Počelo je – naravno – nogometom, ali kako je krenulo, vjerojatno uskoro neće biti imalo važnijeg i raširenijeg sporta u kojem se neće osjećati bogata ruka Saudijske Arabije. Da budemo načisto, vrhunski sport je posljednjih godina i inače poligon za bogate, no ono što već neko vrijeme radi najveća i najbogatija država arapskoga svijeta teško da je ikad imalo usporediv proces.
Jasno, nije to ništa novo, o prošlogodišnjem valu nogometnih transfera kao nezapamćenom primjeru kupovanja ugleda pisali smo i ovdje, ali priča se u međuvremenu toliko proširila da se oči cjelokupne javnosti itekako okreću prema arapskoj kraljevini i rijekama novca koje na različite načine izlijevaju u sportske blagajne.
U cijeloj priči nisu zaobiđeni ni hrvatski sportaši, posebno oni vezani uz nogomet.Marcelo Brozović suigrač je Cristiana Ronalda u Al Nassru, do kraja prošle godine u istom je klubu Goran Vučević bio sportski direktor, zaslužan za dovođenje cijelog niza igrača, a nekadašnji Hajdukov golgeter Zvonimir Deranja trenira njihove juniore.
Najnoviju seriju primjera nedavno je nanizao ugledni američki portal The Athletic u detaljnoj inventuri saudijskog preuzimanja svjetskog sporta. Nogomet je tu doista bio samo početak, kako ćete vidjeti, i nitko ne zna gdje će sve završiti. Razlog vjerojatno leži u onome što smo u spomenutom članku ustvrdili i na tportalu, a The Athletic je to sada prisnažio: ‘Saudijska Arabija nastoji popraviti svoj imidž i pripremiti se za svijet bez nafte.’ Sport je u tom procesu ključni dio tamošnje strategije.
Nisu u tome ni prvi ni zadnji, a uzori im mogu biti brojne države, posebno one autoritarne, ili čak i diktature, kojima je sport uvijek bio prvi izbor u pokušaju pranja obraza. Ali Saudijci su podigli letvicu više nego itko drugi, uključujući njihovog patuljastog susjeda Katar, zemlju koja je tko zna kojim igrama dobila organizaciju prošlog Svjetskog nogometnog prvenstva i još nekoliko važnih natjecanja.
Najnoviji primjer bit će tenis
Najnoviji primjer vjerojatno će biti tenis jer je već najavljeno da će WTA finale na kraju sezone biti održano u Saudijskoj Arabiji. No, uz pomoć Athletica, krenimo redom.
Nogomet je dosad najvidljiviji element mozaika. Počelo je kad je saudijski Javni investicijski fond – Public Investment Fund (PIF) – 2021. kupio Newcastle. Od toga trenutka klub je potrošio više od 400 milijuna funti na transfere, a vjerojatno bi potrošili i više da nema strožih financijskih pravila u Premiershipu. Rezultat dosad nije bio bogznašto ako im je to i bio cilj, jer su dosadašnje dvije sezone pod saudijskom upravom završili na 11., odnosno četvrtom mjestu, a trenutno su tek deseti, izvan zone koja ih vodi u Europu.
Nogometna reprezentacija Saudijske Arabije plasirala se na šest posljednjih svjetskih prvenstava, a u Katru su priredili navodnu senzaciju pobijedivši kasnijeg prvaka Argentinu. Izraz ‘navodno’ ovdje je zbog toga što nije bilo malo onih koji su tu pobjedu povezali s basnoslovnim sponzorskim ugovorima koje sa Saudijcima, kao njihov sportski ambasador, ima Lionel Messi.
S druge je strane saudijska nogometna liga do prošle godine bila sasvim nebitna u svjetskim razmjerima, a onda je počelo ludilo koje su pokrenula četiri najvažnija kluba – Al Ahli, Al Ittihad, Al Hilal i Al Nassr. ‘Slučajno’, svim četirima vlasnik je onaj isti državni fond PIF koji posjeduje i Newcastle. Pokušajte zamisliti ligu u bilo kojoj manje ili više uređenoj zemlji u kojoj bi četiri glavna kluba imala istog vlasnika. Osim ta četiri, i nekoliko drugih klubova podržavaju državne kompanije, da ne kažemo dvorske, povezane s kraljevskom obitelji.
