Suočen sa sve većim vojnim i gospodarskim pritiskom, ruski predsjednik Vladimir Putin počeo je mijenjati narativ o ratu u Ukrajini, iako i dalje ne odustaje od svojih maksimalističkih ciljeva. Nakon što je predsjedao najmanjom paradom za Dan pobjede u svojoj vladavini, Putin je promijenio ton.
“Mislim da se rat u Ukrajini bliži kraju”, rekao je novinarima 9. svibnja, što je izjava koja je privukla veliku pažnju jer je prva takve vrste u četiri godine. Putin je također izbjegao mnoge trijumfalističke izjave koje su inače obilježavale njegove javne nastupe te je, možda po prvi put nakon dugo vremena, ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog nazvao “gospodinom Zelenskim”.
“Nov Putinov rječnik”
Sve se to događa u trenutku dok se Rusija suočava sa sve većim vojnim, ekonomskim i političkim pritiskom, unatoč nastavku ofenzivnih operacija u Ukrajini. Nekoliko dana kasnije, međutim, Rusija je izvela još jedan masovni raketni napad na Ukrajinu, u kojem su u Kijevu ubijeni i ranjeni deseci civila, piše The Kyiv Independent.
“To je donekle nov Putinov rječnik”, kaže John Lough, viši istraživač u Centru za nove euroazijske strategije, podsjećajući da je Putin proteklih godina ukrajinskog predsjednika rutinski opisivao kao “neonacističkog narkomana”.
Gregoire Roos, direktor programa za Europu, Rusiju i Euroaziju u Chatham Houseu, smatra da je Putinovu izjavu “najbolje protumačiti kao taktički populizam”. “Njome Rusima poručuje da se nazire kraj, a istovremeno Ukrajini i Zapadu daje do znanja da cijena tog kraja i dalje ostaje politička predaja”, rekao je Roos.
Ruski sustav vrti se oko Putina
Da bi se shvatio značaj Putinovih komentara, potrebno je razumjeti kako funkcionira moć u suvremenoj Rusiji. Rusija se opisuje kao personalistička autokracija – sustav u kojem je politička moć gotovo u potpunosti koncentrirana u rukama jedne osobe. U praksi to prije svega znači jedno: ruski rat se nastavlja jer Putin osobno želi da se nastavi.
Ta stvarnost objašnjava i zašto američki predsjednik Donald Trump nije uspio postići značajniji napredak u mirovnim pregovorima unatoč opetovanim kontaktima s Moskvom.
Trumpov pristup, usmjeren na postizanje dogovora, ublažavanje sankcija i diplomatske poticaje, na kraju je naišao na istu prepreku: samog Putina. Ruski predsjednik odbacio je prijedloge koji bi zahtijevali kompromis, dok i dalje ustraje na maksimalističkim zahtjevima koje Ukrajina smatra neprihvatljivima.
Sam Putin je povremeno otvoreno govorio o psihološkoj logici koja stoji iza ratnog mentaliteta Kremlja. “Kad je sve mirno… postane nam dosadno, želimo neku akciju”, rekao je na svojoj godišnjoj konferenciji za novinare 2024. godine. “Međutim, čim akcija počne, sve fijuče oko glave – lete granate i meci – i odjednom je strašno, užasno. Ali ne i apsolutno užasno.”
Takav svjetonazor pomaže objasniti zašto čak ni značajni ustupci koje je Washington predložio – uključujući rasprave o ublažavanju sankcija i priznanju ruske okupacije ukrajinskog Krima – nisu uspjeli približiti Moskvu kraju rata. Za Putina, tvrde kritičari, Trumpova transakcijska diplomacija vjerojatno nije mogla iz temelja promijeniti kalkulacije Kremlja. Rat još uvijek ne ugrožava izravno Putinovo osobno bogatstvo ili njegovu kontrolu nad vlašću.
Što se promijenilo?
Stvarnost na bojištu s kojom se Rusija danas suočava razlikuje se, međutim, od ambicija koje je Moskva imala na početku invazije. Kada je Rusija u veljači 2022. pokrenula svoj sveopći rat, Putin je očekivao brzi slom ukrajinskog otpora. Ruske trupe napredovale su prema Kijevu, Harkivu i južnoj Ukrajini pod pretpostavkom da će vlada brzo pasti. Umjesto toga, Rusija je potisnuta.
