Već šestu godinu Zdravko Mamić i njegov brat Zoran Mamić, pravomoćno osuđeni šefovi nogometne kriminalne organizacije, nalaze se u bijegu od hrvatskog pravosuđa u susjednoj Bosni i Hercegovini. No njihov duh i dalje se nadvija nad kompletnom hrvatskom javnom scenom: od vladajućeg HDZ-a, preko predsjednika Zorana Milanovića, do velikog dijela istog tog pravosuđa, uključujući tek izabranog glavnog državnog odvjetnika Ivana Turudića.
‘Bio sam naivan, ponijele su me emocije’, kazao je Ivan Turudić ovog tjedna objašnjavajući svoje noćne vožnje s prijateljem Zdravkom Mamićem 2015. godine, neposredno nakon što je uz jamčevinu od dva milijuna eura ovaj izašao iz pritvora. Bio je to period u kojem je upravo Županijski sud u Zagrebu na čelu s Turudićem vodio Mamićev postupak: neposredno prije toga sutkinja mu je odredila pritvor, ali vrlo brzo je ga je izvanraspravno vijeće Turudićeva suda pustilo na slobodu uz jamčevinu. Tada mu se, kako on objašnjava, Zdravko Mamić pojavio pred kućnim vratima i potom su se vozikali po gradu. Od pola sata do sat i pol, ovisno o izvoru te informacije.
Tom prilikom nisu razgovarali ‘o nogometu’, kako je aludirao premijer Andrej Plenković, nego upravo o Mamićevoj poprilično beznadnoj pravnoj situaciji – koja je neposredno nakon toga postala još gora. Suđenje je, naime, odlukom Vrhovnog suda upravo zbog poznanstva i povezanosti Mamića s Turudićem i drugim sucima premješteno u Osijek. Indiskrecije iz DORH-a kazuju da je ljutiti Turudić u tom trenutku na punih šest ili sedam mjeseci prekinuo komunikaciju s državnim odvjetnicima.
Budući glavni državni odvjetnik danas decidirano tvrdi da ga šef nogometne mafije nikada nije ni pokušao podmititi ili nuditi mu poklone, no zato je odmah po odluci da će mu biti suđeno u drugom gradu krenuo u akciju: po vlastitom priznanju, podmitio je jednog, pa drugog, pa trećeg suca. Kako je prije dvije godine objavio tjednik Nacional, mito je ponudio i samom predsjedniku tog suda Zvonku Vrbanu,kojemu je preko posrednika poručio da će mu ‘dati novca više nego što može zinuti’.
‘Dao sam 80 tisuća eura mita članu Državnog sudbenog vijeća kako on ne bi bio ponovno izabran za predsjednika suda’, javno je priznao sam Zdravko Mamić.
No ne treba imati iluzije da je on prijateljevao isključivo s Turudićem. Ta veza, naime, samo je javno deklarirana, a o preostalima Mamić je također govorio u javnosti:
‘Ja sam dobar prijatelj s predsjednicima svih županijskih sudova u Hrvatskoj’, izjavio je jednom prilikom. Na splitskom Županijskom sudu, recimo, neki suci se još uvijek sjećaju dresova i drugih poklona koji su na tu adresu pristizali iz Zagreba.
Cirkusant ili kadrovik
Za samog Turudića je – što ćemo kad je on najaktualniji, pa ga moramo još jednom spomenuti – Mamićev brat lobirao i organizirao da mu se uopće dodijeli mandat predsjednika Županijskog suda u Zagrebu, barem kako proizlazi iz ovog tjedna objavljenih transkripata. No Mamićeve veze u pravosuđu tek su manji dio koruptivne i kancerogene hobotnice koju je tijekom godina svoje svemoći i utjecaja proširio u gotovo svim sferama društvenog života u Hrvatskoj. Prvenstveno je navezan na HDZ – mnogi će se prisjetiti bizarnog novinskog oglasa kojim je u ime kompletnog GNK Dinamo javno dao podršku toj stranci i Ivi Sanaderu uoči izbora 2009. godine, izvođenja cirkusa na stranačkim skupovima i dočekivanja rezultata u HDZ-ovom stožeru – a dio veza s tom strankom ilustriraju SMS-ovi iz doba Tomislava Karamarka.
‘Mamić je bio u 11 u stranci s njim na sve teme od financija do Turudića i ministra sporta i izbornika’, piše tako Josipa Rimac.
‘Mamić postao KADROVIK’, odgovara joj Milijan Brkić.
Tadašnjoj predsjednici države Kolindi Grabar Kitarović upravo ‘kadrovik’ donirao je sredstva za predizbornu kampanju i kasnije joj organizirao proslavu pedesetog rođendana, pa je ona smijenila šefa tajne službe jer navodno nije na vrijeme upozorena da se druži s osobom koja je ‘pod mjerama’. Vodio je na večere neke suce Ustavnog suda i s njima dogovarao kako srušiti tek usvojeni Zakon o sportu.