Prema podacima Deloittea, klubovi saudijske prve lige prošlog ljeta potrošili su blizu milijardu dolara na dolaske novih igrača, ukupno samo nešto manje od ukupnog troška svih klubova engleskog Premiershipa (1,4 milijarde dolara), ali za neusporedivo manji broj igrača. Među pridošlicama su bila imena kao što su Neymar, Karim Benzema, Sadio Mane, pa zatim naši Marcelo Brozović, Ivan Rakitić i mnogi drugi. Onako ‘usput’, dobili su i domaćinstvo Svjetskog prvenstva 2034. Opet sasvim ‘slučajno’, saudijska državna naftna kompanija Aramco postala je najveći pojedinačni sponzor FIFA-e, s ugovorom od 100 milijuna dolara godišnje. Ruka ruku mije.
Teško je i zamisliti koliko će Saudijska Arabija uložiti u izgradnju stadiona za to prvenstvo, s obzirom na širenje s 32 na 48 reprezentacija. No već su lani organizirali Svjetsko klupsko prvenstvo, a 2027. ugostit će Azijski kup. Ove sezone dobili su i posebno bizarno domaćinstvo talijanskog i španjolskog superkupa, uskrativši zadovoljstvo gledanja utakmica pravim navijačima klubova, kojima su oni bili manje važni od zarađenih milijuna.
Preselimo se s nogometnih na druge terene. Iste godine u kojoj je PIF kupio Newcastle United, Saudijci su još žešće potresli svijet golfa, uloživši pune dvije milijarde dolara u novo natjecanje nazvano LIV Golf. U prve dvije godine to je natjecanje postojalo paralelno s dosad neprikosnovenim PGA Tourom, no sada su blizu potpunog preuzimanja primata u ovom iznimno popularnom sportu. Naime u lipnju 2023. LIV, PGA Tour i PGA European Tour dogovorili su spajanje u jedinstvenu organizaciju, a ekskluzivni investitor bio bi – pogađate – PIF te bi, među ostalim, imao pravo odbiti svaki pokušaj ulaska nekog drugog ulagača u posao. Otprilike kao da se pojavi netko tko bi progutao teniski ATP Tour. No dogovor još uvijek nije realiziran, a nova sezona LIV Golfa počela je početkom veljače.
Kriket možda kod nas nije sport koji izaziva veće zanimanje, ali u dobrom dijelu svijeta, posebno onom koji je nekad pripadao britanskom imperiju, itekako je popularan. A odnedavno su i na njega Saudijci stavili svoju šapu preko spomenute naftne korporacije Aramco, čiji su vlasnici saudijska vlada i famozni PIF. U jednom dokumentu Amnesty Internationala ta je kompanija odgovorna za više od četiri posto globalnih emisija stakleničkih plinova od 1965. do danas. U uobičajenom pokušaju sportswashinga – pranja ugleda preko sporta – Aramco je glavni sponzor Međunarodnog kriket saveza i njihov logo krasi sva događanja pod njihovim okriljem, uključujući nedavno Svjetsko prvenstvo održano u Indiji, velesili u kriketu.
Osim toga, vladina turistička organizacija Saudi Tourism glavni je sponzor indijske Premier lige, jedne od najbogatijih sportskih organizacija na svijetu. Kao ilustracija neka posluži podatak da ta liga zarađuje više od engleske nogometne Premier lige, u prvom redu zbog ogromne vrijednosti televizijskog tržišta u najmnogoljudnijoj zemlji svijeta. Britanski Daily Mail nedavno je izvijestio da su dobro odmakli pregovori nakon kojih bi PIF kao ulagač ušao u novu indijsku kriket ligu koja kreće ove jeseni, no još nema potvrde o uspjehu pregovora.
