MINISTAR financija Marko Primorac i ministar pravosuđa Ivan Malenica i dalje šute vezano za činjenicu da utjerivači dugova mogu blokirati račun vaše tvrtke te ovrhom nad računom tvrtke uzeti iznos duga vašeg zaposlenika. Fina je potvrdila da je to moguće.
Očito je kako agencije za naplatu potraživanja u ovom konkretnom slučaju zloupotrebljavaju Ovršni zakon, što je više puta potvrdila sudska praksa. Resorna ministarstva, s druge strane, ne žele stati na kraj utjerivačima dugova koji i dalje, zbog nedorečenosti zakona, prijete vlasnicima tvrtki koje su zaposlile njihove dužnike.
Utjerivači dugova se guraju prije ostalih vjerovnika
Tihana Čikeš, vrsna pravnica tvrtke Lexpera, u ovom se slučaju poziva na sudsku praksu te naglašava da ovo pitanje muči i ovrhovoditelje i ovršenike te je predmet mnogih stručnih savjetovanja. Kaže da je nužno da se poslodavcima što prije pruži jednoznačan odgovor, što bi, dakako, mogao ponajprije učiniti zakonodavac propisivanjem jasnijih odredbi.
Odvjetnica Nicole Kwiatkowski, čiji odvjetnički ured od početka pred sudovima zastupa građane koji imaju kredite u švicarcima, naglašava da sud, ako poslodavac radniku plaću isplaćuje na račun kod banke, onda neće donijeti rješenje o ovrsi kojim se nalaže pljenidba plaće. Tvrdi da utjerivači dugova rade dodatni pritisak na poslodavce kako bi se progurali u red naplate prije ostalih vjerovnika.
No krenimo redom.
Što kaže zakon?
Mario Biondić, vlasnik obrta za prijevoz Moderntrans, ispričao nam je svoje iskustvo s EOS Matrixom. Naime, ti utjerivači dugova otkupili su dugovanje zaposlenika obrta koje je nastalo puno prije nego što je ta osoba došla raditi u Biondićev obrt.
EOS Matrix obratio se Biondiću tražeći da plaću tog zaposlenika uplaćuje njima, a nakon što je to Biondić odbio učiniti, zaprijetili su blokadom računa, odnosno ovrhom nad cijelim obrtom. U Fini kažu kako je to moguće. “Nastavno na Vaše pitanje je li moguće da agencije zatraže ovrhu nad tvrtkama u kojima rade njihovi dužnici, odgovor je potvrdan”, rekli su nam u Fini.
Prema važećem zakonu, dužnici se ne smiju naći u lošijem položaju nakon što, primjerice, banka proda njihov kredit nekoj od agencija za naplatu potraživanja. U ovom slučaju postavlja se pitanje zašto bi itko od poslodavaca zaposlio nekog od dužnika jer dolaze u opasnost da se provede ovrha nad cijelom tvrtkom.
Nakon odgovora, zaprijetili ovrhom nad cijelom tvrtkom
Na pitanja o prijetnjama agencija za naplatu potraživanja prema poslodavcima koji zapošljavaju dužnike, Ministarstvo financija nije htjelo odgovarati. Naime, rekli su nam kako je to pitanje za Ministarstvo pravosuđa. Ministarstvo pravosuđa odbilo je odgovarati na naša pitanja, a neslužbeno doznajemo kako su odbili jer misle da je to domena Ministarstva financija.
U konkretnom slučaju Moderntransa, oni su odbili dio plaće isplaćivati agenciji za naplatu potraživanja tumačeći da njihov zaposlenik prima plaću na račun kod banke. Prema tome, oni ne mogu uzimati tu plaću i isplaćivati je EOS Matrixu. Isto tako, tvrdili su kako dokumentacija koja dokazuje dužništvo nije vjerodostojna. Iz te agencije za naplatu potraživanja odgovorili su da Moderntrans plaću zaposlenika mora davati njima te su zaprijetili ovrhom nad cijelom tvrtkom.
Odvjetnica Kwiatkowski kaže da je zakon jasan u dijelu kada se rješenjem o ovrsi na plaći može odrediti pljenidba određenog dijela plaće i naložiti poslodavcu koji ovršeniku ne isplaćuje plaću na račun u banci da novčani iznos za koji je određena ovrha isplati odnosno isplaćuje ovrhovoditelju.
