U Jajcu je jučer održan Izborni sabor HDZ 1990, na kojem je sudjelovala i predsjednica FBIH Lidija Bradara, koja je pozdravila nazočne izaslanike i goste Sabora HDZ 1990., u ime HDZ-a BiH, predsjednika dr. Dragana Čovića i svoje osobno, zaželjevši im uspješan rad, dobru raspravu i radnu atmosferu.
Lidija Bradara je jedna od rijetkih političarki koja kroz dugi niz godina svoj politički autoritet gradi na principima, suradnji, uključivosti i iskreno doživljava sve hrvatske političke autoritete samo kao političke suparnike, a ne neprijatelje što je suština razvoja političkog pluralizma kod Hrvata.
Iako su mediji površno prenijeli izjavu predsjednice FBiH i dopredsjednice HDZ BiH i stavili je u kontekst izlizane priče o “zajedništvu” činjenica je kako je Bradara kao odgovoran političar u najavi svog govora istaknula kako je pročitala intervju predsjednika Cvitanovića u Dnevnom listu i kako nema potrebe da onda govori o zajedništvu pred početak Sabora HDZ1990.
U svom govoru je poprilično točno naglasila kako ” Naša međusobna politička borba treba trajati onih mjesec dana pred izbore a ostalo vrijeme dužni smo raditi najbolje što znamo na preuzetim dužnostima kako bi hrvatski narod i svi drugi u ovoj zemlji živjeli bolje. Zajedništvo hrvatskog naroda nema alternativu i u ime tog zajedništva sam danas ovdje”. Usput je i pohvalila izbor Jajca kao mjesta održavanja Sabora i time pokazala uvijek nužni lokalpatriotizam kada je Središnja Bosna u pitanju
Istine radi kao vrhunski političar samo je pokazala kako zna reagirati u svim situacija pa i ovoj kada se nalazi u posjeti svojim političkim suparnicima, no isto tako njene političke kolege iz HDZ-a BiH puno puta su baš u Središnjoj Bosni pokazali kako su skloni “političkom staljinizmu”, a u tome je prednjačio sada već bivši politički autoritet Marinko Čavara nekada i predsjednik FBiH.
I upravo njemu mogu u HDZ BiH bit “zahvalni” zašto im se u zadnje četiri godine događaju sukobi u stranci i izlasci vrlo sposobnih ljudi iz iste, a opstaju korumpirani kadrovi, poput ministra Matića u Vitezu o kojem danas piše čitava Regija, dok OO Kiseljak HDZ BiH i Mladen Ramljak ne sudjeluju u radu ŽO HDZ BiH ne želeći se poistovjetiti s staljinističkim pristupom Čavare i “jastrebova” koji je istjerao Hrvate iz svojih sredina, a Busovača je najbolji primjer toga.
Na Saboru se tako mogao vidjeti i Iva Tadić, čovjek koji je ŽO HDZ BiH u Zeničkodobojskoj županiji kroz pristup suradnje s HDZ1990 i Zdenkom Kolakom doveo do 3 mandata, dok su njegove kolege poput Čavarinog miljenika Martića i Zovke sve činili kako bi razbili hrvatsku poziciju u Žepču. Njima je uostalom važnije bilo svoje kadrove gurnuti u desetke komisija kako bi tako legalno izvlačili proračunski novac, no sudbina je htjela da u vrlo kratkom vremenu ostanu i bez ministarstva u FBiH i bez vlasti u Zeničkodobojskoj županiji, a lokalni izbori bi mogli donijeti i nove podjele karata pa bi tako Cvitanović i “devedesetka” mogli preuzeti primat i u Busovači, Žepču i u Jajcu što bi bio konačni udarac Čavarinoj slijepoj politici razbijanja.
Ako se bavite politikom jasno Vam je kako je Čavara svoj koalicijski potencijal sveo na minimum, kako je postao i čovjek s američke crne liste i kako je njegov autoritet povezan isključivo s sukobima i porazima na terenu.
Zbog toga postaje jasno kako HDZ BiH ukoliko želi uništiti sam sebe ne trebaju politički konkurenti, dovoljan im je “Čavara sindrom” koji smo vidjeli i u slučaju Hercegbosanske županije i “slučaja Vukadin” gdje je HDZ BiH ostao na marginama političkog života.
Uostalom i Središnju Bosnu čeka izbor, hoće li to biti “tamni vilajet” Čavare, Matića i ostalih “staljinista” ili se napokon unutar samog HDZ BiH prevladati zdrav razum i politika će bit u službi običnog čovjeka, a ne u službi organizacije srpskih “folkera” i gradnji vlastitih privatnih biznisa.
Uloga Ilije Cvitanovića, HDZ1990 i novosnovanih hrvatskih stranki zbog toga je izuzetno važna. Oni moraju na terenu i kroz vlastite primjere pokazati kako cilj nisu sitni osobni interesi pojedinaca nego istinska politika koju je i sam Cvitanović najavio na Saboru. Gledajući kroz prizmu jučerašnjeg Sabora, izbor Stipe Tokića kao osobe koja je s još par nekih pojedinaca utemeljila politički aktivizam i borbu protiv korupcije vrlo je jasna i odlučna poruka kako se “politički staljinizam” i korupcija neće prihvaćati kao model političkog djelovanja. Budućnost će pokazati jeli zaista to tako, a povijest će pamtiti pojedinačno osobe koje su Hrvate Središnje Bosne raselili ili zadržali, a znamo kako povijest u Središnjoj Bosni je poprilično nemilosrdna.
Scena.ba
