Pjevač narodne glazbe, skladatelj i tekstopisac iz Bosne i Hercegovine, Duško Kuliš, rijetko se pojavljuje na domaćoj javnoj sceni. Prije godinu dana nastupao je na splitskom Adventu i skupio pozamašan broj ljudi. Duško Kuliš je rođen 7. veljače 1960. godine u Kreševu, Bosni i Hercegovini. Od brata Dragana je naučio svirati harmoniku, a iako je htio upisati srednju glazbenu školu, ostao se školovati u gimnaziji.
Zahvaljući činjenici da mu brat svira u narodnom orkestru RT Sarajevo upoznaje ključne ljude kao što su Blagoje Košanin i Haris Džinović te za arhiv snima 20-ak snimaka pjesama, piše u javnoj enciklopediji Wikipediji. Na ‘Ilidža Festivalu’ osvaja nagradu za debitanta godine. Na Kuliševom trećem albumu najveći hit je autorska pjesma ‘Suzo moja Suzana’, a 1987. je proglašena i pjesmom godine.
Da je u prošlom tisućljeću bio velika zvijezda, dokazuje i to da ga je Toma Zdravković pozvao kao jedinog gosta u svom zadnjem TV show programu. Duško se zbog ljubavi preselio u Split, gdje se oženio za Ivu Kuliš i 1996. dobio sina Marka, a 1997. kćer Enu. Naime, kada je jednom prilikom gostovao kod Aleksandra Stankovića u Nedjeljom u 2, Kuliš je otkrio da mnoge buni njegova narodnost.
‘Sad već svi znaju da sam iz Hrvatske’
“Na carini je uvijek šok. Pa me ispituju jesam li ja iz Hrvatske, Bosne ili Srbije. Sad više ne, sad već svi znaju da sam iz Hrvatske. Ali bila je situacija kad mi je čovjek rekao da je bacio sve moje kazete. Ja kažem: ‘Kupi nove.’ Bilo je takvih situacija. Interesantno, jer nitko ne pita Duška Lokina je li iz Hrvatske, ali Kuliša pitaju“, rekao je za HRT. Iako je iza sebe ostavio godine uspješne karijere, danas ovog popularnog pjevača više nema toliko u javnom životu i na estradnoj sceni. Razlog tome je, kaže, specifična situacija koja mu se dogodila.
“Do rata sam živio u Sarajevu i tada su mi se i dogodile najveće stvari u životu: najveće hitove i najveći uspon u karijeri doživio sam upravo u bosanskoj prijestolnici. Imao sam rejting jugoslavenske zvijezde, a sve što se zbivalo ratnih godina na neki način je utjecalo na to da postanem kolateralna šteta. Otišao sam iz Sarajeva u Split, gdje je bila moja djevojka, a danas supruga, u sredinu u kojoj vrsta muzike kojoj pripadam nema adekvatno mjesto”, govorio je Kuliš za Dnevni avaz.
“I danas je tako. Ja sam, vjerojatno, jedini čovjek u državi koji u godini proda stotinu tisuća nosača zvuka, a ne može pjevati na televiziji!? Države su se podijelile i svi su se okrenuli svojima, tako da u Sarajevu više nisam Sarajlija, a u Splitu nisam Splićanin. I to je sudbina svakog od nas koji smo morali napustiti gradove u kojima smo živjeli. S druge strane, moja muzika i dalje živi, ja i dalje radim, i ponosim se svojom vjernom publikom, koja, očito, ne mari za podjele i srdačno me dočekuje gdje god se pojavim. Mladi me čak ni ne prepoznaju, ali kada me najave i kada otpjevam prve taktove svojih pjesama, nastupa oduševljenje i svi pjevaju uglas. Istina je da su pjesme jače od bilo kojeg lika i događaja”, zaključio je Kuliš.
Scena.ba
