Kremlj nije u panici, ali je blizu. Ekonomija sopće, a vlasti nemaju odgovora, ne pomažu ni prihodi visokih cijena nafte. Pomniji promatrači Putinova lica zamjećuju veliku razliku u odnosu na rujan 2022. godine kad je sa širokim osmijehom predviđao Europi da će se smrznuti ‘kao lisičji rep u ruskoj basni‘. Nismo se smrzli. Smrznuo se njegov osmijeh u protekle četiri godine.Tijekom boravka ‘u opoziciji‘ od 2008. do 2012. – predsjednik je bioDmitrij Medvedev – Putin je odlučio vratiti moć Rusije kad je shvatio da ga SAD ne prihvaća ravnopravnim partnerom kao lidere Sovjetskog Saveza (razlog izjave ‘propast SSSR-a najveća je geopolitička tragedija 20. stoljeća‘).
Pobjeda u pandemiji
Prosvjedi nakon izborne pobjede 2012. bijes su usmjerili i prema javnosti, Putin se pretvara u autokrata najgore vrste. Osjećaj moći raspiruje izostanak reakcije na prisvajanje Krima 2014. i uključivanje u rat u Siriji godinu poslije. Pobijedio je i pandemiju. U 2021. godinu ulazi uvjeren da je nepobjediv.
Ne poznaje učenje Ibn Halduna, arapskog filozofa iz 14. stoljeća, koji je utvrdio cikličnu teoriju vlasti u četiri faze: rast, vrhunac, truljenje i krah. Arapski učenjak predviđao je da ciklus traje tri, četiri generacije, ali Putin je već prošao tri faze i na rubu je četvrte.
Rusija je te 2021. godine prodavala energente Europi zarađujući hrpe dolara, kontrolirala Siriju i širila utjecaj u Africi, definirala politiku kartela OPEC+, Srednja Azija bila je njezino dvorište, a odnosi s Kinom bili su, koliko je moguće, ravnopravni. Životni standard nije padao, opoziciju je ugušio. Kao i mnogi drugi, nije shvatio da je to vrhunac, sve što pokuša dalje vodit će dolje.
To su trenuci kad moćnici ne mogu protiv sebe, kao škorpion kojeg nosi žaba. Putin je uvjeren da budućnost može biti samo bolja, a on još moćniji i kreće u napad na Ukrajinu: vidi se u ruskom panteonu s Petrom Velikim i Ivanom Groznim kao onaj koji je vratio Kijevsku Rus‘ Moskvi.
Razbijanje iluzije
Agresija je iznijela na vidjelo, kroz katastrofalnu nesposobnost i korupciju vojske, slabosti sustava skrivene pozlatom. Rusija, ipak, pokazuje zadivljujuću sposobnost prilagodbe, ali vrijeme iscrpljuje sustav koji nema snage obnoviti se.
Moja je procjena da se u Kremlju čeka tko će reći da je car gol: Moskva gubi u Ukrajini, nema kontrolu nad Sirijom i u Srednjoj Aziji, Iran samo zbog pristojnosti izvještava Moskvu o pregovorima u kojima ne sudjeluje. Kad je ponudio Trumpu pomoć, ovaj ga je ponizio rekavši – prvo želim završiti tvoj rat.
Kad realnost razbije iluziju Kremlja, slijedi Hemingwayjev teorem (bankrota, primjenjiv na krah carstava): ‘Dolazi postupno, pa onda odjednom‘. Ne nužno Rusije, ali vjerojatno Putina. I to će biti prijetnja Europi.
Scena.ba
