RUSIJA se u ponedjeljak povukla iz takozvane Crnomorske inicijative za žitarice tvrdeći da UN i zapadne zemlje nisu ispunili ruske zahtjeve. Kako bi dodatno naglasila odlučnost svoje odluke, počeli su krstarećim projektilima i dronovima kamikazama napadati lučka postrojenja u Odesi i Črnomorsku. Četiri noći zaredom napadi su bili usmjereni na postrojenja za čuvanje i pretovar žitarica i uljarica.
Bitka za Crno more
Povrh toga rusko ministarstvo obrane je u srijedu (19. srpnja) objavilo da će se od tog dana svi brodovi koji plove prema Ukrajini smatrati potencijalnim prevoziteljima vojne pomoći te će ih potopiti. I to je potkrijepljeno objavom ruskog ministarstva obrane da je Crnomorska flota obavila bojeva gađanja protubrodskim vođenim projektilima simulirajući napade na brodove.
Doduše, vježbu je izvela korveta Ivanovec koja je porinuta još davne 1989. godine pa je starija od posade. I pritom je korišten protubrodski projektil P-270 Moskit razvijen osamdesetih godina prošlog stoljeća za potapanje američkih nosača zrakoplova. Taman dobra kombinacija za potapanje nenaoružanih komercijalnih brodova.
Na tu je prijetnju u četvrtak (20. srpnja) ukrajinsko ministarstvo obrane, moglo bi se reći, odgovorilo istom mjerom. Pa je objavilo da će u ponoć sa četvrtka na petak (20. na 21. srpanj) i oni sva komercijalna plovila koja plove prema dijelu Crnog mora koje trenutno nadzire Rusija smatrati za potencijalne nositelje naoružanja i vojne opreme, pa shodno tome i legalnim ciljevima. Naravno da ukrajinska ratna mornarica i ratno zrakoplovstvo nemaju čime ispuniti prijetnju, no nikad se ne zna.
Moskva prijeti da se neće vratiti u sporazum sve dok se ne ispune njihovi zahtjevi. A ti su ukidanje sankcija na izvoz hrane i umjetnog gnojiva te povratak Ruske poljoprivredne banke (Rosselkhozbank) unutar sustava za bankovna poravnanja Society for Worldwide Interbank Financial Telecommunication, puno poznatiji pod skraćenicom SWIFT. Bez njega ni Rosselkhozbank ni ostale ruske banke ne mogu ni isplaćivati ni dobivati uplate sa Zapada i velikog dijela ostatka svijeta.
Što znači obustava sporazuma o žitu?
Obustavom izvoza žitarica i uljarica morem ukrajinski izvoz smanjit će se za oko 40 posto. Otkad je sporazum o izvozu preko Crnog mora potpisan 22. lipnja 2022., iz Ukrajine je tim putem izvezeno više od 33 milijuna žitarica i uljarica. Stoga ne čudi da su odmah krenule najave kako će obustava izazvati masovnu glad.
U ruskom napadu na lučka postrojenja u Odeskoj oblasti u noći 18. na 19. srpnja uništeno je 60 tisuća tona žitarica. Zanimljivo je da su te silne tone bile namijenjene Kini koja je najveći kupac ukrajinskog žita. Otkad je sporazum potpisan, Kina je iz Ukrajine uvezla osam milijuna tona žitarica, što znači 24 posto cjelokupnog ukrajinskog izvoza. Prije svega zahvaljujući Kini i Turskoj, koja je iz Ukrajine uvezla 3.2 milijuna tona, Azija je najveći uvoznik ukrajinskih žitarica sa 16.1 milijunom tona, što je skoro polovina od ukupnog ukrajinskog izvoza.
Zanimljivo je da je drugi najveći uvoznik Španjolska sa šest milijuna tona. Italija je uvezla 2.1 a Nizozemska 2 milijuna tona. Sve ostale europske države zajedno uvezle su još dvije milijarde tona.
Od afričkih država najviše je uvezao Egipat, 1.6 milijuna tona. Sve afričke države zajedno uvezle su tek četiri milijuna tona. Znači, cijela Afrika uvezla je manje ukrajinskih žitarica nego Španjolska, ili Italija i Nizozemska zajedno. Očigledno nije istina da prehranjivanje Afrike ovisi o Ukrajini.
Bilo bi zanimljivo vidjeti bi li Putin napao brod pod kineskom zastavom
S obzirom na to da ukrajinske žitarice mogu do Nizozemske, Italije i Španjolske i kopnenim putem, kao uostalom i u ostatak Europe, na našem kontinentu ne bi trebalo biti poremećaja u opskrbi. Osim ako ih ne izazove politika.
Zbog toga najveća opasnost po svjetsko tržište dolazi iz Kine. Kao najveći uvoznik Kina ne može na druge načine do ukrajinskih žitarica nego morem. A sad to ne može zbog prijetnje ruske Crnomorske flote. Iako bi bilo jako zanimljivo vidjeti bi li Putin odobrio napad na brod pod kineskom zastavom.
Peking će morati ili nadomjestiti osam milijuna tona iz nekih drugih izvora i pritom platiti znatno veću cijenu, ili pritisnuti Putina da se vrati u sporazum. Stoga nije teško dokučiti što o Putinovim potezima misle u Pekingu.