Jako ih zanima i konjički sport
Zemlje Zaljeva odavno su jako zainteresirane i za konjički sport, a neka od najvažnijih natjecanja već se održavaju u Dubaiju i Katru. No Saudijska Arabija i tu je otišla korak dalje organizacijom Saudi Cupa na Trkalištu kralja Abdulaziza s najvećim nagradnim fondom u povijesti tog sporta od 20 milijuna dolara. Saudijski prijestolonasljednik, princ Bandar bin Kalid al Faisal, predsjednik saudijskog džokejskog kluba, nedavno je izjavio da želi da njegova zemlja ‘postane vodeći igrač u svijetu konjičkih utrka’.
U boksu su to već dobrim dijelom i postigli. U glavnom gradu Rijadu 23. prosinca prošle godine održan je Dan obračuna (Day of Reckoning), turnir na kojem su glavni događaj bile dvije borbe u teškoj kategoriji – Anthony Joshua borio se protiv Otta Wallina te Deontay Wilder protiv Josepha Parkera. Još ranije, u listopadu, svjetski prvak po WBC-u Tyson Fury pobijedio je u Borbi najopakijih (Battle of the Baddest) bivšeg UFC prvaka Francisa Ngannoua. Fury već ima zakazanu novu borbu u Rijadu: 18. svibnja sučelit će se s Ukrajincem Oleksandrom Usikom u borbi za ujedinjenje svjetskih titula koje drže njih dvojica.
Priča je počela još 2019., kad je Joshua u Rijadu osvojio titule po IBF-u, WBO-u i WBA-i protiv Andyja Ruiza. Boks je uvijek bio sport u kojem se za velike mečeve vrti velik novac, a Saudijska Arabija može ponuditi više od ikoga. Otud i ljubav najvažnijih boraca današnjice prema toj zemlji – Joshua je svojedobno izjavio da i ne zna što je to sportswashing, a Fury je hvalio Saudijsku Arabiju kao vrlo sigurnu zemlju u kojoj se više osjeća dobrodošlim nego u rodnom Ujedinjenom Kraljevstvu. Cijeli posao, inače, vodi predsjednik državnog General Entertainment Authorityja, Turki al Šeik, a postao je jedna od najutjecajnijih figura u ovom sportu.
Mnogo novca privlači i Formula 1, a Saudijska Arabija je svoj prvi Grand Prix organizirala 2021. Time je i to natjecanje dobilo dodatni arapski štih, uz već etablirane utrke u Bahreinu, Katru i Abu Dabiju. I u tom području PIF je imao značajna ulaganja: 2021. su za 400 milijuna funti kupili udio u McLarenu, ali su to dvije godine kasnije prodali fondu pod kontrolom vladara Bahreina. Saudijska Arabija značajno ulaže i u druge segmente automobilizma, primjerice utrke Formule E.
Odnedavno se ta zemlja našla i u srcu velikog skandala koji trese teniski svijet. WTA se sprema objaviti da će se njihovo finale sezone održati u Rijadu, ali su protiv toga ustale najveće legende tog sporta, nekadašnje velike rivalke, ali i prijateljice Martina Navratilova i Chris Evert. One su vrlo jasno poručile da ženski tenis time neće ništa dobiti, već puno toga izgubiti.
‘Ne samo da je riječ o zemlji u kojoj žene ne smatraju jednakima, nego po zakonu o muškom skrbništvu žene tamo postaju vlasništvo muškaraca. To je zemlja u kojoj je kriminalizirana LGBTQ+ zajednica do razine da im prijete smrtne kazne, zemlja čije je dugo nasljeđe kršenja ljudskih prava i temeljnih sloboda desetljećima predmet međunarodne zabrinutosti’, napisale su u zajedničkoj izjavi.
Odgovorila im je saudijska veleposlanica u SAD-u, princeza Reema bint Bandar al Saud, rekavši da je takav stav ‘utemeljen na zastarjelim stereotipima i zapadnjačkom pogledu na našu kulturu’. Od većih teniskih događaja u Saudijskoj Arabiji, u prosincu je ogromnu pažnju privukao egzibicijski meč prve dvojice na ATP-ovoj listi, Novaka Đokovića i Carlosa Alcaraza.
