Nakon nove dojave o lažnoj bombi na Međunarodnom aerodromu u Sarajevu, koja je izazvala kompleksne procedure, čekanja i napetost, u programu N1 gostovao je Saša Petrović, inspektor Federalne uprave policije (FUP). On je detaljno analizirao situaciju s dojavama koje potresaju cijelu regiju, od Bosne i Hercegovine do Crne Gore i Hrvatske.
Zajednički obrazac i digitalni tragovi
Na početku razgovora istakli smo da su se brojni kantoni u Federaciji BiH, ali i susjedne zemlje Hrvatska i Crna Gora, suočili s identičnim problemom gdje dojave stižu putem maila uz dodatne prijetnje. Petrović je potvrdio da je obrazac isti, a tekst sličan.
“Pravo je teško. Kompjuterski kriminal, odnosno kompjutersko izvršenje kaznenog djela putem informacijskih tehnologija, ima jednu značajku — negiranje izvršenja kaznenog djela: ‘Nisam ja, nego netko drugi.’ U ovom konkretnom primjeru mogu reći da Federalna uprava policije (FUP), odnosno Odjeljenje za borbu protiv kompjuterskog kriminala, asistira drugim agencijama – MUP-u Kantona Sarajevo, SIPA-i, također Graničnoj policiji, što se tiče identifikacije osoba koje su poslale ove mailove”, naveo je Petrović.
Dodao je da im je zajedničko “antiforenzijsko djelovanje” i korištenje zaštita poput VPN-ova i “temp mailova”. Ipak, ističe: “Koliko god ovo sada zvučalo, ili što ću reći možda malo i smiješno, žao mi je, ali čak mi je i drago što je više puta ponavljano, zato što je ostavljeno više tragova za sebe. Nama kao istražiteljima to otežava posao, odnosno treba nam više vremena da bismo dobili određene podatke iz određene zemlje, a mi polako, korak po korak, idemo prema izvršitelju.”
Cyber ratovanje i uloga velikih zemalja
Petrović je naglasio da se ne može odmah znati tko stoji iza napada jer oni dolaze izvana, a često su usmjereni na regije bliske NATO-u, dok izgledaju kao da su rađeni s istoka. “U metodama cyber ratovanja postoji i to da vas prijatelj napadne da bi vas odvojio, odnosno, da vam pokaže da vam je neko drugi neprijatelj. To su neke metode koje velike zemlje koriste. Vidim da je ovo napad srednjeg nivoa znanja, nije visoko sofisticiran. Zašto? Zato što se ponavlja u više navrata i svaki put ostavlja više tragova. Prije ili kasnije, doći ćemo do imena, odnosno institucije, države. Ako bude država, to bi bio cyber terorizam pa ćemo onda u takvom slučaju obavijestiti našu diplomaciju”, pojasnio je inspektor.
Naveo je da motivi mogu biti različiti, uključujući i stvaranje osjećaja opšte nesigurnosti kako bi se prikazalo da vlast ne radi. “Vrtići, škole, bolnice, aerodrom — ključna infrastruktura koja je idealna za stvaranje osjećaja općeg straha. Meni je bitno kao istražitelju da vidim motive, da identificiram počinitelja i mi ćemo to uraditi prije ili kasnije. Svi tragovi su zamrznuti, prikupljaju se i u fazi su analize. Zajedno s Obavještajno-sigurnosnom agencijom, gdje imaju također još bolje stručnjake nego što radi u Federalnoj upravi policije, mi ćemo to zajedno raditi i s ostalim privatnim sektorom”, rekao je Petrović.
Vrbovanje djece i “igre” na mreži
Osvrćući se na slučajeve od prije dvije godine kada je 30 maloljetnika identificirano, Petrović je rekao da su to bila djeca koja nisu znala šta rade. “Pojedini od njih su koristili ovaj vid antiforenzijske zaštite na ovom nivou i to se provjeravalo. Kasnije ih skoro uopće nije bilo. Djeca — lišavanje slobode je šok i za njih, oni ne znaju šta rade, zato i jesu djeca u zakonu. Drago mi je što sam poslije pratio — pojedina djeca su izvedena na pravi put. I sad ćemo mi vidjeti je li neko dijete vrbovano preko mreže da uradi, misleći da radi jedno, a u stvari radi drugo. To se događa. To su igre, to je teško običnom građaninu shvatiti, ali na globalnom nivou uvijek se nešto preliva i na lokalni”, istaknuo je Petrović.
