Japanska transportna industrija je pod pritiskom nekoliko vanjskih faktora, priznale su tamošnje vlasti. Tu je rastuća potražnja za gradskim i međugradskim dostavama, potom nedostatak vozača kamiona, pritisci u smislu ekološke održivosti u sektoru transporta, a niti nova pravila o radnom vremenu ne idu u prilog tome da bi se situacija uskoro mogla popraviti. Nastave li se aktualni trendovi, u Japanu će do kraja desetljeća nedostajati gotovo trećina potrebnih vozača.
Efikasnost, brzina, fleksibilnost
Na sve te izazove vladajući planiraju odgovoriti na tipično japanski efikasan ali i neuobičajen način. Predložili su, naime, izgradnju automatiziranih logističkih koridora uz glavne prometnice. Prema prvom konceptu, nedavno objavljenom u obliku animiranog videa, riječ je o “pokretnim trakama”, uskim prometnim koridorima smještenima između dvaju kolnika na autocestama, rezerviranima za automatizirani transport tereta.
Njima bi se kretali autonomni prijevozni roboti u tri trake (barem prema prikazanom konceptu), koji bi mogli 24 sata na dan prevoziti terete, bez potrebe za ljudskim vozačima. Omogućilo bi to brze i točne dostave, ubrzanje logistike te laku prilagodbu transportnih kapaciteta trenutačnoj potražnji. Dodatno, transportni bi sustav omogućavao i skladištenje robe, koja bi tako manje vremena provodila u logističkim centrima, sortirnicama i skladištima. Umjesto toga, bila bi poslana u transportni sustav, pa tamo čekala pravo vrijeme za isporuku.
Prvi takav koridor mogao bi osvanuti uz autocestu koja povezuje Osaku i Tokio, najvažnijoj transportnoj “žili kucavici” Japana, dugoj 500-tinjak kilometara. Kapacitet tog automatiziranog sustava mogao zamijeniti između 12 i 17 tisuća vozača kamiona, koji dnevno prometuju na toj ruti. Uz to, značajno bi se smanjile i štetne emisije povezane uz prijevoz.
Japansko Ministarstvo zemljišta, infrastrukture, prometa i turizma najavljuje prve testove ovog inovativnog sustava provesti tijekom 2027. ili početkom 2028. godine, a bude li sve u skladu s očekivanjima, sustav bi mogao zaživjeti sredinom 2030-ih godina. Koliko bi implementacija tog rješenja mogla koštati, zasad nije objavljeno.
