Predsjednici biračkih odbora od ove godine ne smiju biti stranački ljudi, ali stranke imaju novu taktiku – daju im ispisnice.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Malo je toga čega se, u namjeri da zaobiđe zakon, ne može sjetiti naš čovjek. U ovom slučaju političar. Zakoni se zaobilaze, traže se “rupe u zakonu”, lažno se izjašnjava i sve je po zakonu, piše Buka.
Nametnute izmjene izbornog zakona, ovaj epitet treba koristiti jer je jasno da ovakve, iako nesavršene izmjene bh. političari nikada ne bi izglasali, trebale su spriječiti malverzacije u najslabijoj komponenti izbora – biračkim odborima.
Mjesta u biračkim odborima dosad su imale sve političke stranke ovjerene za sudjelovanje na izborima, pa i one fiktivne, zbog čega je cvjetala trgovina mjestima u biračkim odborima. Cilj je bio da u biračke odbore sjednu ljudi de jure iz različitih, a de facto iz istih stranaka. Sada je ta trgovina skoro iskorijenjena jer članove mogu dobiti samo stranke koje imaju odbornike. Predsjednici biračkih odbora i njihovi zamjenici više ne mogu biti predstavnici stranaka, sada su predstavnici građana i sami se delegiraju (umjesto stranaka) prijavom na natječaj SIP-a.
I tu nastaje problem usljed nedostatka morala i osobne i stranačke etike. Stranački aktivisti često formalno napuste stranku, dobiju ispisnicu i prijave se kao nestranački predsjednici biračkih odbora, ali u praksi i dalje rade za stranku. Zapravo sve to i rade zbog stranke.
„Predsjednik biračkog odbora i njegov zamjenik ne smiju biti članovi političke partije niti obavljati dužnost u organima političke partije, udruženja ili fondacije organizacijski ili financijski povezanim s političkom partijom, niti smiju biti uključeni u bilo kakve aktivnosti političke partije i moraju biti u mogućnosti obavljati svoje dužnosti na politički nepristran način“, stoji u članu 2. Izbornog zakona.
No, kako su za Buku potvrdili iz više općinskih izbornih komisija, stranke su mnogim svojim članovima dale ispisnice kako bi oni de jure bili nestranački, ali de facto i dalje stranački članovi biračkih odbora.
Mustafa Arifović, predsjednik Gradske izborne komisije Zvornik, za Buku kaže da je već evidentno da se stranke služe takvim metodama.
„To je praktični problem koji će sigurno postojati u narednom periodu. Pripadnost političkoj partiji ili aktivno učešće u političkoj stranci izjašnjava se izjavom. Ako neko kaže da nije, to je za početak dovoljno. Može biti da netko bude član, a sutra kaže – ne želim više nikako. Da, postoji taj problem, sigurno će postojati“, rekao je Arifović za Buku.
Njegova je pretpostavka da stranke prvo daju ispisnicu pa onda animiraju dojučerašnje članove da se prijave za mjesto predsjednika ili potpredsjednika biračkih odbora.
„Pretpostavljam da ih članovi stranaka animiraju da se prijave na natječaje, ali imenuje ih SIP ne uzimajući u obzir za koje se biračko mjesto prijavio, već će se u obzir uzeti mjesto gdje glasa i rezultati na testu. Svi su morali proći obuke i položiti ispite. Ako ništa sada se remeti političkom subjektu planiranje i neće znati gdje će neki od njegovih kandidata, kojeg je animirao i koji je neformalno njegov član, biti predsjednik biračkog odbora“, dodaje Arifović.
Ukoliko se pak dokaže da je predsjednik biračkog odbora pristran, on će biti razriješen.
Bivši član Centralne izborne komisije Vehid Šehić ističe da u BiH dugo godina imamo problem s definiranjem pojma što znači nestranački čovjek. Najčešće se radi o pukoj formalnosti, a ne suštinskom vrednovanju.
