Odluku da se BiH uvrsti na tzv. sivu listu problematičnih država formalno je u petak donijela Radna skupina za financijsko djelovanje (FATF).
Bosna i Hercegovina od petka je uvrštena na popis država u kojima su financijske transakcije pod pojačanim nadzorom zbog nedostataka u zakonskim rješenjima čiji je cilj sprječavanje pranja novca, financiranja terorizma te širenja oružja za masovno uništenje, potvrdili su iz Ministarstva sigurnosti BiH. Ta se odluka i očekivala jer je Moneyval, stručno tijelo Vijeća Europe koje nadzire zakonska rješenja u državama članicama, ranije ocijenio kako BiH nije ispunila obveze čiji je cilj osigurati učinkovit nadzor nad svim financijskim transakcijama.
Konkretno, u BiH nije uspostavljen registar stvarnih vlasnika tvrtki niti je sustavno riješeno pitanje upravljanja oduzetom imovinom.
Ovo je bio povod za razgovor s jednim od najboljih poznavatelja ove problematike u regiji, prof. dr. sc. Božom Vukojom, dopredsjednikom Međunarodne udruge forenzičkih računovođa i revizora. Profesor Vukoja, uz predavanja na modulima za ispit za Međunarodnog forenzičkog revizora – kojeg priznaje i Američki institut za edukaciju ACTD te uz položeni međunarodni certifikat forenzičkog revizora dodjeljuje i svoj certifikat – ujedno je i predavač na sedmom i osmom modulu za Međunarodnog specijalista eksperta za sprječavanje pranja novca i financiranje terorizma, gdje polaznici nakon položenog ispita također dobivaju oba certifikata.
1. Kako ocjenjujete činjenicu da je BiH ponovno dospjela na FATF-ovu sivu listu usprkos tvrdnjama institucija da su provedene značajne reforme?
Ponovno dospijevanje Bosne i Hercegovine na FATF-ovu sivu listu ne bih promatrao samo kao tehničku neugodnost, nego kao ozbiljan signal da međunarodni partneri više ne vrednuju samo ono što je napisano u zakonima, nego ono što se stvarno provodi u praksi. Institucije u BiH često ističu da su usvojeni zakoni, strategije, akcijski planovi i podzakonski akti. To jest važno, ali u oblasti sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma nije dovoljno imati formalno usklađen okvir. Ključno pitanje je proizvodi li sustav rezultate: prijavljuju li se sumnjive transakcije kvalitetno, koriste li se financijsko-obavještajni podaci, pokreću li se istrage, izriču li se sankcije i oduzima li se nezakonito stečena imovina.
Moja ocjena je da je BiH ponovno platila cijenu razlike između deklarativne reforme i stvarne institucionalne učinkovitosti. Mi često reformu shvaćamo kao donošenje propisa, a ne kao promjenu ponašanja institucija. FATF i MONEYVAL ne gledaju samo postoji li zakon, već primjenjuje li se dosljedno, brzo i mjerljivo. Ako imate Zakon o sprječavanju pranja novca, a nemate dovoljno istraga, presuda, zamrzavanja imovine, provjera stvarnog vlasništva i koordinacije između agencija, onda sustav ostaje slab.
Posebno je problematično što se ovo događa u trenutku kada BiH želi pokazati europskim partnerima da je sposobna provoditi reforme. Siva lista šalje poruku da međunarodna zajednica vidi ozbiljne slabosti u financijskoj disciplini države. To ne znači da je BiH financijski izolirana, ali znači da ulazi u režim pojačanog opreza. Banke, investitori i međunarodne institucije sada će opreznije gledati na transakcije povezane s BiH.
Dakle, ovo nije samo loša vijest za državu. Ovo je test zrelosti institucija. Ako se shvati ozbiljno, može postati prilika za dubinsko popravljanje sustava. Ako se svede na političko prebacivanje odgovornosti, posljedice će biti dugotrajnije.
2. Koji su ključni sistemski propusti doveli do ove odluke?
Po mom mišljenju, ne postoji jedan jedini uzrok. Ovdje se radi o kombinaciji triju problema: nepotpune provedbe zakona, slabe institucionalne koordinacije i nedovoljne političke odgovornosti.
Bosna i Hercegovina ima složen ustavni i administrativni sustav, ali složenost ne može biti trajno opravdanje za neučinkovitost. U borbi protiv pranja novca i financiranja terorizma potrebna je jedinstvena logika djelovanja: financijsko-obavještajne službe, policijske agencije, tužiteljstva, sudovi, porezne institucije, bankarski regulatori i nadzorna tijela moraju raditi kao povezan sustav.