Profesionalno hrvanje neki i ne smatraju pravim sportom, ali Saudijci su i taj spektakl učinili važnim za svoja sportska ulaganja. Još 2014. World Wrestling Entertainment (WWE) počeo je organizirati borbe u Saudijskoj Arabiji, što je u međuvremenu preraslo u desetogodišnje strateško partnerstvo s tamošnjim ministarstvom sporta, pa se u toj zemlji godišnje organiziraju dva velika borilačka (ili ‘borilačka’ s obzirom na prirodu wrestlinga) događaja. Održavaju se čak i ženske borbe, ali uz mnogo čednije kostime od muških im kolega.
Na sličan način ušli su i u MMA sport kao jedan od najbrže rastućih na svijetu. SRJ Sports Investments, dio PIF-a, kupio je manjinski udjel u Professional Fighters League (PFL) za ne baš ‘manjinskih’ 100 milijuna dolara. To će rezultirati skorim pokretanjem bliskoistočne i sjevernoafričke lige te drugim velikim događanjima u Saudijskoj Arabiji.
Na koncu, mnogo ulažu u esport, vrlo popularan među mladima. U listopadu prošle godine tako je najavljeno da će se svake godine u Rijadu, počevši od ovoga ljeta, održavati Svjetsko prvenstvo računalnih igara, s najavljenim najvećim nagradnim fondom u povijesti, ali još nije objavljeno koliko će on iznositi.
U budućnosti bi ovaj val mogao biti još širi jer se već najavljuju akcije u drugim sportovima, dosad pomalo zanemarenim. Atletika, recimo, odolijeva nakon što je Svjetsko prvenstvo u katarskoj Dohi kritizirano zbog slabe posjećenosti i nepodnošljive vrućine. Predsjednik Svjetske atletske federacije Sebastian Coe kaže da u načelu nemaju nešto naročito protiv novca iz Saudijske Arabije, ali ‘nećemo tamo samo otići po ček i nastaviti dalje. Ne možemo dopustiti to da imamo prazne stadione’.
Jedan od kandidata je i ragbi, čija su prvenstva u pravilu među najgledanijim sportskim događanjima. Daily Mail je krajem prošle godine izvijestio da je Saudijska Arabija ponudila južnoafričkoj reprezentaciji, svjetskim prvacima, izdašno ulaganje, no ništa konkretno nije dogovoreno. Istodobno, PIF je u razgovorima za ulaganje u neke od najboljih engleskih ragbijaških klubova, a na meti su Gloucester, Leicester Tigers, Northampton Saints i Newcastle Falcons. Za 60 milijuna funti traže pravo na preimenovanje stadiona i osnivanje ragbi akademije u Saudijskoj Arabiji.
Na koncu, odavno već kruže informacije da Saudijska Arabija ima ambiciju za organizaciju Olimpijskih igara u budućnosti. To i nije tako nemoguće jer demokratske zemlje s većom kontrolom troškova sve se teže odlučuju za domaćinstvo zbog ogromnih troškova koje donosi ta priredba i nezadovoljstva građana koji na koncu sve to plate. Vlada u Saudijskoj Arabiji nema takvih pritisaka. Dovoljno su bogati da im nije neki naročit problem ne završe li njihove Olimpijske igre u plusu, a ne moraju se brinuti ni za rezultat sljedećih izbora jer ih tamo nema. Posljednji put se za bilo koju razinu vlasti glasovalo na općinskim izborima 2015., kad su žene prvi put dobile pravo glasa i kandidiranja. Poznajući način rada Međunarodnog olimpijskog odbora, to bi uz golem uloženi novac bio sasvim dovoljan mamac da doista dobiju domaćinstvo, što bi im se lijepo poklopilo sa Svjetskim nogometnim prvenstvom 2034.
Scena.ba
