Evo ih. Jednu utakmicu udaljeni od senzacije, jednu utakmicu daleko od Olimpijskih igara. Još samo jedna, ona večeras u osam, još samo ona u kojoj će trebati svladati najtežeg mogućeg protivnika. Onoga koji će iza sebe imati 12.000 navijača i sve što ide uz to, onoga u čijim će redovima biti i Giannis Antetokounmpo.
– Nije to tenis, to je košarka. Ne igramo samo protiv Giannisa.
To je rekao Mario Hezonja neposredno nakon što je Hrvatska u drami polufinala arhivirala Dominikansku Republiku i poslala ju na let preko oceana.
I znate što, nekako je ostao dojam da naši košarkaši, iako su tog trenutka postali dio najboljih 16 reprezentacija svijeta – jer na Igrama ih je osam, a još osam se na četiri turnira bori za preostala četiri mjesta u Parizu, pardon Lilleu gdje se igraju uvodne skupine – nisu uopće pretjerano slavili. Fokus je bio istoga trenutka samo na finale, samo na Grčku.
Došli su daleko, a pri tome su preskakali razne protivnike putem u kojemu su krenuli od dna. Onoga trenutka kad nisu dospjeli u drugu rundu kvalifikacija za SP 2023. godine, staza se doimala neprohodnom. Ali Josip Sesar, čim je preuzeo reprezentaciju, vrtio je priču o prvoj sljedećoj utakmici. Negdje daleko je i on, osporavan u startu na tako ružan način kakav ide na dušu svim onima koji su to činili, sanjao. Je li to bio ovaj trenutak, prva sljedeća utakmica, a ona je utakmica za Igre, vrag će ga znati. No, tu je. Zajedno sa svojim igračima.
Ivica Zubac je uoči finala na 24 poena, 11 skokova i tri asista i igra svoje najbolje partije u hrvatskom dresu. Ono što se ne vidi u statistici je obrana u kojoj izgara Zubac, koji mijenja šut svakom onome tko su usudi prodrijeti do hrvatskog koša. Tu je i kapetan Dario Šarić. On je na 17,3 poena, 7,7 skokova i 6,3 asista. Dario koji je nakon utakmice protiv Dominikane, a prije nego li će zaspati u Grand Hyatt hotelu, zgotovio dvogodišnji ugovor s Denver Nuggetsima za 10,6 milijuna dolara. Finale će odigrati s brigom manje. Ali i da nije finiširao ugovor, Šiši bi bio sto posto unutra. Jer to je Šiši.
Tu je i Mario Hezonja, koji je u uvodne tri utakmice u Pireju na prosjeku od 13,7 poena, 6,7 skokova i šest asista, a koji bi u finalu mogao biti faktor X. Nemojte poslije da niste znali…
Tu su i svi ostali. Jaleen Smith koji odrađuje opet sjajan posao. Dva playa Goran Filipović i Borna Kapusta, obrambeni specijalci Filip Krušlin i Mateo Drežnjak, Danko Branković koji je spreman uskočiti uvijek kao zamjena za Zupca, Toni Nakić kao opcija za oba krila, Dario Drežnjak za otvoriti reket i Ivan Vraneš koji je tu, pouzdan za pomoći ako treba.
Svi oni obavit će do odlaska u dvoranu još malo analize, još će sastančiti što treba raditi u obrani od Grka, koga i kada napadati. I onda će od osam dobiti energiju svih onih koji će gledati.
Do Atene i Pireja stigle su vijesti kako se Hrvatska podigla na noge, kako će se zajedno gledati utakmica, a takav tretman ovaj sport u Hrvata ne pamti. I svaki djelić te pozitivne energije oni će apsorbirati. Od osam, pa dok bude trebalo.
Jer ulog je ogroman.
Imaju li snage? Ma imaju. Finale je adrenalinski vulkan. Nema tu boli me, ne mogu, tu se ide do limita, debelo u crvenom. Uostalom, bi li bili manje umorni da su Dominikanu razbili s dvadeset? Isto bi bilo, vjerujte. Samo sada znaju da su u stanju pobjeđivati i kad ne ide sve kako su poželjeli. A i to je nova razina vrijednosti ove skupine. Do polufinala i Dominikane oni nisu znali, nisu imali dovoljno jasan predložak da to mogu.
I zato je bolje, uz sve živce koje su nam putem pokidali, da je bilo tri a ne dvadeset. Važno je bilo samo da je plus.
I da, znamo što ćete raditi večeras od osam. Živci će još malo stradati, ali igrat će se velika košarka. Nećete vjerovati, s Hrvatima u glavnoj ulozi.
40 minuta…
Scena.ba
