Mirza Begović je mladi redatelj, scenarista, a uporedo je i profesor Bosanskog jezika i književnosti. Rođen je 17.siječnja 1989.godine u Zenici. U filmskoj produkciji značajno je zapažen 2022.godine sa filmom ”Amanet”, koji je označen kao najgledaniji BH film.
Mirza je prije nekoliko godina bio inicijator osnivanja festivala kulture u Busovači. Na realizaciji svoje ideje je bio uporan, vrijedno je radio, te osnivanjem Udruženja za promociju i razvoj kulture “AmfiTeatar” Busovača, uspijeva već četiri godine uzastopno organizirati Međunarodni Festival kulture u Busovači.
O samom festivalu, kao i o nastavku snimanja ”Testament” filma, koji je nastavak ”Amanet” filma, svim budućim projektima na kojima radi, portal Scena.ba imala je priliku razgovarati sa Mirzom Begovićem.
Prije nekoliko dana završen je IV. Međunarodni festival kulture u Busovači, koji je bio ispunjen raznovrsnim programom, kako za starije tako i za djecu. Kakvi su vaši osobni dojmovi, jeste li postigli ono što vam je bio cilj?
Ovogodišnji Festival kulture je priča na kojoj smo radili skoro cijelu prethodnu godinu, a neki krajnji cilj je bio da kreiramo bogat kulturno-umjetnički, ali i zabavni program. Drago mi je da smo uspjeli sve aktivnosti realizirati u festivalskom prostoru, koji postaje prepoznatljiv ne samo Busovljacima i Busovkama, nego i ljudima koji dolaze iz susjednih općina, a sve više je onih koji na neke sadržaje dolaze iz općina i gradova koji i nisu toliko blizu Busovače. Iako je trajao četiri noći, mislim da nismo do sada imali kvalitetniji program i Festival kao zaokruženu priču, a posebno sam sretan zbog programa za djecu u kojem je uživalo više stotina mališana, a koji je uključivao puzijadu, plesne zabave, balondžije i klaune, te edukativne predstave za djecu. Druga aktivnost, koja je nama posebna, svakako je umjetnički performans na otvorenju Festivala u kojem su sudjelovali mladi članovi sportskih klubova iz Busovače, najmlađa grupa iz BZK Preporod Busovača, Mažoretkinje Busovača, Osnovna glazbena škola „Jakov Gotovac“, profesorica violine Jasmina Kasumović iz Tuzle, glumac Nusmir Muharemović, Mladi prvaci Bosne i Hercegovine u modernim plesovima iz Plesnog kluba „Shadows“ Zenica, naš Emrah Halilović i Mirsada Mekić, te mnogi drugi. Ukratko, preko 40 performera je sudjelovalo u ceremoniji otvaranja što je već sada predstava za sebe. Kada pogledamo iza sebe i vidimo koliki je odziv publike bio na sve festivalske sadržaje, mogu reći da smo itekako zadovoljni.
Kakvi su dojmovi sugrađana Busovače, a kakvi su dojmovi ljudi koji su došli iz susjednih općina? Jesu li svi zadovoljni?
Svaki festival, pa i ovaj, teško da bi uspio, ako ga publika ne prepozna i ne podrži. Na našu veliku sreću, Busovača, iako mala sredina, ima i teatarsku i koncertnu publiku koja uvijek pozitivno reagira na sam Festival i program koji kreiramo s ciljem promocije i afirmacije kulture. Slično reagira i publika iz drugih gradova, koja je uvijek pozitivno iznenađena ambijentom samog festivala i estetikom, koju se trudimo njegovati. Ja vjerujem da postoje sadržaji koji nekom manje, a nekom više odgovaraju, ali negdje na kraju priče mislim da imamo sadržaje za sve generacije i sve profile publike.
Kako ste došli na ideju dovesti Galiju u Busovaču, a kako Zijaha SOKOLOVIĆA? Je li bilo teško?
