Plenković može biti relativno zadovoljan jer nije doživio fijasko, ali evidentno je u velikom problemu. S druge strane ljevica još uvijek ima matematičku mogućnost formirati većinu, ili barem Vladu, ali pitanje je kako bi ta izrazito heterogena priča funkcionirala – sažeo je izborne rezultate politički analitičar i komentator tportala Višeslav Raos.
Plenkovićev problem, pojašnjava, svodi se na situaciju da mu čak i uz osam zastupnika nacionalnih manjina nedostaje gotovo jednako toliko da bi sastavio saborsku većinu.
‘I ne može ih dobiti nigdje drugdje osim u Domovinskom pokretu, odnosno u bazenu Domovinskog pokreta, a njegova evidentna namjera bila je da to izbjegne. Uostalom, u snimkama koje je objavio Nacional on članovima HDZ-a objašnjava da bi možda bilo moguće na svoju stranu prevesti dva ili tri zastupnika, ali ‘više od toga je problem’ – a sada je upravo u takvoj situaciji jer suradnju s HDZ-om decidirano su odbili i Fokus, i Matija Posavec, i IDS, a čak ni svi oni ne bi mu bili dovoljni’, rekao nam je Raos ‘debelo’ nakon ponoći, kada je rezultat izbora bio gotovo potpuno jasan.
S druge strane, slaže se, postoji barem teoretska mogućnost formiranja manjinske vlade na čelu sa SDP-om, premda je ozbiljno pitanje kako bi ona funkcionirala.
‘Ako se to ne dogodi, ako Milanović ne uspije, kreće postupak i borba za smjenu Peđe Grbina s mjesta predsjednika stranke. Samom SDP-u problem jest i to da je bio poprilično velikodušan s dodjelom mjesta na izbornim listama koalicijskim partnerima, a to bi mu moglo stvoriti čak i financijske izazove jer se stranke, znamo, pretežito ipak financiraju iz državnog proračuna, odnosno na temelju broja zastupnika’, upozorava Raos.
On, priznaje, s nestrpljenjem iščekuje budući potez Zorana Milanovića – recimo, hoće li inzistirati na 76 potpisa za imenovanje mandatara Vlade ili će eventualno ‘iznenaditi nekom novom idejom’.
‘No prije svega toga treba konstituirati Sabor jer ne treba očekivati predsjednikovu ostavku prije nego što se uvjeri da će na tom mjestu biti netko tko nije iz HDZ-a. Osobno mi se kao elegantno i kompromisno rješenje za tu funkciju čini Furio Radin, koji je bio potpredsjednik u prošlom mandatu i predstavljao bi osigurač da će barem ta institucija funkcionirati’, predlaže Raos.
On primjećuje da birači na ovim izborima nisu pretjerano koristili mogućnost preferencijskog glasovanja, odnosno nisu na stranačkim listama u velikoj mjeri ‘pogurali’ kandidate koji su eventualno manje poznati ili su u nemilosti vodstava svojih stranaka.
‘Drugi kuriozitet tek će izaći na vidjelo u idućem razdoblju. Na gotovo svakoj listi, naime, nalazi se više koalicijskih partnera – kod Mosta Suverenisti, kod Domovinskog pokreta Kolakušić i druge stranke, kod SDP-a cijeli niz partnera – a to upućuje na zaključak da ćemo u Saboru već na samom početku mandata imati mnoštvo stranaka. Iskustvo nas uči da njihov broj može samo rasti’, zaključuje Raos.
Scena.ba
