Upravo to ključni je razlog zašto se započelo sa sumnjičenjem i pritiscima na tužitelja Ivana Matešića, koji je taj proces doveo praktički do samog kraja, te je prije nekoliko dana podnesena prijava Uredu disciplinskog tužitelja (UDT), piše Večernji list.
Isti način obračuna
Taj ured etnički je očišćen od utjecaja Hrvata te je postao jedina preostala, ali važna ekspozitura u sklopu operacija paraslužbi s kojom je obračun počeo sklanjanjem Osmana Mehmadagića Osmice s čela OSA-e. Ali i eventualno miniranje ovog pravosudnog procesa i rasvjetljivanja istine o ratu.
A prijava protiv Matešića podnesena je zbog navodnog tužiteljeva pritiska na zaštićenog svjedoka, koji bi navodno sada mijenjao iskaz te je odlučio preko dušobrižnika kompromitirati pravosudni proces. A što na izvjestan način podsjeća i na slučaj s nedavnog suđenja armijskome generalu Atifu Dudakoviću, u čijem slučaju se događa identičan obrat. Isti modus operandi.
U slučaju Križančeva Sela radi se o zaštićenome svjedoku čiji je identitet očigledno otkriven jer njegovi srodnici javno govore kako se njemu prijetilo te da je bio kockar i alkoholičar. Sve to pak sugerira da u krugovima koji očito rade kao i u slučaju generala Dudakovića vlada panika jer stvari u sudnici ne stoje tako dobro.
Za ubojstva najmanje 12 vojnika HVO-a koji su se predali, kao i dvoje civila – žene hrvatske nacionalnosti – počinjena prilikom napada na Križančevo Selo, Šafradin i Dubravice kod Viteza 22. prosinca 1993. sudi se Ibrahimu Puriću, Nijazu Sivri, Ibrahimu Tarahiji, Rušitu Nurkoviću, Almiru Smajiću, Sadiku i Šaćiru Omanoviću te Kasimu Kavazoviću.
Prema optužnici, Purić je bio zapovjednik 325. brdske brigade Armije BiH, Tarahija zapovjednik Trećeg bataljuna ove jedinice, Sivro i Nurković pomoćnici zapovjednika, a ostala četvorica pripadnici brigade. Optužnica ih tereti za zločine počinjene 22. prosinca 1993. na širem području Križančeva Sela, kada su to područje napali pripadnici Armije BiH. Purić je tada bio zapovjednik 325. brdske brigade Armije BiH i taktičke skupine Sjever.
On je izdao nalog za napad na Križančevo Selo, a optužnica navodi kako nije istražio i kaznio izravne počinitelje ratnoga zločina, odnosno strijeljanja zarobljenih pripadnika HVO-a, i počinitelje ubojstva najmanje dviju žena hrvatske nacionalnosti, Kate Alilović i Matilde Pranjoković, piše Večernji list.
Krvavi Božić 1993.
Prema ranijim navodima tužitelja Matešića, pomoćnik zapovjednika 325. brdske brigade za sigurnost Nijaz Sivro izravno je zapovjedio strijeljanje 12 zatočenih pripadnika HVO-a koji su se predali umjesto da je, u skladu sa svojim ovlastima, zajamčio njihovu sigurnost jer je imao na raspolaganju vojni zatvor nedaleko od mjesta njihova zarobljavanja.
Zatočene pripadnike HVO-a su, u blizini obiteljske kuće Nike Šafradina, strijeljali iz automatskoga oružja Almir Sarajlić zvani Roki te Sadik i Šaćir Omanović i Kasim Kavazović. Posmrtni ostaci strijeljanih pripadnika HVO-a te još 17 ubijenih vojnika Hrvata koji su ranije stradali predani su hrvatskim vlastima i obiteljima 1. veljače 1994. godine.
No, stvarni broj žrtava je bio 64, a po hrvatskim izvorima čak 30 zarobljenika odvedeno je u selo Počulica, gdje je bila baza mudžahedina, i strijeljano. Ovaj se zločin dogodio samo dva dana nakon što je enklavu, praktički logor za Hrvate u središnjoj Bosni, napustio konvoj Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu.
Scena.ba
