Prošlog tjedna u brodogradilištu tvrtke CSBC u Kaohsiungu porinuta je prva tajvanska obrambena podmornica domaće proizvodnje Hai Kun. Izrada plovila ubrzana je zbog sve većih kineskih prijetnji toj otočnoj državi na koju Peking polaže pravo, ali i očajnog stanja u kojem se nalazi tajvanska ratna mornarica. Hai Kun je, smatraju stručnjaci, podmornica koja temelji svoj dizajn na nizu zapadnih konstrukcijskih rješenja, a tportal donosi više o intrigantnom plovilu koje bi trebalo postati pomorsko sredstvo odvraćanja u slučaju kineske invazije.
Nekoć državno, a od 2008. privatno brodogradilište CSBC objavilo je ovih dana videosnimku koja prikazuje Hai Kun tijekom završne faze testiranja prihvatljivosti u lučkom gradu Kaohsiungu na jugu Tajvana. Prema navodima proizvođača, nakon Hai Kuna u nadolazećim godina uslijedit će još sedam plovila iste klase koja bi trebala modernizirati zastarjelu podmorničku flotu sastavljenu od dvije američke trenažne podmornice, izgrađene još tijekom Drugog svjetskog rata, te dviju podmornica nabavljenih u Nizozemskoj 1980-ih godina.
Odmah nakon objave snimke najnovije podmornice uslijedila je reakcija Pekinga. Glasnogovornik kineskog veleposlanstva u SAD-u kazao je za američki Newsweek da ‘bez obzira koliko oružja Tajvan nabavi, ne može zaustaviti nadmoćan trend ponovnog nacionalnog ujedinjenja’.
Snimka prikazuje premještanje plovila iz brodogradilišta na plutajuće pristanište, a potom i spuštanje u vodu kako bi se započelo s ispitivanjima na otvorenom moru. Prema ranijim izvješćima, Hai Kun trebao bi krenuti na testiranja krajem travnja, a njegova isporuka tajvanskoj ratnoj mornarici očekuje se do kraja godine.
Nizozemski konstruktorski temelj
Hai Kun, što na mandarinskom znači narval, poznat je kao program autohtonih obrambenih podmornica (IDS) i pripada klasi dizel-električnih napadačkih plovila. Iako se smatralo da se temelji na nizozemskoj klasi Zwaardvis, a Tajvan trenutno upravlja s dva takva primjerka, dizajn nove podmornice ažuriran je uključivanjem mnogih novih i modernijih sustava.
Tajvan od 2001. pokušava nabaviti nove podmornice kako bi ojačao svoju zastarjelu podvodnu flotu. SAD mu je tijekom 2003. ponudio opskrbu tim plovilima, ali budući da Amerikanci ne grade ona na dizelski pogon još od 50-ih godina prošlog stoljeća, službeni Taipei se odvažio izgraditi svoju klasu nakon što je zbog njihove starosti odbio i talijansku ponudu od osam obnovljenih plovila klase Nazario Sauro. Premda je američki predsjednik Donald Trump odobrio 2018. prijenos tehnologije koji bi Tajvanu omogućio izgradnju vlastitih podmornica, Taipei je osnovao tehnološko središte za izgradnju podvodnih plovila, pri čemu je taj centar razmatrao više prijedloga dizajna iz Indije i Japana.
U svibnju 2019. Tajvan je otkrio javnosti umanjeni model svog odabranog dizajna za prvu domaću klasu jurišnih dizel-električnih podmornica koje se sastavljaju japanskim građevinskim tehnikama jer se vjeruje da je tehničku podršku pri izgradnji pružio tim umirovljenih inženjera iz Mitsubishija i Kawasakija. Prema nekim izvješćima, podrška u izgradnji došla je i iz SAD-a, koji je ponudio prijenos sustava za upravljanje AN/BYG-1, a kakav se koristi u američkim nuklearnim podmornicama.
Torpeda i Harpooni kao glavno oružje
Objavljene snimke porinuća ukazuju na to da je Hai Kun izveden iz već spomenute nizozemske klase Zwaardvis, s nekim sličnostima i s nizozemskom klasom Walrus, pa otud i zajedničko ime koje upućuje na jednorogog kita. Promatrajući prednji dio trupa, može se zamijetiti šest otvora koji skrivaju torpedne cijevi kalibra 533 milimetra, a one će činiti glavno naoružanje Hai Kuna. Kao i teška torpeda Mk 48, ove cijevi mogu prihvatiti protubrodske projektile Harpoon, a potencijalno i morske mine. U ovom dijelu podmornice nalazi se i sonar s cilindričnim nizom (CAS) te je primarno dio paketa njenih akustičnih senzora. Taj sustav pak sadrži raspored hidrofona u krugu oko poprečnog presjeka trupa, što omogućuje panoramski pogled na sve okolne kontakte.
