IVICA PIRIĆ želi postati predsjednik Hajduka, a ukrajinski milijarder Volodimir Nosov i kompanija WhiteBIT žele biti glavni sponzori. To je sažetak vijesti koja je tijekom ovog tjedna izašla u javnost, a o čemu se u klubu i relevantnim krugovima oko kluba priča već nekoliko mjeseci. Donedavno je ta priča sličila na brojne druge u recentnoj povijesti kluba kada su se spominjali razni izmišljeni mesijanski milijarderi koji iz vedra neba žele pokloniti Hajduku ogroman novac koji će promijeniti sve.
Ova se priča, iznenađujuće, pokazala kao ipak daleko ozbiljnija od bilo koje slične. Treba istaknuti da se još nije dogodio službeni kontakt između kluba i grupacije koju Pirić predvodi, ali će se dogoditi. To nije pitanje tjedna ili mjeseca, nego dana. Sve se odvija brzo. Jasno je da se trenutačno ne zna što točno Pirić i grupacija žele i što bi se moralo poklopiti da se priča ostvari, ali neki su nam detalji potvrđeni i čini se da je pred klubom, gradom i članovima velika odluka.
Logično je da Pirić želi mjesto predsjednika
Pirić je javno potvrdio da interes postoji i da je ozbiljan, a da je uvjet za ulazak tih sponzora (nije samo WhiteBIT) u klub to da on postane dio upravljačke strukture. Nije ovo prvi put da Pirić javno govori o potencijalnom ulaganju u Hajduk jer je isto govorio u listopadu prošle godine, samo je to prošlo ispod radara jer su se navijači naslušali puno takvih priča koje se nikad ne ostvare.
Jasno je da, ako Pirić ulazi u upravljačku strukturu, to mora biti pozicija predsjednika uprave. Inače nema smisla da ulazi kako bi potom bio hijerarhijski podređen nekome drugome. Logično je da želi biti na poziciji na kojoj ima moć usmjeriti financije koje grupacija donosi, a je li to sve skupa dobro za klub, drugo je pitanje o kojem se treba raspraviti mirno i staloženo, a ne kafanski.
U ovom trenutku, prema dostupnim informacijama, grupacija nema namjeru ulaziti u vlasničku strukturu kluba, što ovoj priči daje veći manevarski prostor s obzirom na stav navijača, a prije svega Našeg Hajduka, o vlasništvu kluba. Zasad je priča takva da bi se ulazak grupacije vezao uz poziciju u upravi, uz ukidanje određenih ograničenja i alata koje nadzorni odbor ima, ali o tim se detaljima još nije ozbiljno razgovaralo.
Ulaganje je vrijedno od 30 do 50 milijuna eura
Potpuno je legitimno postaviti pitanje koliko vrijedi pozicija predsjednika uprave Hajduka, čak ako maknemo sa strane sve moraliziranje. Jer ovdje u biti pričamo o tome da će vlasnici kluba nekome “prodati” pravo na upravljanje klubom na četiri godine u zamjenu za ulaganje u klub. Cijela ta konstrukcija je čudna, ali je takva, i svaka rasprava počinje i završava na istom pitanju – koliko novca je u igri?
Da bi klub ozbiljno razmatrao ovakve prijedloge, autor ovog teksta smatra da to mora biti iznos koji dramatično mijenja krvnu sliku kluba. Mora se raditi o nerealnom i neočekivanom iznosu jer Hajduku bi, primjerice, milijun eura po sezoni značio puno, ali ne bi dramatično promijenio situaciju kluba. Za takav novac se ne daje pozicija predsjednika. Čini se da to ovdje nije slučaj.
Prema svemu što nam je potvrđeno iz više izvora, radi se o iznosu sponzorstva koji daleko nadmašuje sve sadašnje sponzore kluba i iznosu zbog kojeg bi Hajduk s trenutačnim proračunom mogao funkcionirati bez neplaćenih obveza i bez potrebe da uđe u ligašku fazu europskih natjecanja ili prodaje igrače. Sav novac od Europe ili transfera mogao bi se usmjeriti u razvoj kluba.