Prvi propust je provedbeni. Zakoni se donose, ali često nedostaje operativni kapacitet. Institucije nisu uvijek dovoljno kadrovski, tehnički i analitički opremljene. Nije dovoljno imati službenika koji prima izvješće o sumnjivoj transakciji. Potrebni su analitičari koji razumiju složene financijske tokove, fiktivne tvrtke, offshore strukture, kriptoimovinu, povezane osobe i obrasce prikrivanja vlasništva.
Drugi problem je koordinacija. U BiH se prečesto događa da jedna institucija ima podatke, druga nadležnost, treća političku odgovornost, a četvrta operativni alat. Kada sustav nije uvezan, kriminalne strukture koriste praznine. Pranje novca je po prirodi međusektorsko i prekogranično kazneno djelo. Ono ne poštuje entitetske, županijske ili administrativne granice. Ako institucije rade parcijalno, rezultat je slab.
Treći problem je nedovoljna kaznena i nadzorna uvjerljivost. FATF ne traži samo procedure, nego i odvraćajući efekt. Ako banke, javni bilježnici, odvjetnici, računovođe, posrednici u prometu nekretnina ili druge obvezne osobe ne prijavljuju rizike, a za to ne snose ozbiljne posljedice, sustav nema snagu. Isto vrijedi i za kazneno gonjenje: bez istraga, optužnica, presuda i oduzimanja imovine nema stvarnog kredibiliteta.
Zato bih rekao da BiH nije kažnjena zbog jednog propusta, nego zbog kumulativnog dojma da sustav još ne funkcionira dovoljno učinkovito.
3. Koliko će status zemlje pod pojačanim nadzorom utjecati na međunarodni ugled BiH i percepciju stranih investitora?
Utjecaj na međunarodni ugled može biti značajan, posebno zato što se financijska reputacija države gradi dugo, a narušava vrlo brzo. Kada se neka zemlja nađe na sivoj listi, poruka investitorima nije da je poslovanje zabranjeno, nego da je rizičnije, sporije i administrativno zahtjevnije. U suvremenoj ekonomiji reputacijski rizik često je jednako važan kao porezna stopa, cijena rada ili geografski položaj. Investitor ne traži samo profit, nego i predvidljivost, pravnu sigurnost i stabilan financijski sustav.
BiH već ima problem percepcije zbog političke nestabilnosti, složenog administrativnog sustava, sporog pravosuđa i čestih blokada institucija. Siva lista se nadovezuje na te slabosti i dodatno pojačava oprez. Strani investitor može postaviti jednostavno pitanje: ako zemlja ima strateške nedostatke u sprječavanju pranja novca, koliko su sigurni ugovori, partneri, vlasnička struktura, transfer dobiti i zaštita kapitala? Čak i kada je konkretan projekt čist, investitor mora računati na dodatne provjere i reputacijski teret.
Posebno su osjetljive banke i financijske institucije iz Europske unije, Sjedinjenih Američkih Država i drugih uređenih tržišta. One su pod obvezom stroge procjene rizika. Ako posluju s partnerima iz zemlje pod pojačanim nadzorom, moraju provoditi dodatne procedure. To znači više dokumentacije, duže rokove, veću internu kontrolu i potencijalno veće troškove. Neki investitori neće formalno odustati od BiH, ali će je staviti niže na listu prioriteta.
Ipak, ne treba širiti paniku. Siva lista nije ekonomska presuda. Ona je upozorenje i pritisak. Ako država brzo pokaže mjerljive rezultate, šteta se može ograničiti. Ali ako vlasti budu spore, neusklađene i defenzivne, reputacijska šteta može trajati godinama. U međunarodnim financijama povjerenje je valuta. BiH sada mora dokazati da to povjerenje zaslužuje.
4. Može li se očekivati da će domaće banke dodatno pooštriti procedure prema građanima i gospodarstvu?
Da, takav razvoj događaja je vrlo realan. Banke su već sada jedan od najreguliranijih sektora, a nakon stavljanja države pod pojačani nadzor, one će dodatno voditi računa o vlastitoj izloženosti riziku. Ne treba očekivati da će banke preko noći blokirati građane ili gospodarstvo, ali treba očekivati opreznije postupanje. To znači više pitanja o podrijetlu novca, više dokumentacije, detaljnije provjere klijenata i sporije odobravanje određenih transakcija.
Za građane se to može manifestirati kod većih uplata, doznaka iz inozemstva, kupnje nekretnina, darova, nasljedstva, gotovinskih transakcija ili uplata koje odstupaju od uobičajenog profila klijenta. Banka će češće tražiti dokaz o izvoru sredstava: ugovor, platne liste, poreznu dokumentaciju, kupoprodajni ugovor, potvrdu o nasljedstvu ili drugi relevantan dokaz. Za uredne klijente to ne znači opasnost, ali znači više administracije.
