Nakon sarajevske tragedije ukazuju se refleksi da se krivac nađe što je brže moguće. U takvoj atmosferi najlakše je fokus usmjeriti na vozača tramvaja, čovjeka koji je u trenutku užasa bio za komandama. Međutim, svaljivanje katastrofe na leđa jedne osobe je i opasno i neodgovorno.
Ovaj grad i ova vlast morali su imati sustav. Zna se tko održava šine i vozila, tko određuje dinamiku tehničkih pregleda i upravlja sigurnosnim protokolima, a zna se i tko ih postavlja. Zato je logično da svaka ozbiljna istraga krene od tehničke ispravnosti tramvaja i stanja infrastrukture do procedura održavanja i nadzora. Upravo onako kako je već upozorila struka.Tragedije u javnom prijevozu rijetko su rezultat samo jedne greške. Češće su posljedica niza propusta koji se godinama talože, sve dok ih jedan događaj ne razotkrije.
Zato je ključno pitanje je li sustav bio dovoljno siguran da ovakvu nesreću spriječi. Tek kada se to utvrdi, može se govoriti o stvarnoj odgovornosti, ali i o tome kako spriječiti da se ništa slično nikad ne ponovi.
Scena.ba
