U svijetu roditeljstva, gdje smo svakodnevno bombardirani savjetima s društvenih mreža, rijetko tko uspije pronaći onaj pravi mir i sigurnost u vlastite korake. No, u Vitezu se rodila priča koja nudi upravo to – podršku, stručnost i neizmjernu ljubav prema najmlađima.
Danas vam predstavljamo Antoniju Ramljak, mladu ženu koja je svoj poziv odgajateljice, začinjen vlastitim majčinskim izazovima, pretvorila u hvalevrijedan poduzetnički pothvat. Ona je u Bosnu i Hercegovinu dovela prestižnu Babysteps licencu – program koji je promijenio živote tisućama beba i roditelja diljem regije.
U iskrenom razgovoru za Scena.ba, Antonija nam otkriva kako je jedan “scroll” na Instagramu u besanoj noći postao temelj prvog ovakvog centra u našoj državi, zašto je period do šeste godine ključan za djetetovu budućnost i kako izgleda radni dan ispunjen dječjim osmijesima, vježbom i onom najvažnijom interakcijom – onom između roditelja i djeteta.
Put od odgajateljice do poduzetnice
Antonija, Vaša karijera započela je radom u vrtiću. Možete li nam reći odakle potječe Vaša ljubav prema radu s djecom i u kojem ste trenutku osjetili da želite napraviti iskorak prema nečem novom i samostalnom?
“Slagala bih kada bih rekla da sam u nekom trenutku svog života stala i rekla ja ću biti odgajateljica. Ljubav prema djeci i radu sa djecom kao da je rođen zajedno sa mnom. Od kada pamtim i znam za sebe, znam i za tu ljubav prema djeci i svemu što je vezano za njih. Tako da sam nakon srednjoškolskog obrazovanja otišla upisati pedagošku akademiju, bez da sam ikome i govorila u detalje da se sada ja idem školovati za predškolskog odgajatelja. Nekako je taj poziv uvijek bio ispunjenje moje duše i smatram da je za rani razvoj i prve susrete sa bilo kojim vidom obrazovanja, kada su maleni u pitanju, zaista važna ljubav, empatija i nesebičnost. A to u radu sa djecom zaista trebate imati.” – kaže Antonija za portal Scena.ba, te dodaje: “Iskorak prema nečemu novom i samostalnom se dogodio kada sam saznala da ću biti majka. Obzirom da u tom periodu nisam radila u struci, sjela sam, zastala i počela razmišljati kako da se vratim onomu što volim i želim, a da to ispunjava i moju novu ulogu i da bude usko povezano za njom?”.
Često se najbolje poslovne ideje rode iz osobnih potreba. Kako je izgledao Vaš put kada ste postali majka i s kojim ste se izazovima susreli u potrazi za najboljim razvojem za svoju bebu?
“To je definitivno tako. Imala sam zaista iscrpnu trudnoću i mislila sam da je to bio “najteži dio” kada je majčinstvo u pitanju. A onda sam se porodila, haha i shvatila da iako poznavajući rani razvoj ustvari ni ne znam mnogo. Obzirom da sam se morala poroditi sekcijom, shvatila sam da moja beba neće proći taj “prirodni put poroda” i put od fleksije i ekstenzije, te sam primjetila i po samom izlasku iz bolnice da je što bismo mi narodski rekli “čvrsta” beba. Ustvari se radilo o blagom hipertonusu gdje ja zaista nisam znala kako adekvatno to poboljšati i potaknuti pravilno rani razvoj svog djeteta. Često je plakao, nije volio kolica, vožnju u autu i izlazak bilo gdje sa njim u prvim mjesecima meni je zaista bila noćna mora. Osjećala sam iskreno tugu i razočaranje u sebe samu-postala sam majka zar to ne bi trebalo ići prirodno samo od sebe? Imala sam osjećaj što god pokušam da se ne pomjeramo s mjesta i naravno kao i svaka mama vjerujem otvorila sam 365 blogova o ranom razvoju bebe, što je ispravno što krivo, kako nositi kako dojiti itd., i na kraju svih mogućih istraživanja sam bila još više zabrinuta i ništa mi nije bilo jasno. I onda u jedno rano jutro prilikom hranjenja bebe, osim što sam naručila sve moguće stvari, “iskoči” mi video o Babyhandling-u (pravilnom postupanju sa svojom bebom od samih početaka) od naše Katarine iz BS Zadar. Uđem ja na profil, oduševim sa skladnošću objava i objašnjenjem za sve da svako razumije, pronađem i Ivanin profil, proslijedim suprugu i u tom slanju otkrijem da je i on meni poslao video kako pravilno podići svoju bebu sa istog profila. Klikne mi u glavi to je to ima nešto, pronađem kontakt i javim se Ivani.” – iskreno nam Antonija navodi.