Ruske snage povukle su se iz sjeverne Ukrajine u proljeće 2022. nakon neuspjeha u zauzimanju Kijeva, a od tada se Moskva bori za bilo kakav proboj koji bi mogao promijeniti tijek rata. Više od četiri godine nakon sveobuhvatne invazije, bojišnica se uglavnom pretvorila u iscrpljujući rat. Posljednjih mjeseci bilo je malo teritorijalnih pomaka unatoč ruskim gubicima.
Istodobno, Ukrajina je značajno proširila svoju kampanju dalekometnih napada na rusku infrastrukturu. Gotovo svake noći ukrajinski dronovi gađaju rafinerije nafte, vojne zračne luke, skladišta streljiva i industrijske objekte duboko unutar Rusije.
Jedna od središnjih ratnih strategija Kremlja – pokušaj slamanja ukrajinskog morala sustavnim napadima na energetsku infrastrukturu tijekom zime – nije dovela do sloma kojem se Moskva nadala. David Marples, ugledni profesor na Sveučilištu Alberta, kaže da se Rusija suočava sa sve većim pritiskom i na bojištu i unutar svojeg gospodarstva.
“Rusija gubi više vojnika nego što ih može zamijeniti bez pribjegavanja potpunoj mobilizaciji”, rekao je Marples. Prema njegovim riječima, Kremlj se oslanja na zatvorenike, kratkoročne ugovorne novake, strane borce i financijski motivirane dobrovoljce kako bi održao ofenzivne operacije.
“Ukrajinski dronovi redovito pogađaju ruske rafinerije nafte, što je daleko učinkovitije u usporavanju njezina gospodarstva od sankcija”, dodao je Marples. Kremlj je invaziju pokrenuo očekujući brzu pobjedu. Umjesto toga, dobio je dugotrajan rat kojem se ne nazire kraj i sigurnosne probleme na vlastitom tlu.
Putinovi rastući strahovi
Jedan od najočitijih znakova tjeskobe u Kremlju pojavio se na internetu. Nakon ubojstva iranskog vodstva i hvatanja venezuelanskog diktatora Nicolasa Madura, ruske vlasti pojačale su ograničenja pristupa internetu. Od svibnja 2025. Rusija je doživjela opetovane prekide fiksnih i mobilnih internetskih veza u više regija. U ožujku 2026. vlasti su počele isključivati mobilni internet i javni Wi-Fi u samoj Moskvi, a slična ograničenja kasnije su se proširila i na Moskovsku oblast.
Prema ruskom neovisnom mediju The Bell, kontrola nad internetskom infrastrukturom prešla je na Drugu službu Federalne sigurnosne službe (FSB), ogranak odgovoran za borbu protiv terorizma i “zaštitu ustavnog poretka”. Ta se promjena poklopila sa širom akcijom protiv VPN usluga i prekidima u radu WhatsAppa i Telegrama. Izvori koje citira The Bell opisali su ovaj razvoj kao veliku transformaciju u pristupu Kremlja digitalnom upravljanju. Prije su tehnički odjeli nadzirali regulaciju interneta, no sada, prema izvješćima, sustavom dominiraju politički orijentirane sigurnosne strukture.
Taj je strah postao posebno očit uoči ruske parade za Dan pobjede. Vlasti su isključile mobilne internetske usluge u Moskvi i Sankt Peterburgu počevši od 5. svibnja, navodeći kao razlog strah od ukrajinskih napada dronovima. Samo nekoliko dana prije parade, dron je pogodio zgradu u ruskoj prijestolnici, pojačavajući bojazan da čak ni najsimboličniji događaj Kremlja ne može biti potpuno siguran.
Dan pobjede ostaje središnji dio Putinove političke mitologije, a parada je namijenjena projiciranju ruske vojne moći. Bilo kakav prekid – ili udar u blizini – mogao bi stvoriti manje kontroliranu sliku: sigurnosne službe koje žure evakuirati ruskog predsjednika, što teško da je simbolika koju Kremlj želi projicirati.
