Čitam, a za vjerovati je jer je navedeno ime ispovjednika i pokazana njegova slika sa svjedocima, kako se je Josip Manolić obratio na katoličku vjeru.
Piše: Dr. Jure Burić
Pri punoj svijesti je pozvao svećenika i ispovjedio se te od svećenika dobio odrješenje svojih jamačno ne malih grijeha. Šteta što ispovjedne tajna ostaje tajnom, pa nećemo nikada doznati za zločine za koje ga se optužuje i sve loše što je u svom životu napravio.
Zapravo puno toga i znamo, sada još i više kada je i njegovo, za mnoge zločinačko, srce pred Gospodinom zatitralo, kako se sjetilo i svog imena i kršćanskog djetinjstva, mladenačke zablude i ustrajnosti u zlu vjerojatno i u poodmakloj dobi. Reklo bi se “došle vile k očima”, uvidio grješnik kako će skoro pred lice Onoga što je kao dijete volio, a onda kao punoljetan odbacio. Radovat će se tom njegovom činu njegovi otac i mati na Nebu, ali i mnogi drugi na Zemlji. Vjerujem da mu je Stvoritelj i dao ovako dugi život upravo iz razloga strpljivog čekanja na obraćenje.
Bog je “progovorio” u ovo pred Božićno vrijeme i njemu i narodu i njegovim sljedbenicima kolika je Njegova milost, kolika želja da se “izgubljene ovce” svome stadu vrate. Naravno da je u cijeloj ovoj priči on i te kako važan, ali su isto tako važni i oni koji ostaju, a bili su na istoj “valnoj dužini” s mučiteljem blaženog Alojzija Stepinca koji se danas ovakvom ishodu raduje i Bogu zahvaljuje. Jer, od danas će i Joža pred svojim Bogom i Blaženikom-mučenikom klečati! Da, dobro ste pročitali – klečati.
Doduše klečat će s oronulim i klecavim koljenima, dajući primjer onima koji su još u zabludi, koji se i dalje grčevito drže “komunističkog manifesta” i svoje partijske indoktrinacije.
Danas kršćani slave svoju pobjedu oprostom, a ne zločinom na kakav je obraćenik naučio.
Poljubi danas Joža Onoga na raspelu, poljubi ga i zamoli za oprost, a Stvoritelj prihvati njegovu molbu i preko svećeničkih ruke oprost dade!
Hoće li ovo biti putokaz i ostalim Jožama, od Perkovića, pa nadalje te drugim “Jožama” što neko drugo kršćansko ime nose: Ivo, Ante, Mate, Stipe…..kako bi im bilo pametno što prije se svome Bogu vratiti, jer neće svi imati milost dugovječnosti poput Manolića.
Do danas sam mislio kako ga Bog na ovoj Zemlji drži ovako dugo na životu kako bi što dulje gledao neželjenu Hrvatsku, a danas vidim kako je dug život bio samo “vrijeme za obraćenje”. Hajde Vesna, hajde Rade, hajde Uršula, hajde Stipe, hajde Tomislave, hajde….na koljen! Ne morate baš na Trgu (ali one na Trgu uvažavajte i ne rugajte im se!) možete i u skrovitosti svoga doma potražiti Božju milost, a od svećenika je i dobiti.
Baš me zanima što će biti s pisanim djelima Josipa Manolića? Hoće li se i ona “obratiti” ili će ostati primjer ljudske zloće prema ljudima, na primjer prema Hebrangu…? Je li ovo na pomolu neki novi Sveti Dizma, onaj koji je raspet s desne strane Isusova križa na Golgoti piše Fenix-magazin.
Scena.ba
