Apokaliptične scene iz Bosne Hercegovine ponovno obilaze svijet. Ponovno razorne poplave odnose živote u našoj zemlji. Ponovno svi sa zebnjom pratimo razvoj situacije u mjestima u kojima smo samo prije nekoliko dana popili kavu, ručali ili prošli automobilom kroz njih.
Ponovno gledamo kako priroda može biti razorna i što nam donose klimatske promjene za kojem mnogi u BiH (ali i svijetu) tvrde da su izmišljotima. Ponovno gledamo i topla srca bh. žitelja koji su iste sekunde priskočili u pomoć unesrećenima nerijetko riskirajući i svoje živote. Ponovno se svima probodi nada kako i u našoj zemlji ipak ima mnogo više ljudskosti, empatije i onih koji će bez ikakve koristi za sebe i bez razmišljanja prikočiti u pomoć onima kojima je ona uistinu najpotrebnija. Toliko dobrih ljudi posljednjih nekoliko dana svakom iole normalno izmami suze na oči.
Ipak, upravo u ovim trenutcima treba postaviti pitanja odgovornosti. I to ne samo opskurnih foteljaša na vlasti nego svih nas. Nakon nezapamćenih poplava iz 2014., kada se i autor ovih redaka na licu mjesta uvjerio kako u sekundi nestaju kuće, putovi, imovina, ljudski životi… svi smo se vjerojatno nadali kako smo naučili lekciju. Protiv elementarnih nepogoda nikada se nećemo moću u potpunosti boriti, ali svakako možemo biti spremniji.
Nažalost, u BiH to nije slučaj nego smo možda danas u još gorem stanje nego te 2014. Zašto?
Pa, nažalost po sve nas, iz jednostavnog razloga što većina žitelja okreće glavu od negativnih pojava u našem društvu. Netko jer mu je više dosta svega, neto iz vlastite koristi, oportunizma, sitnih koristi…
Svaki put kada okrenemo glavu od korupcije, nepotizma, kriminala, uhljebljivanja, urušavanju obrazovanja, institucija… okrenuli smo glavu od svoje budućnosti. Ukoliko toleriramo urušavanja obrazovanja, nesposobna i politički obojen kadar u školama i fakultetima izgubili smo mogućnost da imamo obrazovan, sposoban kadar koji će nas voditi u bolju budućnost u svim sferama života.
Kada okrenemo glavu nad time što lokalni moćnici korupcijom eksploatiraju našu imovinu stvorili smo plodno tlo za nove ekološke i prirodne katastrofe.
Kada okrenemo glavu na klijentelizam i nepotizam u državnim institucijama okrenuli smo i glavu od svih institucija jer one postaju same sebi svrhom. Od njih žitelji nemaju apsolutno nikakve koristi. Onda se i ne možemo čudi kada nas predstavnici vlasti u kriznim situacijama uopće i ne upućuju na institucije koje su tu zbog nas i žive od našeg novca, nego da se za pomoć obraćamo humanitarnim organizacijama. Tragedija da ne može veća biti.
Ukoliko dopuštamo opskurnim političkim subjektima kakva je sarajevska ‘trojka’ (SDP, NiP, NS) da nas kupuje lijepim pričama o reformama i spasu, a u pozadini kupuju nove touarege umjesto novca za lijekove za najteže pacijente, da zbog fotelja Dodikovom kumu za zgradu u Banja Luci daju više od sto milijuna maraka, da uništavaju sve što dotaknu onda nas i ne treba čuditi da i u ovoj tragediji bez problema kažu kako sustav nije zakazao. A za njih i nije, njima je idealan. Ali za nas nije.
Ukoliko svi znamo da on naših plaća dio ide izravno za zaštitu od prirodnih i drugih nesreća (neke procjene govore kako se samo na razini Federacije na ovaj način prikupi oko 20 milijuna maraka), ali okrećemo glavu od toga da se ti novci nenamjenski troše onda će nam djeca trbuhom za kruhom u Zapadnu Europu, a najnesnosnijoj vlasti u Europi rasti bankovni račini i popis nekretnina.
Je li ova tragedija okidač za sve nas da napokon kažemo: ‘Dosta!’. Je li napokon došlo vrijeme da ne čekamo da nas pogode najgore moguće tragedije i onda pokažemo veliko srce bh. ljudi, nego djelujemo odmah? Je li vrijeme da nas u ogromnom broju svaki dan bude pred institucijama koje ne rade za nas? Da bezuvjetno tražimo da iz politike odu svi koji su povezani sa kriminalom, narko-kartelima i korupcijom? Je li vrijeme da tisuće i tisuće ljudi izađe pred vlade i traži ostavke kada lokanim moćnicima i siledžijama dopuštaju krčmljenje državne imovine? Je li vrijeme da podignemo glas (i mnogo više od toga) na zarobljeno pravosuđe i nazovistručnjake u institucijama?
Ukoliko nije samo je pitanje vremena kada će nas pogoditi nova nesreća, kako će procese voditi ljudi koji za to nemaju kapaciteta niti znanja, a naši podkapacitirani foteljaši onda u skupocjenim touarezima doći na naslikavanje i tvrditi kako je sustav dobar i oni nisu za krivi za bilo što. Ukoliko se sami za sebe ne izborimo nitko neće. Ponajmanje bh. vlasti, kako piše Dnevni list.
Scena.ba