Za gospodarstvo posljedice mogu biti izraženije. Tvrtke koje posluju s inozemstvom, posebno u djelatnostima koje se smatraju rizičnijim, mogu očekivati detaljnije provjere poslovnih partnera, vlasničke strukture, ugovora, faktura i svrhe plaćanja. Banke će biti opreznije kod tvrtki koje imaju složene vlasničke lance, česte gotovinske uplate, poslovanje s više jurisdikcija ili transakcije koje nemaju jasnu ekonomsku logiku.
Troškovi poslovanja mogu rasti neizravno. To neće uvijek biti vidljivo kao nova provizija, ali će se pojaviti kroz vrijeme, angažman računovodstva, pravnika, compliance službi i kašnjenja u realizaciji poslova. Vrijeme je u poslovanju trošak. Ako se transfer koji je ranije trajao jedan dan sada provjerava nekoliko dana, to utječe na likvidnost i poslovne rokove.
Važno je naglasiti: banke to neće raditi iz hira, nego iz regulatorne nužnosti. Kada je država na sivoj listi, banke moraju dokazati da razumiju i kontroliraju rizike. Zato odgovornost nije samo na bankama. Država mora popraviti sustav kako teret ne bi prešao na građane i gospodarstvo.
5. Koliko je transparentnost stvarnog vlasništva slaba karika u BiH?
Transparentnost stvarnog vlasništva jedna je od najslabijih točaka ne samo u BiH, nego i u mnogim tranzicijskim ekonomijama. Međutim, u BiH je taj problem dodatno izražen zbog složene administrativne strukture, fragmentiranih registara i nedovoljno uvezanih podataka. Stvarno vlasništvo znači odgovor na jednostavno pitanje: tko zaista kontrolira tvrtku, imovinu ili financijski tok? Formalni vlasnik upisan u registar ne mora uvijek biti stvarni kontrolor. Iza jedne tvrtke mogu stajati druge tvrtke, povezane osobe, opunomoćenici, rođaci, offshore strukture ili osobe koje žele ostati skrivene.
U borbi protiv pranja novca to je ključno. Novac stečen kriminalom rijetko se pere na ime osobe koja ga je stekla. On se najčešće ubacuje u gospodarstvo kroz posrednike, pravne osobe, nekretnine, izgradnju poslovnih i stambenih zgrada, fiktivne ugovore, pozajmice, konzultantske usluge ili povezane tvrtke. Ako država ne zna tko je stvarni vlasnik, onda ne zna ni tko stvarno upravlja rizikom.
BiH treba funkcionalan, ažuran i dostupan registar stvarnih vlasnika. Ali registar sam po sebi nije dovoljan. Podaci moraju biti točni, provjerljivi i redovito ažurirani. Ako netko upiše netočan podatak, mora postojati sankcija. Ako javni bilježnik, banka, računovođa ili odvjetnik primijeti neslaganje između registra i stvarnog stanja, mora postojati obveza prijave. Ako nadzorna tijela ne provjeravaju kvalitetu podataka, registar postaje formalnost.
Poseban problem su javne nabave, nekretnine i tvrtke koje posluju s državom. Javnost ima pravo znati tko stoji iza kompanija koje dobivaju velike ugovore, koncesije, subvencije ili posluju s javnim novcem. Transparentnost stvarnog vlasništva nije samo pitanje sprječavanja pranja novca. To je pitanje borbe protiv korupcije, sukoba interesa i političkog klijentelizma.
Zato bih rekao da je ovo jedan od ključnih testova ozbiljnosti BiH. Država koja ne zna tko stvarno kontrolira kapital, teško može tvrditi da učinkovito kontrolira financijski kriminal.
6. Što će povratak na sivu listu značiti za izvoznike, uvoznike i kompanije koje posluju s inozemstvom?
Za kompanije koje posluju s inozemstvom posljedice mogu biti vrlo konkretne. Ne govorimo nužno o zabrani poslovanja, nego o povećanju operativnog trenja. Izvoznici i uvoznici ovise o brzini plaćanja, povjerenju banaka, urednoj dokumentaciji i stabilnim odnosima s partnerima. Kada se zemlja nađe na sivoj listi, strani partneri i njihove banke češće postavljaju dodatna pitanja. To može usporiti transakcije, povećati troškove i stvoriti nesigurnost u poslovnim rokovima.