Lobirao je za Josipu Rimac, pa Kninjanima javno obećao milijun kuna ako je ponovno izaberu za gradonačelnicu. Novac je navodno išao i tadašnjem HDZ-u, spominjali su se milijuni eura, ali nijedna transakcija nije službeno registrirana – no simptomatično je da je Dinamo upravo tu godinu završio sa spektakularnim minusom od pedesetak milijuna kuna iako je prodao niz igrača i nastupao u vrlo unosnoj Ligi prvaka.
Pokojni Milan Bandić obilato je u Mamićevu smjeru transferirao stotine milijuna kuna javnog novca, još od vremena u kojem je bio zaštitno lice SDP-a. Uživao je kontrolu velikog dijela medija, a bogme i njihovih vlasnika, posebno jednoga u čijem je dnevniku iznosio svoje srceparajuće ispovijesti i demonizirao oponente.
Policajci na strateškim mjestima
Njih je pak brutalno bušio svim mogućim sredstvima – pa i čitanjem povjerljivih dosjea nekih navijača na javnoj televiziji – a pritom su se osobito korisnim pokazali kadrovi iz policije koje je držao na vezi. Mnoge bivše policajce zaposlio je upravo u Dinamu ili barem u Hrvatskom nogometnom savezu, kojim je neskriveno vladao. Spomenut ćemo samo bivše policijske šefove Marijana Tomurada i Krešimira Antolića, no cijela je niska njihovih kolega koji su završili u nogometnim strukturama i zbog kojih se zagrebački klub u jednom periodu kolokvijalno nazivao ‘Policijska postaja Dinamo’.
U samoj vrhuški kluba spretno je okupljao utjecajne aktualne i bivše političare, a oni su, barem kako će kasnije pokazati sudske presude, svojim imenima davati legitimitet višegodišnjoj pljački – spomenut ćemo da do današnjeg dana u skupštini Dinama sjede bivši premijeri Mladen Vedriš i Franjo Gregurić – dok je HNS premrežio srednjerangiranim političarima. Uglavnom iz HDZ-a, ali važnu kariku cijelo vrijeme ondje je igrao, recimo, tadašnji glavni tajnik Hrvatske narodne stranke Srećko Ferenčak.
On mu je uostalom bio spona prema Tomislavu Karamarku, a mnogi kažu i – Stipi Mesiću.
Veze prema ljevici dramatično su popucale kada je postalo jasno da Zdravku Mamiću i njegovoj kriminalnoj družini slijedi ozbiljan sudski proces, a one prema HDZ-u trajale su još neko vrijeme, dok se vjerovalo da ga se od procesa ipak može spasiti. Koliko je poznato, Andreju Plenkoviću osobno se nije uspio približiti.
Od ‘ikone HDZ-a’ do ‘unutarnjih demona’
Ni Zoranu Milanoviću također, makar u njegovim krajnje živopisnim i katkad brutalno uvredljivim javnim nastupima Zdravko Mamić uživa neobično blag tretman.
Još 2013. godine, recimo, o njemu je govorio kao o ‘privatnom poduzetniku i nakupcu kojega ne vidi smisla komentirati’.
‘On je vrlo uspješan menadžer, producent igrača, ali ušao je u probleme s hrvatskim zakonima jer ga je ulovio porezni USKOK, koji je osnovan 2014. godine u mojoj vladi’, kazat će nešto kasnije.
‘Istina je – da nema Mamića, mi ne bismo razgovarali o jednoj lipi i ne bismo imali za kukuruznu kašu da nema njega. Tako da ‘sam pao, sam se ubio’. Šteta jer je za hrvatski nogomet napravio jako puno, a zamjerio se mnogim ljudima. Bio je ikona HDZ-a. Nije to tako trebalo završiti. Mogao je biti bogat i neovisan, a htio je biti još bogatiji. Nije tako trebalo završiti’, kazat će u izbornoj kampanji u Mamićevom rodnom Bjelovaru.
‘On je čovjek brojnih talenata i sposobnosti, ali, nažalost, i unutarnjih demona koji su ga doveli u niz situacija u kojima se nije trebao naći’, kazat će Milanović prošlog tjedna. Nigdje alegorija, nigdje metafora, a HDZ-ovci sugeriraju da za to postoji razlog.
Naime, jednako kao što su oni ovih dana odabrali Ivana Turudića za glavnog državnog odvjetnika, tako je i Milanović s ministrom unutarnjih poslova Rankom Ostojićem u svoje doba postavio ravnatelja policije Vladu Dominića – čovjeka je s Mamićem ‘svaka tri dana jeo ćevape’, da bi se nakon te epizode zaposlio u, pogađate, Hrvatskom nogometnom savezu.
Šestu godinu od bijega Zdravka Mamića i dijela njegovih jataka u inozemstvo njegov duh i dalje lebdi nad cijelom jednom generacijom hrvatskih političara i javnih osoba.
I nastavit će lebdjeti, barem dok postoji strah da će odnekud izroniti kakve povjerljive SMS poruke iz bliže ili dalje prošlosti.
Odnosno – dok Ivan Turudić ne začepi tu rupu.
Scena.ba