Poslodavac može skidati s plaće ako plaću ne isplaćuje preko banke
No to se odnosi na one koji zaposleniku ne isplaćuju novac preko banke. Nadalje, ovrhu na plaći direktno pljenidbom od strane poslodavca moguće je provesti temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja koje glasi općenito na imovini ovršenika i kada se plaća isplaćuje na račun banke.
“Ako poslodavac isplaćuje radniku plaću na račun kod banke, onda sud neće donijeti rješenje o ovrsi kojim se nalaže pljenidba plaće”, jasna je Kwiatkowski i dodaje da ovrhovoditelj, ako je ishodio rješenje o ovrsi općenito na imovini ovršenika ili rješenje o ovrsi na plaći, takvo rješenje može poslati poslodavcu.
Nema skidanja s plaće ako je dužnik već maksimalno opterećen blokadom
“Poslodavac je dužan postupati po takvom rješenju, osim ako je plaća ovršenika već opterećena blokadom do maksimalnog iznosa, odnosno dužnik ima zaštićeni račun i ne postoji mogućnost da vjerovnik natjera poslodavca da postupa po takvom rješenju o ovrsi”, ističe ova odvjetnica.
Kako je naglasila, poslodavac je dužan obavijestiti vjerovnika da se plaća zaposlenika već plijeni do maksimalnog iznosa i da nije u mogućnosti postupiti, nego da može postupiti tek kada se ostvari mogućnost za to, te da će zavesti rješenje o ovrsi u redoslijed plaćanja.
Zakonodavac ne želi biti jasan
Pravnica Čikeš naglašava kako na ovaj dio Ovršni zakon, unatoč opsežnom raspisivanju, ne daje kristalno jasan odgovor i kao takav stvara prijepore čak i među iskusnim pravnicima te posebno zbunjuje poslodavce.
Naime, Ovršni zakon propisuje sudsku i izvansudsku ovrhu kao načine prisilne naplate dugovanja ovršenika, a pri tome u sudsku nadležnost prema Ovršnom zakonu pripada ovrha tražbina po osnovi zakonskoga uzdržavanja, naknade štete nastale po osnovi narušenja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i naknade štete po osnovi izgubljenoga uzdržavanja zbog smrti davatelja uzdržavanja.
Nije neobično da poslodavac nalog utjerivača smatra manjkavim i odbije provesti
“Također, u sudsku ovrhu potpada i ona na plaći ovršenika kojem poslodavac ne isplaćuje plaću na račun kod banke, što zbog činjenice da je isplata plaće na račun pravilo, a ne izuzetak, čini propisanu situaciju rijetkom. Izvansudsku pak ovrhu provode Financijska agencija, poslodavac i drugi isplatitelji stalnih novčanih primanja”, pojašnjava Čikeš dodajući da se, osim u slučajevima kada nije sporno da mora provesti ovrhu, u praksi nerijetko događa da poslodavac prima naloge od ovrhovoditelja koji, bez dostave izvornih isprava kojim dokazuju postojanje duga (primjerice pravomoćno i ovršno rješenje o ovrsi u izvorniku ili ovjerenom prijepisu) i bez dokumentacije kojom dokazuju da su upravo oni vjerovnici (primjerice ugovor o ustupanju potraživanja), potražuju od poslodavca isplatu radnikovog duga na njihov račun.
“U takvoj situaciji, imajući u vidu da je dužan radniku za rad isplatiti plaću, nije neobično da poslodavac takav nalog smatra manjkavim i odbije provesti. Često se može čuti da su mali i srednji poduzetnici kičma hrvatske ekonomije, ali je gotovo nemoguće očekivati da će mali poslodavac imati toliko uglazbljenu pravno-računovodstvenu službu koja bi mogla provoditi svu zakonsku regulativu, ovršne postupke, prednosni red i propisana ograničenja kao što, primjerice, za to resurse ima Financijska agencija”, zaključuje Čikeš.
Poslodavca na bilo koje postupanje može natjerati samo sud
Postoji li pravna osnova da ovršitelj natjera poslodavca da mu isplaćuje dio plaće ovršenika iako ovaj već ima blokadu i zaštićeni račun, pitali smo stručnjake. Odvjetnica Kwiatkowski smatra da se konkretna odredba Ovršnog zakona odnosi na situaciju kada postoji pravomoćno i ovršno rješenje o ovrsi kojim je ovrha određena na stalnom novčanom primanju ili općenito na imovini ovršenika.