Ispred sklopivog jedra za površinsku plovidbu smješten je akustičan niz za presretanje, a koji se koristi za lokalizaciju, prikaz i obradu presretenih aktivnih sonarnih signala i svih akustičnih događaja. Isti sustav daje smjer, domet i brzinu izvora signala, a također se može koristiti za praćenje oružja i protumjera koje koristi sama podmornica, kao i podvodnih komunikacija i vlastite razine buke plovila.
Dalje niz trup nalazi se pasivni sonar za domet (PRS), a budući da bočni sonar strši od ostatka trupa, njegovo akustično ‘odvajanje’ od same podmornice se optimizira, čime se poboljšavaju njezine sposobnosti klasifikacije kontakta. Analitičari, koji su pregledali snimku porinuća, zapažaju da Hai Kun nema tegljeni sonarni niz, a intrigantni veliki otvor na boku trupa ukazuje na kombinaciju dvostrukog i jednostrukog trupa. Ova značajka također se nalazi u nizozemskoj klasi Walrus, koja je snažno utjecala na tajvanski dizajn. U osnovi, prednji i stražnji dio podmornice imaju dvostruki trup, a tlačni trup u središtu sastoji se od jednostrukog trupa kako bi se osiguralo što više prostora za posadu. Iako je to rješenje praktično, analitičari ocjenjuju da bi takav pristup mogao stvarati dodatnu buku.
Na bočnoj strani trupa nalazi se niz otvora koji se koriste za torpedne protumjere, a na stražnjem dijelu može se vidjeti raspored kormila i repnih peraja u obliku slova X, što je standardni propeler s lopaticama bez prigušivača vrtloga koji smanjuje vidljivost i, primjerice, nalazi se na njemačkoj klasi Type 212.
Asimetrično ratovanje u plitkim vodama
Za sada nema izvješća o sustavu propulzije neovisne o zraku (AIP), koji bi značajno produžio vrijeme u kojem podmornica može ostati uronjena i otežao njezino otkrivanje. Međutim stručnjaci vjeruju da se AIP može naknadno ugraditi tijekom remonta, kao što je to slučaj sa španjolskim podmornicama klase Isaac Peral.
Što se tiče brzine, nova podmornica će postizati površinsku brzinu od osam čvorova, odnosno 15 kilometara na sat, dok će se pod vodom kretati do maksimalnih 17 čvorova, odnosno 31 kilometar na sat. Osim toga, imat će očekivani domet do 11.000 kilometara. Procjenjuje se da je Hai Kun koštao 1,54 milijarde dolara, kao i da je 40 posto dijelova domaći proizvod. Za ostale dijelove ove podmornice duljine 70 metara zaslužno je najmanje šest zapadnih zemalja, među kojima i Ujedinjeno Kraljevstvo.
Peking je u međuvremenu nastavio s izgradnjom impresivne podvodne flote koja broji najmanje 60 podmornica te s proizvodnjom različitih dizajna koja se nastavlja velikom brzinom. Riječ je o podmornicama s balističkim projektilima na nuklearni pogon, sve inovativnijim dizajnom podvodnih plovila na konvencionalni pogon te besposadnim površinskim plovilima (USV) i podvodnim plovilima (UVV).
Tajvanski dužnosnici tvrde da je nova klasa domaćih podmornica Hai Kun strateško sredstvo odvraćanja koje bi moglo održati ‘žile spasa’ prema Pacifiku u slučaju kineske pomorske blokade otoka. Kao odgovor na takve tvrdnje, Peking je poručio da Tajvan sanjari te da je Kina već izgradila višedimenzionalnu protupodmorničku mrežu oko tog otoka.
Analitičari pak smatraju da moderne dizel-električne podmornice mogu odigrati vrijednu vojnu ulogu, posebno u smislu asimetričnog ratovanja. Na taj bi se način Hai Kun mogao koristiti za postavljanje zasjeda ili potencijalno pokretanje specijalnih operacija, osobito u plitkim vodama.
Scena.ba