Iz financijskih izvještaja Hajduka iz proteklih godina jasno je da se radi o iznosu od 30 do 50 milijuna eura za iduće četiri godine. To je novac koji zaista mijenja klub preko noći i to su iznosi s kojima se barata u ovoj priči. Loše upravljanje može anulirati financijsku korist, ali teško je zamisliti da bi za četiri godine klub u najgorem mogućem zamišljenom scenariju bio u lošijoj poziciji nego sada, uz pretpostavku da se takva ulaganja ostvare.
Ova priča zahtijeva garancije
Jasno je da je jedno reći da će neki novac biti uložen, a potpuno drugo složiti priču na ozbiljan način. Dogovor svih dionika neće biti moguć ako grupacija i Pirić ne mogu pružiti garancije da će svoje obveze ispoštovati. Bilo bi zaista tragikomično da ova priča bude realizirana, a da se na kraju pokaže da je sve bila magla.
Već sada je jasno da je dijelu navijača sporno odakle novac dolazi ili im je sporna osoba koja dolazi. Tu ulazimo u pitanja morala i načina poslovanja, ali rasprava bi trebala ostati iznad razine priče uz pivicu ispred dućana. To što je netko ukrajinski milijarder i bavi se kriptovalutama ne znači automatski da je kapital stečen na sporan način. Kao što je nebitno tko je čiji zet i s kim se druži. Bitno je samo što to znači za Hajduk.
WhiteBIT je jedna od većih europskih kripto burzi i blockchain kompanija s više od 35 milijuna korisnika. Godišnji volumen trgovanja prelazi 2.3 bilijuna eura, a tvrtka zapošljava više od 500 ljudi. Već je sada ozbiljan sponzor Juventusa i Barcelone, s kojom je nedavno produžio suradnju do 2030. godine.
Ovo nije situacija “Mr. Glover” koji želi kupiti Hajduk i garantira to ugovorom igrača američkog nogometa ili situacija “Mate iz Australije” koji ima uspješan posao s dizalicama pa bi kupio Hajduk svakih par mjeseci. Ovo je neusporedivo ozbiljnija priča, barem kako stvari sad stoje. Nije odlučeno još ništa, ali sve pomalo ide u tom smjeru.
Zašto bi ulagali u Hajduk?
Legitimno je postaviti pitanje interesa. Zašto bi takva grupacija ulagala u Hajduk? Čini se da odgovor leži u odnosu Pirića i Nosova, koji podsjeća na model u kojem je Gabriele Volpi bio vlasnik Rijeke, dok je operativni dio vodio Damir Mišković. Mišković je tada iskoristio svoj utjecaj da ulaganje usmjeri u svoj grad umjesto u neki drugi, par stotina ili tisuća kilometara u bilo kojem smjeru.
U takvim odnosima često jedna strana osigurava kapital, a druga lokalni kontekst i upravljanje. Pirić je u poziciji da takav kapital usmjeri prema Hajduku, ali to ne znači da neće postojati sumnje i pitanja. Sumnjičava teza da je riječ o “pranju novca” teško je održiva jer nema izloženije i kontroliranije pozicije od predsjednika Hajduka.
Takva funkcija podrazumijeva stalni nadzor javnosti. Pirić je osobno financijski moćan čovjek i novac mu ne može biti motiv ulaska u Hajduk. Možemo svoditi priču na to da je navijač kluba i ispunjava si neke osobne snove, ali to je trivijalno. Pirić bi kao (uspješan) predsjednik Hajduka dobio ono što mu sav rad do sada u karijeri nije omogućio, a to je javna reputacija. I to je legitiman razlog za ulazak u klub.
Iz razgovora sa svim bitnim dionicima u ovoj priči nitko nema dojam da Pirić želi u klub zbog nekih skrivenih pogrešnih namjera. Kakva god bila motivacija, priča je financijski previše jaka i previše bi značila za klub da bi se odbila jer se nekome Pirić ili Nosov osobno ne sviđaju.
Ne treba ni skakati grlom u jagode, donositi odluke na temelju frustracija izazvanih godinama stagnacije kluba, nego se mora napraviti ono što Hajduk kroz povijest radi najgore. Razmisliti. Članovi moraju znati tko želi u klub, koliko želi uložiti, koji je točan plan i onda odlučiti je li to dobro za Hajduk. Ovo je odluka koja može dugoročno jako utjecati na klub i članovi imaju pravo reći što o tome misle, koliko god to netko ismijavao.
Scena.ba
