i u povijesnom, i u kulturnom, i u ekonomskom smislu.
– Naravno, on je bitan i u kontekstu obnove povjerenja. Međutim, njegovim otvorenjem definitivno će ta povijesna građevina prestati biti sredstvom onih koji su je u proteklom razdoblju koristili kao sredstvo u političkoj borbi ili u svrhu zastrašivanja vlastitih redova. S otvorenjem, njima se Stari most kao političko sredstvo izbija iz ruke i vraća onima čiji on i jest, a to su građani Mostara, BiH, odnosno svi građani svijeta – kazao je Tomić te poručio onima koji su most koristili u političke svrhe da će sredstva svoje političke borbe ubuduće morati pronaći u nekim drugim pitanjima, kao što su ekonomija, zapošljavanje i osiguravanje boljeg prosperiteta za sve građane.
Godinu dana kasnije, točnije 15. srpnja 2005. godine u 18:25, Stari most uvršten je na UNESCO-ov popis zaštićenih spomenika na sjednici u Durbanu u Južnoj Africi. Treba istaknuti kako, uz ostale, zasluga za upis na UNESCO-ov popis pripada tadašnjem gradonačelniku Mostara Ljubi Bešliću, tadašnjoj veleposlanici BiH u Parizu i stalnoj predstavnici pri UNESCO-u Željani Zovko, direktoru Ureda UNESCO-a u BiH Siniši Šešumu, kao i čelnicima Jedinice za projekt obnove Starog mosta (PCU) – direktoru Rusmiru Ćišiću i zamjeniku direktora Tihomiru Roziću, te ekspertu Ferhatu Mulabegoviću i predsjedniku Gradskog vijeća Grada Mostara Muratu Ćoriću.
Kako je tada izjavio gradonačelnik Mostara i vođa državnog izaslanstva u Durbanu Ljubo Bešlić, taj dan ostat će u povijesti Bosne i Hercegovine upisan zlatnim slovima u spomen Mostara i BiH.
„Ne mogu skriti svoje oduševljenje što smo uspjeli u svojim nastojanjima da se upišemo u svjetsku kulturnu baštinu. Ovo je prvi upis iz BiH. Put do upisa bio je mukotrpan, dugačak i veoma zahtjevan. U ovom trenutku oduševljenja koristim priliku da pozdravim sve koji su sudjelovali u ovom projektu, kao i da zahvalim zemljama prijateljima koje su pomogle obnovu mosta: Italiji, Nizozemskoj, Turskoj i Hrvatskoj, te Svjetskoj banci i Razvojnoj banci Vijeća Europe. Zbog građana moram naglasiti da je ovo prvenstveno projekt grada koji treba donijeti boljitak gradu i državi. Ovaj projekt po prvi put u BiH pokazuje da možemo sami izgrađivati bolju budućnost kada to hoćemo i želimo zajednički postići. Za ovaj projekt nismo imali naredbodavce. Mi smo to bili, i evo, pokazali smo da se u BiH pokreću neki novi vjetrovi koji mogu izgraditi bolju budućnost za sve. Sve ovo zahvaljujući vlastitim sposobnostima“, istaknuo je tada gradonačelnik Bešlić.
„Isto tako, to će nam pomoći u stalnoj zaštiti i očuvanju povijesnog urbanog okružja grada Mostara. Mi sada moramo intenzivno početi raditi na UNESCO-ovim propisanim propozicijama. Moramo utemeljiti fond na državnoj razini za stalnu zaštitu, usvojiti zakone i unificirati procedure izvršenja“, poručio je tom prigodom Bešlić.
Posvjedočila je to tada i veleposlanica Željana Zovko, izjavivši kako je borba za upis bila velika, a konkurencija jaka, jer je primanje znaka Odbora za svjetsku kulturnu baštinu golem ekonomski, kulturni i povijesni dobitak za svaku zemlju, a posebno za grad. A koliko je snažna bila borba za upis na popis baštine UNESCO-a, najbolje pokazuje činjenica da je Italija, koja ima velik broj spomenika pod zaštitom UNESCO-a, te godine nominirala čak 45 spomenika, a samo dva od njih mogla su dobiti UNESCO-ovu oznaku.
Uoči odlaska u Durban, krajem lipnja i početkom srpnja, Gradska uprava Mostara i PCU organizirali su vrlo uspješnu izložbu o gradnji Starog mosta i obnovi stare gradske jezgre u Parizu, u sjedištu UNESCO-a. Tada su brojni ugledni gosti i uzvanici iz Pariza, Francuske i UNESCO-a, kao i sam Mounir Bouchenaki, zamjenik direktora UNESCO-a, biranim riječima govorili o tom projektu te o nominiranju na UNESCO-ov popis zaštićenih spomenika, uz opasku kako je Stari most u Mostaru jedan od najljepših povijesnih mostova u Europi.
Rekonstrukcija Starog mosta, svečanost otvorenja i upis na UNESCO-ov popis bili su zahtjevan građevinski, politički i medijski projekt. O tome svakako svjedoči i knjiga „Stari most s mjesta događaja“ autora Miroslava Landeke.
Ono što je sigurno, kako vrijeme više prolazi, jest činjenica da će datum 15. srpnja 2005. u povijesti Mostara i BiH ostati trajno upisan. Jer bio je to prvi upis nekog spomenika iz BiH na UNESCO-ov popis, a put od početka obnove i provedbe projekta rekonstrukcije Starog mosta i stare gradske jezgre, kao i triju objekata triju naroda, bio je više nego složen i zahtjevan u tadašnjim kompliciranim političkim odnosima, ali, nažalost, puno boljim i zdravijim nego danas, dva desetljeća nakon tog velikog događaja.
Miroslav Landeka