Suradnja s Ivanom Štedul i edukacija
Put Vas je odveo do Karlovca i Ivane Štedul, autorice Babysteps programa. Kako je izgledao taj prvi kontakt i što Vas je u njezinom pristupu najviše fasciniralo?
“Sada kada evo pomislim na taj prvi susret, uhvatim se za glavu jer evo ne mogu vjerovati da sam otišla do Karlovca i natrag u jednom danu, sa tada tromjesečnom bebom. Istražujući Ivanin profil i sva njena postignuća, imala sam tremu, neću lagati i zaista ogromno poštovanje prema njoj. Žena je osmislila koncept na osnovu svoje neurorizične djece, kroz koji je do sada prošlo 60 000 beba, a počela je iz svog stančića, a gledaj nas sad, prešli smo granicu! Otišla sam bez nekih velikih očekivanja i ono u fazonu ma idemo malo sjesti u Karlovcu popiti kavu, popričati-400km od kuće, lagano. U Ivaninom pristupu me najviše fascinirala lakoća razgovora o BABYSTEPS programu i iskrenost, bez umotavanja u foliju, jedno sada, drugo kasnije. I kako ustvari sve to hendl-a uz sve druge obveze i petero djece.”
Postati dio Babysteps tima zahtijeva ozbiljnu pripremu. Koliko je trajala Vaša edukacija i što ste sve morali savladati kako biste bili spremni taj jedinstveni koncept prenijeti u Vitez?
“Odlična stvar i olakšica je što dio Ivaninih edukacija mi kao vlasnice franšiza imamo dostupne preko njenog E-kolegija Senzogym Academy, što je meni uveliko olakšavalo jer sam mogla učiti, usavršavati se dok beba spava ili dok smo u šetnji, jer je većinu tema sačuvala i kao audiovizualne uratke. Osim toga, prolazite naravno i uživo edukacije BABYHANDLING-a, edukaciju za vođenje BABYSTEPS programa poticanja ranog razvoja(0-6), te sve dodatne edukacije koje su Vam potrebne da biste bili vlasnica BABYSTEPS franšize-radne procedure, marketing i stručna znanja. Dio edukacija sam prošla u Karlovcu, dio u Zagrebu. To je trajalo čitavu prošlu godinu mogu reći, a uživo smo imali čak 5 susreta po nekoliko dana, u razmaku od 2-3 mjeseca.“
Vi ste otvorili prvi Babysteps centar u Bosni i Hercegovini. Koliko Vam je bilo važno da upravo roditelji u našoj regiji dobiju pristup ovakvom standardu poticanja ranog razvoja?
“Iznimno mi je važno, obzirom da ovakav vid poticanja ranog razvoja u BiH je već dulje vrijeme poznat, ali većini nedostupan. Cilj mi je bio konačno dovesti Babysteps program u BiH kako bismo omogućili svakoj mami da ne luta više zabrinuto po stranicama kao ja, nego da na jednom mjestu dobije podršku i znanja za svaki aspekt razvoja njene bebe. Da konačno kod nas imamo mjesto gdje pritisak ne postoji, samo podrška i razumijevanje sa ciljem da na pravilan način podržimo razvoj bebe. Ovdje bih naglasila i važnost brige o našim mamama, ali u svakom aspektu njihovih života. Da uloga majke je zaista posebna, ali žena je i svih 1000 drugih uloga i jednako je važna i bitna u svakoj, i za nas su one zaista kraljice i bitno nam je da su dobro.”
Život u Babysteps centru Vitez
Što je zapravo Babysteps? Za one koji se prvi put susreću s ovim pojmom, možete li objasniti što djeca (i roditelji) točno rade u centru? Što obuhvaća program od prvih dana do šeste godine?
