Sinoć je u Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine održan drugi koncert u okviru projekta „Glazbom kroz izložbu“, koji realizira Udruga za razvoj glazbene umjetnosti i pedagogije „Strings Attached Sinfonietta“. Događaj je bio posvećen susretu zvuka i slike, glazbe i prostora, a publika je imala priliku da kroz sinergiju vizualnog i glazbenog izraza promišlja teme ustrajnosti, otpora i ljudske krhkosti.
Uvodno obraćanje održala je kustosica Gabriela Manda Seith, koja je izložbu „Gaza bijenale“ predstavila kao decentraliziranu („displaced“) međunarodnu postavu pokrenutu u Palestini u travnju 2024. od strane umjetnika iz Gaze, u suradnji s Forbidden Museum / Jabal Al Risan, s ciljem da se umjetnički glasovi prenesu kroz mrežu paviljona širom svijeta. Sarajevski paviljon odvija se na više lokacija – u Umjetničkoj galeriji BiH, Povijesnom muzeju BiH, Muzeju ratnog djetinjstva, DKC-u Sarajevo, Collegiumu Artisticumu i zgradi Crvenog križa – od 10. listopada do 7. studenoga 2025. godine, čime je Sarajevo uvršteno među gradove kao što su London, Padova, Berlin, Istanbul, Toronto i mnogi drugi.
Seith je naglasila da je kuratorski fokus i u Sarajevu na procesima stvaranja u uvjetima ekstremne materijalne oskudice i prekida kontinuiteta rada, pri čemu se djela često nastaju/re-konstituiraju u novim kontekstima (fotografije, crteži, instalacije, video), kako bi posvjedočila svakodnevici razaranja, ali i gestama brige i solidarnosti. Ovakav pristup—zabilježen dokumentarnim i poetskim registrom—u skladu je s općom koncepcijom Biennala koja okuplja više od pedeset umjetnika i razvija se kao „roaming“/putujuća platforma za izlaganje i dijalog s publikom u različitim gradovima.
Posebno značajan u Sarajevu je segment u kojem je kustosica povezala radove iz Gaze s radovima nastaoima tijekom opsade Sarajeva, čime se uspostavlja interlokalna linija pamćenja između dvije ratne umjetničke scene i otvara prostor za usporedno čitanje estetike otpora. U tom okviru, izložba je predstavljena ne kao zbir „tema o ratu“, nego kao metodologija umjetničkog preživljavanja: kada materijali, ateljei i institucije izostanu, umjetnost se premješta u formate koji su tehnički mogući, a institucionalni partneri u gradovima-domaćinima preuzimaju uloge produkcije, rekreacije i prezentacije djela. Time Gaza bijenale potvrđuje institucionalnu i kuratorsku inovaciju – paviljoni nisu tek logističke točke, oni su aktivni aparati za prijenos i tumačenje umjetničkih iskaza u odsutnosti standardnih uvjeta rada. Nakon kustoskinog izlaganja, uslijedio je koncert gudačkog kvarteta „SA Sinfonietta“ u sastavu Tamara Arsovski i Alma Dizdar (violine), Aida Deljkić (viola) i Belma Alić (violončelo).
Program je uključivao dva tematski povezana, ali izrazito različita djela — Gudački kvartet u h-molu, op. 11 Samuela Barbera i Gudački kvartet u c-molu, br. 8, op. 110 Dmitrija Šostakoviča. Glazbeni program večeri započeo je izvedbom String Quartet in B‑minor, Op. 11 američkog skladatelja Samuela Barbera. Ovo djelo nastalo je 1935.–1936. godine dok je Barber boravio u Austriji, i sadrži tri stavka: I. Molto allegro e appassionato, II. Molto adagio, III. Molto allegro.
Posebna pažnja pridaje se drugom stavu – Molto adagio – koji je u samom kvartetu obuhvaćen spajanjem stilskih konvencija romantične tradicije i modernih izražajnih postupaka. Prvi stav otvara djelo s kontrastima oštrih ritmičkih elemenata, naglašenih stanki i motivskih iskaza, dok središnji stav uvodi meditativnu, gotovo nadrealnu atmosferu produženih linija i uzlaznih melodijskih oblika. U svojoj interpretaciji, članice kvarteta postupile su s izuzetnom pažnjom prema dinamičkoj gradaciji i profinjenom oblikovanju dužih fraza — kreirajući prostor intimne refleksije koji je odgovarao sadržajima izložbe.
Drugi dio programa bio je posvećen Gudačkom kvartetu br. 8 u c‑molu, op. 110 ruskog skladatelja Dmitrija Šostakoviča. Djelo je skladano između 12. i 14. srpnja 1960. godine u Dresdenu, u izuzetno intenzivnoj emotivnoj fazi autora, i objavljeno je s posvetom „Žrtvama fašizma i rata“. Sadrži pet međusobno povezanih stavaka koji se izvode bez prekida: I Largo, II Allegro molto, III Allegretto, IV Largo, V Largo. Šostakovič uvodi motivski kod „DSCH“ (D-E♭-C-B), vlastiti kriptogram kojim ujedinjuje cijelu matricu kvarteta. Interpretacija kvarteta „SA Sinfonietta“ ispoljila je visoku razinu tehničke preciznosti stvarajući osjećaj neprekidne unutarnje tenzije koja odgovara autobiografskom karakteru djela. Kao bis, gudački kvartet „SA Sinfonietta“ izveo je Andante con moto iz Schubertovog Gudačkog kvarteta u d-molu, D.810 – „Smrt i djevojka“. Jedno od najistaknutijih djela introspektivnog romantizma, kvartet u središnjem stavku razvija varijacije na temu iz istoimene pjesme, u kojoj se kontrast između smrti i djevojke oblikuje kao glazbeni dijalog između smirenosti konačnosti i otpora života.
Interpretacija, jasne fraze i uravnoteženog dinamičkog plana, predstavljala je stilski odmjerenu kontrapunktu dramatskoj gustoći prethodnih djela. Kako bi rekla Susan Sontag, umjetnost možda ne može promijeniti svijet, ali nas može sačuvati od ravnodušnosti. U spoju koncerta i izložbe, publika nije bila samo promatrač već i svjedok — podsjećana na to da čin gledanja i slušanja u sebi nosi moralnu odgovornost. Upravo u toj pažnji, u tom usporenom trenutku razumijevanja, umjetnost ponovno pronalazi svoju društvenu funkciju. Projekt „Glazbom kroz izložbu“ realizira se uz potporu Grada Sarajeva, Ministarstva kulture i sporta Kantona Sarajevo i Federalnog ministarstva okoliša i turizma, u suradnji s Umjetničkom galerijom Bosne i Hercegovine.
Scena.ba
