Ljeto u gradu Hvaru rijetko prođe bez incidenata, no događaj koji se odigrao za vikend strašniji je od svađa iznajmljivača pasara. Naime, napadnuti su vlasnik restorana Gariful, jednog od najpoznatijih hvarskih ugostiteljskih brendova, i njegov kuhar Mijo, koji je i svojevrsno lice restorana na društvenim mrežama. Kako je Ivan Gospodnetić rekao za Slobodnu Dalmaciju, napao ga je Josip Čurković Ćos, suvlasnik još jednog od najjačih brendova u Hvaru, Carpe Diema. Radi se o ugostiteljskim adresama kojima grad Hvar djelomično može zahvaliti svoj status luksuzne destinacije pa čudi što je došlo do toga da međusobno komuniciraju šakama, šipkama i čašama.
Navodno je do napada došlo zbog preglasne glazbe u restoranu Gariful, ali postoji i verzija priče kako je do nasilja u Garifulu došlo jer se oba ugostiteljska objekta moraju naguravati na isti vez. Gariful svojim gostima nudi transfer brodom do restorana, a Carpe svoje goste gliserom vodi na Stipansku, gdje mogu nesmetano, potpuno opušteni, nastaviti partijati. Problem nastaje kad oba broda žele pristati u isto vrijeme, što nije moguće.
Otišli smo pitati posjetitelje i stanovnike Hvara kako se osjećaju zbog ovog incidenta i planiraju li bojkotirati nekoga od uključenih.
Turisti i ne znaju za napad
Hvar je prilično dobro ispunjen pa nije bilo teško pronaći turiste, ali je bilo teže od očekivanog pronaći nekoga sa stranom putovnicom tko je znao za događaj. Zaustavili smo tri Britanke i evo što su odgovorile: “Vjerojatno su bili pod utjecajem alkohola. A sigurno ima stvari u pozadini koje se ne znaju”.
Potom smo otišli do vrha rive i isto pitali četiri mladića u dvadesetim godinama od kojih su tri gledala zbunjeno, a jedan je izjavio: “Svi smo mi od krvi i mesa. To što netko ima klub ili restoran ne znači da se ne može naljutiti. Svi mi imamo svoje probleme, bez obzira na to imamo li milijune ili smo siromašni. Možda su oni samo imali neki problem i pokušali ga tako riješiti”.
Vratili smo se na Trg sv. Stjepana i upitali par starijih Amerikanaca što misle o nemilom događaju: “Pošto je turizam tako velika industrija ovdje, takvi događaji samo ga narušavaju. Ljudi koji su to vidjeli sigurno nisu imali dobro iskustvo, a kad se vrate kući, to će ispričati prijateljima pa bi se šteta uzrokovana tim događajem mogla udeseterostručiti”.
Ispred hotela Palace Elizabeth zatekli smo tri djevojke iz Škotske i pitali ih: “Osjećate li se sigurno u Hvaru”. Na to je jedna od njih odgovorila: “Jučer bih vam rekla da se osjećam sigurno. A danas… Pa isto se osjećam sigurno”.
Podijeljena mišljenja domaćih
Koliko god je bilo teško pronaći stranca koji zna o čemu se radi, toliko je bilo teško pronaći domaćeg čovjeka koji ne zna za napad suvlasnika Carpe Diema na vlasnika Garifula. No naravno, u strahu većina nije bila voljna dati niti anonimnu izjavu, a oni spremni na dijeljenje svog mišljenja bili su jako podijeljeni. Jedna građanka, koja je željela ostati anonimna, izjavila je: “I opet smo svjedoci da svatko tko dođe u ovaj grad 1. lipnja, a ode 1. rujna može raditi što hoće. Iza takvih stoji vlast, policija, svi… Jer očito od njih imaju koristi. Likovi koji drže Carpe trebaju dobiti izgon iz Hvara zauvijek. Zar stvarno nitko u ovom gradu ne može zaštititi domaćeg čovjeka? Pustiti da ih prebiju kao životinje… Čista gadost. Dođe mi da se iselim jer je stanje u gradu doseglo krajnju granicu koju normalan čovjek može tolerirati”.
Za mišljenje smo upitali i damu koja je sjedila na trgu: “Što mislim? Hoćeš da ti kažem što mislim? Mislim da me boli đon za jednog i drugog”.
Potom smo prišli dobro raspoloženom gospodinu koji u situaciji, na prvu, ne vidi ništa sporno: “Co? A bome, potukli su se. Ako je to kacot – kacot, muški, jedan drugome, to je u redu. Samo da ne bude co gorega iz tega…”.
Drugi nam je gospodin u šali rekao: “Pa što? Prebilo ga, prebilo ga. Meni je žao Mijota, izgleda da je dobio dobar materijal…”.
Nešto ozbiljniju izjavu dao je gospodin srednjih godina koji je rekao da se takve stvari ne bi smjele događati nigdje, a pogotovo ne u jednom Hvaru.
Pitali smo tri gospođe u prolazu što misle o situaciji – jedna je odgovorila, druge su kimale glavom: “Loše je što se to događa u našem gradu… I kako bih rekla, nije prikladno kako god okrenemo. Meni je žao zbog takvih događanja. Pokvare sve ono što je lijepo… Svi smo tužni zbog toga”.
Gospođa koja je rivom šetala sama rekla nam je: “Pa kod nas je sve moguće. Tko zna što je u pozadini”.
Jedan stariji gospodin, fetivi Hvaranin, izjavio je kratko: “To nije u redu!”.
Policija šuti
Naravno da smo na putu do centra grada stali u policijskoj postaji Hvar kako bismo “na blef” upitali dežurne policajce da nam otkriju ime odvjetnika koji brani Josipa Čurkovića Ćosa. Nisu smjeli komentirati situaciju, ali su odlično reagirali na naš pokušaj i pozdravili smo se u dobrom raspoloženju.
Ne možemo reći isto za trenutke dok smo čekali da hostesa iz Carpea pozove menadžera kako bi nam dao izjavu. Osjećala se napetost. Ženska osoba koja je došla, nismo sigurni radi li se o menadžerici ili konobarici, rekla je da ne može davati izjave. Nismo je željeli “pritiskati” jer ima smisla da moraju šutjeti dok traje istraga, piše Slobodna Dalmacija.
Pomakli smo se nekoliko metara prema vrhu rive i pokušali doći do hostese restorana Gariful, ali, nažalost, nismo uspjeli, a nismo si željeli uzeti toliku slobodu da preskačemo baršunasti crveni konop na ulazu.
Treba napomenuti i da su Carpe Diem i Gariful u nedjelju navečer radili normalno i da nitko od gostiju koje smo zatekli tamo nije djelovao niti najmanje uznemireno.
Scena.ba