“Babysteps program je jedinstven, autorski koncept Ivane Štedul, diplomirane fizioterapeutkinje iz neurološkog područja, radne terapeutkinje, Emmet terapeutkinje i terapeutkinje hranjenja, poduzetnice i majke 5 djece od koje je dvoje bilo neurorizično(koji su bili i razlog nastajanja ovog jedinstvenog koncepta). Kroz pomno odabrane razvojne aktivnosti, koristeći postavke baby handlinga i stimulaciju svih 7 osjetila, maksimalno potičemo sve aspekte razvoja djece. Na osnovu toga preveniramo nepravilne obrasce kretanja, educiramo roditelje o svim razvojnim fazama kroz koje beba prolazi, uočavamo eventualna odstupanja, te dodatno gradimo povezivanje na razini dijete-roditelj i kroz grupne aktivnosti uspostavljamo povjerenje, sigurnost i komunikacijske obrasce. Važno također za naglasiti jeste da naš program nije samo za bebe koja imaju određene motoričke izazove.” – objašnjava Antonija za portal Scena.ba.
Zašto je period do šeste godine toliko ključan za razvoj djeteta i kakve benefite roditelji primjećuju kod beba koje prolaze kroz Vaše vježbe i igru?
“Jeste li znali da se dijete rađa s više moždanih stanica nego što je zvijezda u galaksiji? I znate li da će dijete do desete godine života izgubiti polovicu od trilijun moždanih stanica koje ima, ako se one ne stimuliraju na adekvatan način?” – upitala nas je Antonija.
Antonija Ramljak, za portal Scena.ba
“Velika većina roditelja uvjerena je da mnoge stvari djeca ne moraju naučiti već u ranoj dobi, pa ih odgađaju za kasnije. A ustvari je potpuno suprotno. U razdoblju do djetetove 6.godine se odvijaju najintenzivniji i najtemeljniji procesi u razvoju mozga, osobnosti i načina na koji dijete doživljaja svijet. Dijete od prvog trenutka prikuplja informacije iz svoje okoline. Prema mišljenju mnogih stručnjaka, a ovdje ću navesti češkog priznatog pedagoga i predavača Hermana, ključno načelo su tzv. zrcalni neuroni. Od malih nogu imitiramo i ponavljamo ono što vidimo. Nije uzalud rečeno da djeca uče oponašajući. Zato osim izgovorenog zaista trebamo pokazivati i iznova ponavljati na pravilan način jer do 6.godine mozak dostiže i do 90% veličine mozga odrasle osobe i stvaraju se milioni neuronskih veza svake sekunde. Sva iskustva (podražaji, interakcija, dodir, emocije, igra i razvojne vježbice) doslovno oblikuju strukturu mozga.” – opširno objašnjava Antonija.
Kako izgleda jedan radni dan u Vitezu? Koliko je bitna ta interakcija roditelj-dijete koju vi u centru potičete i moderirate?
“Jedan radni dan počinje buđenjem oko 5:30-6:00h, obzirom da i ja imam malog babystepića sa kojim ne propuštam jutarnje rutine i mnogo maženja i ljubavi. Odlazim na posao gdje prvenstveno uz šolju dobre kave odgovorim na sve upite, mail-ove i zakažem dnevne objave. Zatim odrađujemo dogovorene termine, i to većinom u jutarnjim satima budu grupice sa bebama do 12.mjeseci, a popodne je ostavljeno za veću ekipu, individualne termine i babyhandling edukacije.
Interakcija roditelj-dijete je neizostavni dio naših druženja i edukacija. Zašto? Bebe iako ne ne znaju govoriti u počecima, veoma su svjesne svijeta oko sebe. A roditelji, pogotovo majka predstavlja najvažnijeg člana obitelji i figure odgoja i odrastanja svakog djeteta.
Antonija Ramljak, za portal Scena.ba
Složit ćete se sa mnom da žene-majke žrtvuju mnogo toga da bi ekipica kući bila dobro. Često to budu i njene rutinske obveze i potrebe (pa i osobna higijena). Zato su majke, žene općenito izvor energije, pokretačke energije i snaga cijele obitelji. Osim što njegujemo interakciju i osjećaj sigurnosti i brige na relaciji roditelj-dijete, želimo pokazati i osigurati roditeljima pripadnost, olakšanje i mir. Često nam kroz razgovor u grupicama sa drugim mamama bude “drago” kad znamo da se ni druga mama nije baš nešto naspavala, (haha) pa podijelimo jedna drugoj savjete i razumijevanje. Mislim da nam općenito toga nedostaje. Cilj mi je zaista promijeniti generacijske stereotipe i predrasude.“ – odlučno navodi Antonija za portal Scena.ba.
