U nedjelju su iz Žepča odaslane vrlo snažne i ohrabrujuće oporbene poruke. Možda i važnije od samog formaliziranja utemeljenja Hrvatskog demokratskog saveza bio je dolazak hrvatskih oporbenih prvaka u znak potpore mladoj stranci, ali i demonstriranju jedinstva i odlučnosti da se vladajućem HDZ-u BiH zadaju najrazorniji politički udarci.
Čelnik HDZ-a 1990 Ilija Cvitanović je dolaskom u Žepče pokazao da nema kompleksa niti osobnih sujeta poduprijeti Ivu Tadića, prvog čelnika HDS-a i njegovu stranku, iako je to novo osvježenje konkurencija ‘devedesetki’ u žepačkom kraju.
Značajna je bila i nazočnost Hrvatske viteške stranke, Hrvatskog narodnog pomaka iz Tomislavgrada i Čapljinske narodne liste. Svi su razumno postupili, svjesni da samo udružene oporbene stranke mogu opametiti i načeti stožernu stranku na jesenjim lokalnim izborima, a onda je potpuno pokopati na sljedećim općim izborima.
Raguž se nije pojavio
Upadljivo je, međutim, da na utemeljiteljskom saboru HDS-a u Žepču nije bilo Slavena Raguža, lidera Hrvatske republikanske stranke.
Potvrđeno, dobio je poziv od Ive Tadića, ali još nema službenog pojašnjenja o razlozima nedolaska. Dnevni list doznaje od pouzdanog izvora da se Raguž ispričao za nedolazak zbog obiteljskih razloga.
Analitičari koji prate zbivanja na hrvatskom političkom spektru u BiH su jednoglasni u ocjeni da je to velika šteta i da je Raguž napravio politički propust.
Možda ima osobne alibije za nedolazak u Žepče, ali ako nije imao jala i ako osnivanje HDS-a ne tretira kruto kao konkurenciju, mogao je na sabor poslati svog izaslanika.
Možda je prerano za neke teške političke kvalifikacije, međutim, ako se pokaže da će Slaven Raguž nastaviti sa soliranjem, na što ima pravo, i djelovati izvan oporbenog bloka, onda će njegova HRS itekako pomagati HDZ-u BiH i Draganu Čoviću. Samim time što hrvatska oporba neće biti jača za HRS.
Čović na stranputici
Udruženi oporbeni pothvat dolazi u danima kada stožerna stranka i njezin lider Dragan Čović proživljavaju svojevrsnu političku stranputicu. Čovićev prijedlog Izbornog zakona nikoga u Sarajevu posebno ne tangira, dapače izložen je posprdnim komentarima.
Utihnula je i priča oko izbora Marina Vukoje za suca Ustavnog suda BiH. Zlobnici će kazati kako najvećeg hrvatskog manipulatora Dragana Čovića i ne zanimaju previše niti Izborni zakon, a niti Marin Vukoja. Dok je ovakvih izbornih pravila HDZ BiH može živjeti na demagogiji o ugroženim nacionalnim interesima i nužnom nacionalnom jedinstvu.
Ali, najpogibeljnije od svega je što Dragan Čović uvlači hrvatski narod, s obje strane granice, u sukob s najmoćnijom svjetskom silom i strateškim saveznikom Amerikom. To su tri najranjivije točke Čovićevog političkog razvrata i na njih se mora okomiti ujedinjena i probuđena hrvatska oporba.
–Prijedlog Izbornog zakona HDZ-a diskriminira Hrvate u određenim područjima poput zeničkog, tuzlanskog ili sarajevskog kantona – ali sigurno bi bio bolji od sadašnjeg Izbornog zakona. Ne znam da li će Čović završiti na “crnoj listi” SAD-a, ali da bi mu sve ovo trebao biti “crveni alarm” da se mora vratiti povjerenje američke administracije. To su naši strateški partneri, hrvatskom narodu i Bosni i Hercegovini, upozorio je Ilija Cvitanović, šef HDZ-a 1990.
Dragana Čovića u političkom životu održava još jedino hrvatski premijer Andrej Planeković, ali neki tvrde da je ta potpora na izdisaju. Plenković ne želi tenzije s Washingtonom i Čović će se morati obuzdati i otrgnuti iz ruskih šapa, ili će netko ‘odozgo’ posegnuti za bičem.
Borjana Krišto je sve omiljenija i kod međunarodnih diplomata, ali i u Zagrebu.
Scena.ba
