Prema posljednjim dostupnim podacima državne Agencije za statistiku, koji su, nažalost, tek iz 2021. godine, broj razvedenih brakova se popeo na 2.871 dok je broj sklopljenih brakova za istu godinu bio 17.835. Uvidom u iste podatke vidimo da je evidentan porast stope rastava brakova, dok broj parova koji se odluče stupiti u bračnu zajednicu stagnira, barem u posljednjih pet godina.
Prije nego što krenemo dublje u ovu temu, još jedna zanimljivost iz ove statistike je da dobna skupina koja je najzastupljenija u tablici sklopljenih brakova su mladi parovi između 20-24 godine dok se parovi u dobnoj skupini 40-49 najčešće razvode. To nam govori da prosječni brak u Bosni i Hercegovini traje nekih 20 godina nakon čega se partneri odluče razići.
Dakle, da se vratimo temi teksta. Zbog čega je došlo do ovako naglog povećanja stope rastava? Čini se da su trendovi koji su na Zapadu počeli još prije 20-30 godina došli i do nas. Bez ulaženja u često navođene razloge, kao što su opća moralna dekadenca, kolektivna sklonost hedonizmu, tzv. razmaženost mlađih parova i sl., voditi ćemo se pouzdanim podacima znanstvenih istraživanja izvana i domaćim stručnjacima da bolje razumijemo pojavu ovog fenomena.
Osim sociološko-demografskog aspekta, baviti ćemo se i ekonomskim aspektom rastave, to jest, koliko košta razvesti se i koje su potencijalne financijske posljedice takve odluke.
Iako nama u BiH nedostaju ozbiljnije sociološke i psihološke studije o tome zašto je došlo do povećanja stope razvoda, možemo se, sad zasad, osloniti na istraživanja koja su provela vodeća sveučilišta u zapadnim državama Europe i SAD-u. Prema američkom ekonomskom časopisu Forbesu, u 2023. godini u SAD je zabilježeno 689.308 razvoda, dok je došlo do sklapanja 1.985.072 brakova. Polovica prvih brakova završava se rastavom, dok drugi i treći brakovi imaju čak i veću stopu rastava. U prosjeku, rastavama je potrebno više od godinu dana da se okončaju, što parove košta oko 7.000 dolara, a mnogi se ponovno vjenčaju, pri čemu se 64% muškaraca i 52% žena ponovno vjenčaju nakon razvoda.
Međutim, ono što bi nas moglo uveliko iznenaditi je stopa razvoda po državama. Nekako smo navikli da pričamo o stopi razvoda u zapadnim zemljama. Tako na primjer, Sjedinjene Američke Države imaju stopu razvoda od 2,5, što je više od globalnog prosjeka od 1,8, ali to nije zemlja s najviše razvoda.
Ono što bi moglo iznenaditi naše čitatelje je to da zemlja, poznata po svojim čarobnim plažama i vilama za odmor, Maldivi, na vrhu liste sa stopom od 5,52, a slijedi je Kazahstan sa 4,6 dok je Rusija na trećem mjestu sa 3,9.
S druge strane, zemlje poput Šri Lanke, Gvatemale i Vijetnama imaju izuzetno niske stope razvoda, a Šri Lanka ima stopu od 0,15, vjerovatno zbog strogih zakona o razvodu zasnovanim na krivnji. Na drugom kraju ovog spektruma se nalaze zemlje u kojima je razvod potpuno zabranjen, a to su samo dvije zemlje: Republika Filipini i Vatikan.
Međutim, jedna statistika po pitanju razvoda značajno upada u oči, barem što se tiče SAD-a, a to je stopa razvoda po spolu. Tako je, na primjer, primjetno da 69% razvoda u SAD-u iniciraju žene, što je značajna većina među heteroseksualnim parovima. Od tih 69%, negdje oko 80% žena koje iniciraju razvod imaju fakultetsku diplomu. Korelacija koja se svojevrsno sama nameće na osnovu ovih podataka je što je žena obrazovanija, veće su šanse da će podnijeti zahtjev za razvod.