Vizija i poruka za kraj
Kakav je osjećaj danas gledati svoj centar u Vitezu, znajući da ste cijeli proces – od ideje do realizacije – iznijeli s toliko truda? Što biste poručili drugim ženama koje razmišljaju o pokretanju vlastitog posla?
“Noć prije otvorenja sam stala na sredini dvorane, pogledala oko sebe i iskreno od radosti zaplakala. Ponosna sam što je obični scroll na instagramu ranom zorom, postao prvi Babysteps centar u Bosni i Hercegovini. Zahvalna sam Ivani na ukazanom povjerenju i podršci. Ovom prilikom se zaista želim zahvaliti i svojoj obitelji, a pogotovo svom suprugu po ko zna koji put. On je definitivno moja najveća podrška i onaj vjetar u leđa koji ti treba kada misliš da si “zapeo”. Zahvalna dragom Bogu na svemu i što me blagoslovio sa čovjekom sa kojim sam stvorila obitelj i započela novo poglavlje u našim životima. Ženama koje razmišljaju o pokretanju vlastitog posla bih poručila da neće biti lako, ali da ih to ne obeshrabruje. Jer što god vam došlo i okupiralo, ima razlog za to. Ako osjećaš poziv, već imaš snagu i bit će grešaka ne brini, one su dokaz da pokušavaš. Ne očekuj mnogo od drugih, prati sebe i svoj poziv. I sretno, možeš ti to, vjeruj u sebe onoliko koliko vjeruješ u druge.” – emotivno priča Antonija za čitatelje portala Scena.ba.
Koja je Vaša vizija za Babysteps Vitez u narednim godinama i što biste željeli da bude “najveći trag” koji ćete ostaviti u odrastanju mališana koji prođu kroz Vaša vrata?
“Moja osobna vizija za Babysteps Vitez bi bila da osim Viteza, ostavimo trag i u drugim gradovima, i da Vitez bude grad gdje je sve počelo i od kojeg je sve krenulo nabolje. Vjerujem da možemo omogućiti svakoj bebi razvoj maksimalnih potencijala kroz aktivnu suradnju sa roditeljima. “Najveći trag” koji bih voljela da bude jeste da, kao što je to i slučaj sa vrtićkom djecom, koja su sada već izgrađene ličnosti u školama, me se svako dijete i roditelj sjeća po dobrom, lijepoj riječi, stručnosti, da smo zajedno prešli sve izazove i po osmijehu.” – kod naše Antonije emocije se samo gomilaju kroz ragovor.
Na kraju ako ste voljni podijeliti sa nama neku emotivnu anegdotu iz rada s bebama – to čitatelji portala Scena.ba obožavaju.
“Toga je do sada definitivno bilo mnogo, dok sam radila u predškolskoj ustanovi čak sam imala i svoju bilježnicu bisera. Što se tiče babysteps programa i rada sa bebama, nakon vježbica mi je preslatko što mi bebice zaspu u naručju dok se mame spreme, to je uvijek poseban osjećaj, a i meni odgovor da smo kvalitetno proveli vrijeme i utjecali na njihova osjetila na ispravan način. Obzirom da smo tek počeli sa radom, vjerujem da ću za nekoliko mjeseci imati više reći.” – završava Antonija za portal Scena.ba.
Antonijina priča podsjetnik je da se najljepše stvari rađaju iz čiste ljubavi i želje da svojoj, ali i tuđoj djeci, pružimo najbolje temelje za život. Babysteps centar u Vitezu nije samo mjesto za vježbu; to je sigurna luka za mame koje se bore s nedoumicama, zajednica koja razumije važnost svakog doticaja i prostor u kojem svaka beba dobiva priliku razviti svoj puni potencijal.
Dok promatramo njezinu viziju budućnosti, jasno je da je ovo tek početak jedne predivne misije. Antoniji želimo da njezina dvorana uvijek bude ispunjena dječjim smijehom, a svakoj mami koja ovo čita poručujemo – niste same u svojim izazovima.
Scena.ba