Nakon predivnog koncerta Divanhane prošle godine na Festivalu kulture, bio je izazov pronaći najbolji način da zatvorimo ovogodišnji Festival, a da se uklapa u financijske okvire koje imamo. Sa Galijom smo pregovarali i prethodnih godina, ali zbog bolesti lidera grupe, do te suradnje nije došlo, pa smo nekako ostali dužni publici taj koncert. Sada mi je drago da se koncert dogodio i da je publika uživala u najljepšim hitovima Galije, ali i profesionalnosti jednog od najpopularnijih i najstarijih bendova na sceni. Zijah Sokolović je doajen regionalne teatarske scene, i slobodno mogu reći, jedan od najvećih živućih glumaca na ovim prostorima, netko tko godišnje igra na stotine predstava, iako ima 74 godine. Mislim da je golemo, veliko da je bio u Busovači i da Festival kulture postaje mjesto na kojem igraju neka od najvećih glumačkih imena Bosne i Hercegovine i regije.
Je li bilo nekih nepredvidivih i neugodnih okolnosti, koji ste morali vješto skrivati od publike? Možete li nam neku anegdotu otkriti, koju gledatelji nisu primijetili?
Bude ih svaki put mnogo, ali na kraju sve one postanu baš to, simpatične anegdote. Vjerojatno nije anegdota, ali posebno me iznenadila reakcija našeg kreativnog volonterskog tima koji su onako nenajavljeno se popeli na scenu i izrecitirali neke stihove koje su sami napisali, a nakon toga uručili nam poklone, žaleći što završava festival. To mi je bilo emotivno, jer ta djeca, zaljubljena u Festival i jesu razlog zašto smo sve radili i mnogo se radujem danu kada će i sami preuzeti ovaj Festival i nastaviti tamo gdje mi stanemo.
Svi sa nestrpljenjem očekuju nastavak filma “Amanet”. Vi ste i najavljivali da je započeto snimanje. Što se dogodilo, je li snimate?
Mi smo u listopadu prošle godine počeli snimanje, ali nakon što je film dobio podršku Fondacije za kinematografiju, imenovanjem novog Upravnog odbora su raskinuli ugovore, pa smo ostali bez ičega. Na kraju priče ni Amanet, a ni Testament nisu podržani od institucija koje skrbe o filmu u FBiH. Vjerojatno to tako bude kada ”mali ljudi” prave velike filmove i tko zna zašto je to dobro?! Na našu veliku radost uz podršku resornog ministarstva Srednjobosanskog kantona, podršku Zeničko-dobojskog kantona, Općine Busovača i Načelnika općine Asima Mekića, ali i privatnih kompanija, prije svega BH telekoma, najiskrenije se nadamo da ćemo sada u listopadu doći do minimalnog iznosa koji nam je neophodan da makar završimo to snimanje, a publika bi trebala film gledati sljedeće godina u ovo doba.
Možete li nam nešto više reći o nekim eventualnim projektima koji nas uskoro očekuju?
Tokom ljeta sam zaista mnogo radio i ponosan sam na sve ono što smo uspjeli realizirati od svibnja do kraja kolovoza. Festival kulture je nešto čemu smo posvećeni skoro cijelu godinu i nekako sam sentimentalno vezan za taj projekt jer ga gradimo od početka, a sada postaje jedna ozbiljna priča. Također sam surađivao sa ekipom iz Amerike na filmu „Izgubljena majka“, kao suradnik na scenariju i režiji, što je bilo prelijepo iskustvo i prilika da se ekipa iz ”Amaneta” druži i radi sa ekipama koje redovno realiziraju projekte za Netflix, Warner bros i druge velike produkcijske kuće. Također, radio sam nekoliko produkcijski jako ozbiljnih reklama, a trenutno završavam dramski tekst u okviru jednog velikog teatarskog projekta koji će biti uskoro najavljen.
Zahvaljujemo Mirzi Begoviću na izdvojenom vremenu, kako bi čitateljima portala Scena.ba približio svoju karijeru i trenutni rad. Važno je naglasiti da Mirza uvijek ističe kako su njegov izvor inspiracije konstantna podrška njegove, prije svega supruge Amre i kćerkice Dunje, ali i cijele obitelji.
Scena.ba
