Povodom Svjetskog dana prevencije suicida, u emisiji Novi dan razgovarali smo s psiholozima Almom Mahmutović Katicom i Markom Romićem o tome koliko znamo prepoznati osobe koje su u krizi i kako im možemo pružiti pravu podršku.
Psihologinja Alma Mahmutović Katica naglašava da o ovoj temi treba govoriti otvoreno, kako na lokalnoj, tako i na globalnoj razini. Prema podacima, više od 700.000 ljudi godišnje u svijetu počini samoubojstvo. Ona ističe da je ključno razumjeti individualne faktore koji mogu dovesti do suicidalnih namjera:
- Genetske predispozicije
- Psihički poremećaji i kronične bolesti
- Gubitak posla i ekonomska nesigurnost
- Socijalna izolacija i osjećaj usamljenosti
- Nedostatak podrške i empatije
- Ratne traume i posljedice prirodnih katastrofa
- Društveni i sistemski faktori
„Vrlo je važno osvijestiti sve ove pojmove i raditi na podizanju svijesti kako bismo mogli pravovremeno reagirati“, poručuje Katica.
Signali koje ne smijemo ignorirati
Psiholog Marko Romić upozorava da se često iznenadimo kada čujemo da je netko iz naše okoline počinio samoubojstvo, jer osoba naizgled nije pokazivala znakove krize. Međutim, kako kaže, signali postoje, samo ih moramo naučiti prepoznati:
- Nagli i neuobičajeni poremećaji raspoloženja
- Rizična ponašanja poput prebrze vožnje ili izlaganja opasnostima
- Povećana upotreba lijekova ili alkohola
- Ritualno opraštanje od prijatelja i obitelji
- Izražena depresivnost i osjećaj besmisla
- Govor poput „nije mi ni do koga ni do čega stalo“
„Ako dovoljno pažljivo pratimo ljude s kojima živimo, možemo primijetiti ove promjene. Potrebno je da otvorimo oči i pružimo podršku na vrijeme“, naglašava Romić.
Uloga obitelji i okruženja
Katica ističe važnost bio-psiho-socijalnog modela u razumijevanju ponašanja pojedinca. Prema ovom pristupu, obitelj ima ključnu ulogu:
- Genetika i naslijeđene osobine oblikuju osnovu ponašanja
- Socijalni model okruženja utječe na razvoj pojedinca
- Psihosocijalni faktori određuju kako osoba vrši samoregulaciju
„Ako primarne emocionalne potrebe nisu ispunjene, u odrasloj dobi osoba može pokazivati nepoželjna ponašanja i tražiti načine da kompenzira te nedostatke“, objašnjava Katica.
Obitelj, dodaje, treba biti osviještena i aktivno uključena: da prati razvoj svoje djece, prepoznaje potencijalne prijetnje i ulaže energiju u stvaranje emocionalno zdravih pojedinaca.
Prevencija suicida počinje razgovorom, prepoznavanjem znakova i pravovremenom reakcijom. Suicid nije samo individualni problem, to je društvena odgovornost koja zahtijeva empatiju, podršku i zajednički angažman.
Scena.ba