“Dakle u slučaju takvog rješenja može se od poslodavca tražiti pljenidba, ali je poslodavac dužan voditi računa o pravilima o ograničenju ovrhe na takvim primanjima. Tu se opet vraćamo na priču da kada je plaća već opterećena do maksimuma poslodavac ne smije i nije dužan postupiti po takvom zahtjevu vjerovnika, ali je dužan obavijestiti vjerovnika o nemogućnosti postupanja i zavesti rješenje o ovrsi u redoslijed plaćanja”, jasna je Kwiatkowski.
Pravnica Čikeš naglašava da poslodavca na bilo koje postupanje može natjerati jedino sud ili drugo tijelo zakonom ovlašteno da postupa u ime suda.
Delikatno pitanje
“Istina jest da Ovršni zakon vrlo malo pažnje posvećuje sprječavanju višestruke naplate, izbjegavanju zakonom propisanog redoslijeda naplate i efikasnom razrješavanju odnosa koji tim povodom nastanu”, smatra Čikeš dodajući da su iz sudske prakse razvidni slučajevi u kojima je sud odbio ovrhu nad poslodavcem zbog nepostupanja u izvansudskoj ovrsi.
“Pitanje je delikatno, muči ovrhovoditelje i ovršenike i predmet je mnogih stručnih savjetovanja, i nužno je da se poslodavcima što prije pruži jednoznačan odgovor, što bi, dakako, mogao učiniti ponajprije zakonodavac propisivanjem jasnijih odredbi”, zaključuje Čikeš.
No čini nam se da je ključno pitanje koji su, zapravo, glavni razlozi da se ovršitelji pozivaju na ovršni zakon članak 284. st. 2, gdje se izravno traži od poslodavca ili drugog isplatitelja stalnog novčanog primanja da im isplati iznos kojim će se namiriti njihova tražbina, odnosno da se ne ide uobičajenim putem ovrhe preko Fine.
Dugovanja moraju biti naplaćena što prije, ali..
“Za zdravlje ekonomije, kao i za ostvarenje pravne sigurnosti, nužno je da dugovanja budu što prije naplaćena. Međutim, katkad ovrhovoditelji računaju na ranije spomenutu nespremnost poslodavaca da pravno odgovore na zaprimljene naloge ili manjkavu dokumentaciju te time brže dođu do naplate”, smatra Čikeš.
Međutim, upozorava ova pravnica, tako lako može doći i do višestruke naplate, što lako može generirati nastanak novih vjerovničko-dužničkih odnosa u pogledu stjecanja bez osnove i potraživanja eventualno oštećenih radnika te se time stvara pravna nesigurnost koja se opet može prelijevati na sudove radi čijeg je rasterećenja institut izvansudske ovrhe i ustanovljen.
Odvjetnica Kwiatkowski na izravan upit odgovora kako se u slučaju agencija za naplatu potraživanja radi o činjenici da sve oni prvo pošalju blokadu na Finu, pa kada vide da su u redu čekanja i da prije njih postoje drugi vjerovnici, postupaju prema poslodavcima, i to pozivom na jednu jedinu odredbu.
Poslodavac je dužan postupati po pravomoćnom i ovršnom rješenju o ovrsi na plaći
“Točnije, pozivaju se na dio odredbe čl. 284. st. 2 te pri tome uporno zanemaruju drugi dio rečenice te odredbe koja glasi: ‘Isplatitelj stalnog novčanog primanja dužan je prigodom postupanja po rješenju o ovrsi voditi računa o pravilima o ograničenju ovrhe na takvim primanjima.'”
Dakle, smatra Kwiatkowski, tako se agencije pokušavaju progurati prije ostalih vjerovnika iako znaju da je plaća zaplijenjena do maksimalno dozvoljenog iznosa s obzirom na to da su same u redu čekanja na Fini s tom istom tražbinom koju pokušavaju naplatiti od poslodavca.
“Dakle, sukus je: poslodavac je dužan postupati po pravomoćnom i ovršnom rješenju o ovrsi na plaći ili općenito na imovini, ali samo ako postoji dio plaće koji se može plijeniti, dakle ako plaća radnika nije već do maksimuma zaplijenjena. Dakle, samo u situaciji kada poslodavac ne postupi po rješenju o ovrsi, a mogao je jer postoji dio plaće koji se može plijeniti, ili ne obavijesti vjerovnika o razlozima nemogućnosti za postupanje po rješenju, ili ne uvrsti rješenje o ovrsi u red čekanja, može odgovarati za štetu koja takvim postupanjem može nastati vjerovniku”, zaključuje Kwiatkowski.
Scena.ba
