Radnici lukavačke Koksare, odnosno, donedavnog GIKIL-a, jutros su organizirali štrajk tražeći punu plaću, topli obrok i uplatu doprinosa. Ovaj industrijski gigant odavno je u dubiozi i golemim dugovima koji se gomilaju. Uprava tvrdi da čine sve što mogu, a traže pomoć i od Federalne i Kantonalne Vlade.
Još nekoliko mjeseci do mirovine je ostalo Zihniji Duvnjakoviću, koji nam priča da je zabrinut jer plaća kasni, a još ga više brine što mu od ožujka nije uplaćeno mirovinsko i zdravstveno osiguranje.
“Najviše me brinu doprinosi. Eto, ne moram ni jesti. Otići sad na burzu u ovim godinama, teško. Ne mogu noćima spavati, opterećen sam. Svi smo opterećeni, a pogotovo oni koji djecu školuju”, kaže jedan od radnika, Zihnija Duvnjaković.
Problemi u ovoj tvrtki nisu od jučer, podsjećaju radnici, a odgovornost traže od Uprave.
“Ja sam radnik Azotare, ove tvornice iza nas, i 2021. godine su je zatvorili kada smo bili u plusu 24 milijuna KM. Nestalo ih je. Što su radili? Udarali asfalte, farbali rubnjake, špricali stupove od rasvjete. Ništa nisu ulagali u tvornicu”, dodaje Duvnjaković.
Poznat je i stav sindikata.
“Ovdje se većinom priča kako su cijene koksa na tržištu male i kako su nastali gubici samo povodom toga. Međutim, kao sindikat smatramo da ovdje ima ljudskog faktora. Kada je bilo najviše dobiti u 2022. godini, tada su se malo bahatili. Rađeni su projekti koji dan-danas nisu u funkciji”, pojašnjava Ermin Halilović, predstavnik Sindikata radnika Koksare.
Priča da se potpuno zaustavi proizvodnja i ugasi koksna baterija, nije prihvatljiva, jer ova tvrtka sudjeluje s 2% od ukupnog BDP-a, upozoravaju iz granskog sindikata.
“Nije to tvrtka koja se može gumicom izbrisati. Postoji i ta priča o kontroliranom stečaju. Ni radnici ni poslodavac nisu protiv da uđe strateški partner koji bi ozdravio ovu tvrtku. Mi stalno govorimo o Koksari i koksu, ali ovdje ima nekoliko tvornica: IMK, Azotara. Razgovarali smo s premijerom o mogućnosti da se Azotara ponovno pokrene”, ističe Ilvana Smajlović, iz Sindikata kemije i nemetala FBiH.
Dugovi kompanije rastu prema pola milijarde KM, a uzroci tome su loše poslovanje, raskid ugovora sa željezarom Smederevo, posljedice prekida željezničkog prometa, općenito veći troškovi svega, itd. Najveći kupac koksa je Arcelor Mittal Zenica, kojeg preuzima domaća grupacija Pavgord, ali sa svojim problemima.
“Koliko je situacija teška govori činjenica da, dok pričamo, sada valja i to rješavati. Nadamo se da će sve proći u najboljem redu, radnici imaju sva prava da štrajkaju. Mi ćemo se potruditi da do kraja tjedna riješimo ovaj problem”, Jasmin Ovčina, generalni direktor Koksare, Lukavac.
Radnici naglašavaju da ne žele instant, već dugoročna rješenja u ovoj tvornici.
Scena.ba