Psiholozi kažu da je razvod, pored smrti užeg člana porodice ili prijatelja, jedan od najstresnijih događaja koja osoba može doživjeti. Pored činjenice da ostajete bez partnera od koga se vjerovatno niste htjeli razvesti kada ste stupali u brak, imamo i financijski aspekt koji doprinosi ovom stresu. Da bismo izračunali koliko košta razvod braka, moramo prvo shvatiti da Obiteljski zakon Federacije BiH predviđa dvije vrste razvoda. Prvi je sporazumni razvod braka, kojim posreduje županijska Socijalna služba, i to je onaj jeftiniji. Ova vrste razvoda je i daleko brža i jednostavnija. Druga vrsta je razvod braka tužbom preko Općinskog suda i podrazumijeva znatno veće troškove i dugotrajniji proces. Čitava procedura, naravno, zavisi i od toga da li par ima zajedničku maloljetnu djecu, jer to dodatno produžava proces.
Kod sporazumnog razvoda braka, proces je poprilično jasan. Zahtjev podnosite Socijalnoj službi uz kratko obrazloženje. Zanimljiva je činjenica da se u Jugoslaviji nakon Drugog svjetskog rata bračno pravo regulisalo Osnovnim zakonom o braku FNRJ koji je stupio na snagu 1946. godine gdje su razlozi za razvod braka počivali na načelu krivnje, a razvod se gledao kao sankcija za kršenje ili neispunjenje bračnih dužnosti, ili s druge strane na načelu poremećenosti bračnih odnosa. Krivnja bračnog druga negativno je utjecala na pravne posljedice prestanka braka, a pravo na traženje sporazumnog razvoda nije ozakonjeno, ali se moglo postići da bračni drugovi zajednički traže razvod braka u slučaju da navedu opravdane razloge. Sa raspadom Jugoslavije i po završetku rata u BiH, Federalnim obiteljskim zakonom je ukinuto dokazivanje krivice.
Ukoliko par nema djecu ili ako se dogovore oko skrbništva, podnošenje zahtjeva za sporazumni razvod košta 360 KM bez PDV-a. Uz dogovor partnera, određuje se alimentacija, koja je prepuštena parovima. Obiteljskim zakonom nije predviđeno zajedničko skrbništvo nego primarni skrbnik, odnosno roditelj s kojim djeca žive, što je u preko 90 posto slučajeva majka. Ovaj postupak traje nekoliko tjedana i bude vrlo brzo okončan.
Međutim, ako dođe do tužbe zbog neslaganja partnera oko bilo kojeg dijela podjele imovine ili skrbništva nad djecom, ovaj postupak može koštati i preko dvije tisuće maraka i može trajati od godinu dana do nekoliko godina.
Ukoliko se bračni partneri odluče na sudski razvod, taj proces može potrajati dugo, iako je zakonski hitan. Razvod braka obično traje oko godinu dana, posebno ako postoje nesuglasice oko starateljstva nad djecom, visine alimentacije koja se kreće od 50 do 1.000 KM po djetetu, i pitanja supružničkog izdržavanja.
Nakon razvoda, iako je teško doći do službenihh podataka, često se događa da žene napuštaju zajednički dom s djecom, što ih izlaže značajnom financijskom teretu. Pronalaženje stana ili smještaja postaje prioritet, a situaciju dodatno komplicira činjenica da roditelji žena zbog društvene stigme koja još postoji oko razvoda često ne pružaju podršku, što primorava žene da iznajme stan.
Međutim, cijene stanova za iznajmljivanje stalno rastu, te prosječna mjesečna najamnina stana često premašuje 600 KM bez režija. Borba oko redovnog plaćanja alimentacije također postaje značajan izazov. Nažalost, prema posljednjim dostupnim podacima, samo osam posto očeva ispunjava svoju obavezu izdržavanja djece. Mnogi očevi prijavljuju minimalne prihode od 400 KM, čak iako posjeduju vlastite firme ili ostvaruju znatno veće prihode. S druge strane, neki odlaze čak i u inozemstvo kako bi izbjegli svoje obaveze.
Ovo stavlja majke i djecu u tešku situaciju, jer se često suočavaju s ekonomskim poteškoćama i nesigurnošću nakon razvoda. Očigledno je da problemi koji proizlaze iz razvoda braka imaju sustavnu prirodu i zahtijevaju ozbiljne promjene u zakonodavstvu kako bi se bolje zaštitili interesi žena i djece u ovim situacijama. Postojeći zakoni često nisu dovoljno efikasni i ne primjenjuju se dosljedno, što dovodi do nepravde i poteškoća u procesu razvoda, prenose forbes bh.
Scena.ba