Naveo je da tragovi vode prema zemljama kao što su Litva, Estonija, Rumunjska ili Španjolska, ali upozorava: “Na internetu je sve moguće. Ja samo pratim digitalne tragove i na osnovu njih donosim zaključke, odnosno tužiteljstvu podnosim izvještaj.”
Inspektor se prisjetio identificiranih maloljetnika koji su dojave smatrali igrom za sitan novac. “Ništa specifično — to je bila igra, dvije marke, ‘do evo sutra pošalji’. Bilo je interno, krenulo od jednog dječaka, pa drugi, pa treći, pa tako po školama. Neka djeca su imala odlično znanje, pa su nakon sedam dana opet krenula sa istim. Roditelji nisu ni znali, podrazumijevali su i nisu kontrolirali tada svoju djecu, da je moguće ući jednostavno u njihove Instagram grupe. Bilo je djece koja su koristila VPN, VPS, te pripremljene e-mailove, misleći da je to nemoguće da se otkrije”, ispričao je Petrović.
Strah kao alat i psihološki profili
Na konstataciju da poruke često sadrže domaći kontekst (spominjanje dužnosnika ili tragedija iz Srbije), Petrović je objasnio sustav prikupljanja podataka.
“Cyber ratovanje — zemlje koje imaju jake cyber jedinice unaprijed skupljaju podatke o neprijateljskim ili prijateljskim zemljama. Svi podaci o tim slučajevima su negdje pohranjeni. Objavljuju se imena novinara, policajaca, predsjednika. Sada se to skuplja, analitika radi svoj dio posla. I ja trebam sada napasti Bosnu — šta ću uraditi? Uzet ću strah iz Srbije, iz masovne pucnjave, prenijet ću ga u Bosnu. Poslat ću poruke bolnici, aerodromu, napravit ću haos da turizam trpi — ali sve to imam već unaprijed prikupljeno. U velikim zemljama imate odjele koji kupuju podatke na hakerskim forumima i kad zatreba napasti Bosnu, točno znaš koga ćeš i kada ćeš”, naveo je Petrović.
Što se tiče psihološkog profila izvršitelja, naveo je: “Osoba od 18 do 30 godina, nove generacije, negdje je bio naziv ‘Pokemon’, jedna grupa je uzela ime iz Pokemona. Frustriranost, samotnjak ako je pojedinac.”
Budućnost i borba protiv umjetne inteligencije
Petrović je upozorio da se godinama nije ulagalo u ovaj sektor i da mlađi kadrovi tek dolaze sa akademija. “Pokušavamo da kreiramo umjetnu inteligenciju za borbu protiv umjetne inteligencije. To je izuzetno skupo. Jedna grafička kartica košta 5000 eura, a treba ih više u jednom serveru. Animiramo tužitelje i suce koji su odlični, ali u ovom dijelu kaskaju. Mi kao istražitelji vršimo edukaciju i policije i tužitelja i sudaca”, istaknuo je.
Dodao je da je osobno od početka gradio odjel prepisujući modele izvana. “Mogu reći da sada, od vozila, opreme, proračuna, ljudi koji dolaze — trudimo se da za godinu-dvije to bude respektabilan odjel. Međutim, mnogo je prepreka, administrativnih prije svega”, dodao je.
Nove inicijative: Amber sustav i zabrana mreža za maloljetnike
Inspektor je otkrio i važne novosti: “Uspostavljamo Amber sustav, tehnički smo sve uradili, sada administrativno čekamo Ministarstvo financija. Otišao je prijedlog prema Vladi za zabranu korištenja društvenih mreža djeci do 18 godina. To je inicijativa našeg odjela. Prepisat ćemo modele iz Australije, Turske, Belgije. Borba je kao mačka i miš, a čeka nas umjetna inteligencija koja već piše zlonamjerne kodove.”
Petrović je na kraju razgovora naglasio i to da bi volio da se dojave kvalificiraju kao terorizam, a ne samo kao lažno prijavljivanje, jer izazivaju strah. Na kraju je ipak i umirio javnost:
“Građanima bih poručio — nije kritično. Policija radi svoj posao i ništa se ne prepušta slučaju. Radimo KDZ preglede, ima policije koju vidite i koju ne vidite. Ne treba dizati paniku. Ako treba čekati, neka se čeka — sigurnost je najvažnija. Mi ćemo naći način, zajedno sa svim agencijama, da se borimo protiv ovoga. Mala smo zemlja, nemamo resurse kao velike, ali radimo i naši rezultati govore za nas.”
Scena.ba