„Primjer Ustavnog suda zorno pokazuje kako se postaje nestranački čovjek. Kod izbora četvoro sudaca Ustavnog suda nesporno je da je jedan bio ministar u vladi, podnio ostavku u stranci i izabran je za suca Ustavnog suda. Nesporno je da su dvoje sudaca bili visoko pozicionirani članovi političke stranke, poslanici u državnom parlamentu. Podnese ostavku danas i na funkciju poslanika i na članstvo u stranci i postaje nestranački čovjek. Generalni tajnik stranke podnese ostavku na tu funkciju i onda nakon nekoliko dana bude izabran za suca Ustavnog suda. Tako je pojam nestranačkog čovjeka u BiH devalviran“, kaže Šehić.
Rješenja nitko nije tražio, a mogla su se pronaći. Šehić kaže da je primjerice za izbor sudaca trebalo odrediti da nitko ne može biti izabran ako je bio funkcioner u političkom subjektu u posljednjih osam godina prije samog imenovanja.
„Ne čudi zato zašto imamo ovakvu situaciju. Da ljudi podnesu ostavke u strankama da bi ispunili zakonsku mogućnost da budu predsjednici i potpredsjednici biračkih odbora. S druge strane, najbliži rod, supružnici, djeca čovjeka koji je u stranci imenuju se za predsjednika biračkih odbora. Tu sam apelirao i na civilno društvo i na medije da pomognemo Centralnoj izbornoj komisiji i da upozorimo sve one za koje smatramo opravdano da su zloupotrijebili zakon, podnijeli ostavku ili da su u bližem srodstvu rukovodstva stranke“, kaže Šehić.
Damjan Ožegović iz Transparency International kaže da je izborni zakon jasan i da predsjednici i zamjenici predsjednika biračkih odbora ni na koji način ne smiju biti uključeni u aktivnosti stranaka i da moraju biti u mogućnosti obavljati svoje dužnosti na politički nepristran način.
„Upravo u ovoj odredbi stoji smisao, i SIP bi trebao preispitivati bilo kakvu povezanost sa strankama, a ne samo formalno članstvo u istima. Jasno je da su birački odbori najslabija, a ključna karika u provođenju fer i poštenih izbora, i upravo zato se mora inzistirati na profesionalizaciji dijela biračkih odbora i na nultoj stopi tolerancije na bilo kakvu političku pristrasnost“, upozorava Ožegović.
Hoće li ove godine stranke imati manju kontrolu nad radom biračkih odbora?
U prethodnim izbornim ciklusima se događalo da nakon političke trgovine većih stranaka s fiktivnim strankama jedan politički subjekt ima kontrolu nad radom biračkog odbora koji je zadužen za brojanje glasova. To je bio samo jedan od načina prekrajanja izborne volje građana. Je li nametnutim izmjenama riješen problem stranačkog ovladavanja biračkim odborima?
„Djelomično da. Ne treba zaboraviti da će ostale članove biračkog odbora, četiri ili dva, ovisno o broju članova, i dalje predlagati političke partije. Oni će predlagati svoje stranačke drugove. Apeliram da, ako 2026. ne budu uvedene nove tehnologije, kao što će sada biti testno u nekim izbornim jedinicama, ne treba izlaziti na izbore. Imat ćemo istu situaciju kao i dosad. Sumnjali smo u rezultate, u krađu izborne volje birača“, kaže Šehić za Buku.
Budući da su stranke pronašle način da zaobiđu zakon i na mjesta predsjednika biračkih odbora imenuju svoje ljude, pitanje je jesmo li onda i nakon izmjena Izbornog zakona na istom kao i prethodnih izbornih ciklusa.
„Nismo na istom. Prije smo bili u obvezi imenovati predsjednike biračkih odbora ravnopravno prema svim političkim subjektima koji su zastupljeni. U ovom slučaju se ne gleda čiji su predsjednici, imenuje ih SIP, ne zna se na kojem će biračkom mjestu biti što mijenja dosta u odnosu na ranije. Ranije su stranke znale gdje će tko biti predsjednik biračkog odbora“, pojašnjava Arifović.
Nevladine organizacije godinama upozoravaju na nepravilnosti u radu biračkih odbora. Dok stranke negiraju da se bave malverzacijama, pronalaženje novih načina kontrole rada biračkih odbora potkrepljuje tvrdnju da je mnogim političkim subjektima bitnije tko broji glasove, a ne tko i kako glasa.
Scena.ba
