U Mađarskoj će danas biti održani parlamentarni izbori s potencijalom da ih se, objavom rezultata, s pravom nazovemo historijskim. Danas će Mađari birati između nastavka istog i kretanja nekim drugačijim putem.
Ova centralnoeuropska zemlja će danas biti, kako se čini, fokus Europe, ali i dobrog dijela svijeta. Njeni rezultati će odjeknuti u bližem i širem regionu, kontinentu, ali i u Washingtonu i Moskvi, jer će svi pomno pratiti tko će odnijeti pobjedu.
S jedne strane se nalazi Viktor Orbán, premijer Mađarske već 16 godina, čiji se Fidesz nada da će preživjeti najveći napad opozicije na vlast od 2010. godine, kada je došao na vlast.
Orbán je proveo kampanju neumorno povezujući svoje protivnike s Bruxellesom, s Ukrajinom, te sebe predstavljajući kao jedinu sigurnu ruku koja može neovisno voditi Mađarsku i u budućnosti.
Iza sebe ima podršku plejade desničara i radikala diljem Europe i svijeta. Od američkog predsjednika Donalda Trumpa, preko desničarskih stranaka u Europi, pa sve do Aleksandra Vučića u Srbiji, radikalna struja ima jasnu poruku, a to je da Orbán treba nastaviti sa suverenom vlašću u Mađarskoj.
S druge strane je Péter Magyar, karizmatični lider opozicije i bivši operativac Fidesza, čovjek koji je nekada u svojoj sobi imao poster Orbána.
Od odlaska iz Fidesza i formiranja stranke Tisza, Magyar je demonstrirao nevjerojatan politički uspon, te je upravo on identificiran kao čovjek koji može srušiti Orbána, koji je pokušao izgraditi sliku nepobjedivog političara.
Bez obzira na ishod, Magyar je vodio kampanju koja je za objektivne pohvale. Uspio je vješto izbjeći mnogobrojne skandale koji su mu se na određeni način namještali. Isto tako, obišao je sa svojim suradnicima skoro cijeli teritorij Mađarske, a terenski rad je donio rezultate.
Prema većini anketa, Tisza ima prednost u rasponu od sedam do deset postotaka, koja se održala u prethodnih godinu i pol, otkad je Magyarova stranka preuzela prednost nad Fideszom.
Ako bi Magyar došao do pobjede, on ne bi pobijedio samo Fidesz i Orbána, nego i izborni te društveni sustav koji se desetljeće i pol gradi specifično za obranu od opozicije.
Promjena izbornog sustava, crtanje distrikta koji odgovaraju Fideszovim glasačima, medijska blokada, mobilizacija dijaspore su samo neke od stvari koje je Orbán vremenom gradio kao obrambeni blok.
Ako bi ga Magyar uspio srušiti, razočarao bi mnoge desničare diljem svijeta koji su na Orbánovu “neliberalnu demokraciju” gledali kao uzorni sustav koji bi oni rado implementirali u svojim zemljama.
Pobjedu Magyara, mada ne toliko otvoreno, žele i opozicijske političke stranke u mnogim balkanskim zemljama, primarno u Bosni i Hercegovini i Srbiji.
U Srbiji, Orbán je bio ključni saveznik Vučiću i njegovom SNS-u, te su često jedan drugom “nabacivali” različite političke poruke koje bi osnaživale režime u Budimpešti i Beogradu.
U BiH, stranke iz Federacije BiH koje sebe nazivaju probosanskim, a vjerojatno i opozicijske stranke u Republici Srpskoj, definitivno priželjkuju odlazak Orbána, koji je izgradio izrazito dobre veze s rukovodstvom entiteta u Banjoj Luci, a posebno s bivšim predsjednikom RS-a Miloradom Dodikom.
Hoće li to biti Orbánov poraz ili političko oživljavanje, reći će građani Mađarske, a kraj izbora možda i neće biti kraj, ovisno o rezultatima i o reakciji Orbána, ako doživi poraz koji se najavljuje u anketama.
U svakom slučaju, sve oči političke javnosti sutra će biti na Budimpešti, Győru, Debrecenu, Szegedu i mnogim drugim većim i manjim gradovima čiji će građani danas dati svoj sud o budućnosti zemlje u kojoj žive.
Scena.ba
