Bio je to veliki događaj, 29. jul 1981. godine, kada su se vjenčali princ Charles i Lady Diana. Na televiziji je svečana ceremonija prenošena uživo. Sjedeći u širokim i bezličnim haljinama, bez treptanja cijeli događaj su pratile dvije žene. One nisu pričale, od uzbuđenja su ispuštale samo krike.
“Da je sreće, njih dvije bi sada bile tamo,” pomislila je medicinska sestra koja je u to vrijeme radila u mentalnoj ustanovi u kojoj su boravile dvije rođake kraljice Elizabete.
Nerissa i Katherine Bowes Lyon bile su sestre od ujaka kraljice Elizabethe, a od 1941. godine, one su bile zatvorene u ustanovi za mentalne bolesti u Sariju.
Za javnost one nisu postojale. Zašto? Zato što se tih godina djeca sa poremećajem u razvoju smatrala kao kazna za grijeh. Kao da se u porodici dešava nešto što ne smije da se desi, nešto poput incesta…
Zato su ove dvije žene, još kao djevojčice smještene u ovu zabačenu bolnicu dok ih je porodica sasvim odbacila.
Medicinski radnici su pričali da kada bi se kraljica pojavila na televiziji, njih dvije bi po komandi skakale i poklanjale se do poda, jer su bile naučene da to rade.
Nesretne sestre nisu čak posjedovale ni svoju odjeću, nego su oblačile haljine koje su bile poklanjane toj ustanovi. One su bile toliko zanemarene i odbačene da javnost čak nije ni znala da je Nerissa umrla. Sahranjena je samo sa brojem i krstom na kojem je pisalo njeno ime. Tek godinama kasnije, podignut joj je nadgrobni spomenik.
Katherine je doživjela dubok starost, ali je u pomenutoj ustanovi živjela sve dok je ta ustanova radila. A šta je kasnije sa njom bilo, javnosti nije poznato.
Što se samog doma tiče, on je zatvoren 1997. godine, a spekuliše se kako je u njemu bilo manjak radnika, te da su mnogi od njih zlostavljali svoje štićenike.
Scena.ba