Moskva je tražila angažman SAD-a kako bi osigurala sigurno odvijanje parade. Trump je kasnije najavio privremeni prekid vatre tijekom događaja, dok je Zelenski formalno potpisao naredbu kojom “dopušta” održavanje parade bez ukrajinskih napada. Istodobno, Ukrajina je s Moskvom dogovorila razmjenu zarobljenika. “Zamijenili su odsutnost dronova u Moskvi 9. svibnja za 1000 zarobljenika”, rekao je jedan visoki ukrajinski dužnosnik za Kyiv Independent.
Takvi događaji, čini se, utječu i na javno raspoloženje u Rusiji. Iako ankete o popularnosti u autoritarnim državama pružaju ograničen uvid u stvarnu podršku, širi pokazatelji mogu biti rječitiji. Udio Rusa koji kažu da se ljudi oko njih osjećaju tjeskobno porastao je na 53%, prema ruskoj provladinoj Zakladi za javno mnijenje, usred internetskih ograničenja i ponovne rasprave o mogućoj mobilizaciji. Ta je brojka značajna jer je sedam postotnih bodova viša nego u kolovozu 2024., kada je Ukrajina pokrenula svoj upad u rusku Kursku oblast. Ta je atmosfera činila pozadinu za Putinovu blažu retoriku.
Što Putinove izjave zapravo signaliziraju?
Analitičari upozoravaju da se Putinovi komentari ne bi trebali tumačiti kao dokaz da je Kremlj odustao od svojih ratnih ciljeva. Temeljni pregovarački zahtjevi Moskve ostaju uglavnom nepromijenjeni.
Moskva i dalje inzistira na ukrajinskim teritorijalnim ustupcima, priznanju okupiranih teritorija i rješavanju onoga što Kremlj naziva “korijenskim uzrocima” rata. Rusija nastavlja slati pješaštvo u juriš na ukrajinske položaje duž cijele fronte te pokreće valove projektila i dronova koji gađaju civilnu infrastrukturu u pozadini.
Ipak, stručnjaci vjeruju da Kremlj sve više prepoznaje da trenutna faza rata nosi rizike. Lough kaže da znakovi ratnog umora postaju sve vidljiviji unutar Rusije. Iako se rusko gospodarstvo “neće srušiti”, primijetio je da ruske snage napreduju “upola sporije u usporedbi s prošlom godinom” dok se bore da nadoknade gubitke.
“Putinu postaje sve manje ugodno voditi rat”, rekao je Lough. Prema njegovim riječima, čini se da Kremlj traži načine kako bi eventualni izlazak iz rata predstavio kao pobjedu, unatoč neuspjehu u postizanju svojih ciljeva.
Lough je primijetio izvješća da je ruska predsjednička administracija već počela pripremati domaću komunikaciju kako bi svaki budući sporazum predstavila kao uspjeh. “To sugerira da Kremlj ozbiljno razmišlja o pronalaženju izlaza”, rekao je.
Marples slično tvrdi da bi retorika djelomično mogla ciljati Trumpa, prikazujući Rusiju kao otvorenu za pregovore, a Ukrajinu kao prepreku miru.
Sam Kremlj je u međuvremenu pokušao ublažiti očekivanja. Na pitanje od 12. svibnja znači li Putinova izjava da bi rat uskoro mogao završiti, glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov rekao je da Moskva vidi znakove da se rat približava kraju, ali je odbio govoriti o konkretnim rokovima. “U ovom trenutku ne možemo govoriti o bilo kakvim specifičnim detaljima u tom kontekstu”, rekao je Peskov, piše index.
Roos je zaključio da Putin ne signalizira predaju ili iscrpljenost, već pokušava politički upravljati rastućim javnim umorom. “On zna da rusko društvo sve više želi kraj rata, ali uglavnom pod uvjetima koji ne izgledaju kao poraz”, rekao je Roos. “Kremlj možda preispituje način na koji upravlja ratom, ali još ne i svoje temeljne ciljeve.”
Scena.ba