Prva posljedica su sporija plaćanja. Ako banka u inozemstvu vidi da uplata dolazi iz zemlje pod pojačanim nadzorom, može tražiti dodatnu provjeru. To se posebno odnosi na veće iznose, nove poslovne partnere, neuobičajene transakcije ili sektore koji su označeni kao rizičniji. U praksi, tvrtka može imati uredan ugovor i isporučenu robu, ali novac može kasniti zbog compliance provjera.
Druga posljedica su veći administrativni zahtjevi. Kompanije će morati bolje dokumentirati svoje poslovanje: ugovore, fakture, transportne dokumente, carinske deklaracije, dokaz o krajnjem korisniku, vlasničku strukturu i podrijetlo sredstava. Za velike tvrtke to je opterećenje, ali izvedivo. Za mala i srednja poduzeća to može biti ozbiljan izazov jer nemaju razvijene compliance službe.
Treća posljedica može biti otežan pristup financiranju. Banke i strani kreditori mogu pažljivije procjenjivati rizik zemlje. To ne znači da će krediti nestati, ali uvjeti mogu postati stroži. U nekim slučajevima može doći do skupljeg financiranja, više jamstava ili dužih procedura.
Četvrta posljedica je reputacijska. Strani partner može izabrati dobavljača iz druge zemlje ako procijeni da mu BiH donosi dodatni rizik. To je posebno opasno za tvrtke koje rade u lancima opskrbe Europske unije, gdje su rokovi i usklađenost presudni.
Zato gospodarstvo mora odmah reagirati: urediti dokumentaciju, mapirati vlasničke strukture, obučiti računovodstvo i unaprijed pripremati dokaze za banke. Država mora učiniti svoj dio, ali i tvrtke moraju shvatiti da ulazimo u stroži režim provjera.
7. Je li odluka FATF-a više rezultat tehničkih nedostataka ili poruka o ukupnoj učinkovitosti pravosuđa i institucija?
Odluka FATF-a formalno se odnosi na strateške nedostatke u sustavu sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma, ali suštinski ona govori mnogo više. Tehnički nedostaci postoje: registri, nadzor, sankcije, međunarodna suradnja, izvješća o sumnjivim transakcijama, stvarno vlasništvo i specifične obveze sektora. Međutim, iza tih tehničkih pitanja stoji šire pitanje: može li država provesti ono što sama propiše?
Ako imate dobar zakon, a nemate učinkovito pravosuđe, zakon ostaje mrtvo slovo. Ako imate financijsko-obavještajne podatke, a oni ne završavaju u kvalitetnim istragama, sustav ne daje rezultat. Ako imate obvezu prijave sumnjivih transakcija, a obvezne osobe prijavljuju malo, loše ili formalno, onda nema stvarne prevencije. Ako postoje sankcije, ali se ne izriču ili su simbolične, onda nema odvraćajućeg efekta.
Zato ovu odluku treba čitati i kao poruku pravosuđu. Pranje novca je nastavak prethodnog kriminala. To je način da se novac iz korupcije, poreznih utaja, trgovine drogom, organiziranog kriminala ili zlouporaba ubaci u legalne tokove. Ako pravosuđe ne pokazuje sposobnost da prati novac, procesuira odgovorne i oduzima imovinu, onda kriminal postaje ekonomski isplativ.
Poruka je i politička, ali ne u dnevno-političkom smislu. Ona govori da međunarodni standardi više ne prihvaćaju izgovor složenog sustava. BiH mora pokazati da institucije mogu surađivati bez obzira na razinu vlasti. Financijski kriminal ne čeka politički dogovor. On koristi svaku institucionalnu prazninu.
Dakle, odgovor je: odluka je i tehnička i institucionalna. Tehnički nedostaci su vidljivi simptomi, ali dublji problem je učinkovitost sustava. Ako BiH odgovori samo izmjenama propisa, a ne pokaže istrage, presude, oduzimanje imovine, kvalitetan nadzor i stvarnu koordinaciju, problem neće biti riješen. FATF traži rezultate, a ne samo namjere.
8. Koliko je realno da BiH u kratkom roku ispuni zahtjeve aus Akcijskog plana?
Realno je da BiH u kratkom roku napravi dio potrebnih koraka, ali nije realno očekivati da se dubinski problemi riješe preko noći. Akcijski planovi u ovoj oblasti obično traže i normativne i operativne rezultate. Normativni dio može ići brže: izmjene zakona, usvajanje podzakonskih akata, strategija, metodologija i smjernica. Međutim, operativni dio je zahtjevniji: povećanje broja kvalitetnih istraga, bolja upotreba financijsko-obavještajnih podataka, jači nadzor, učinkovite sankcije i dokaziva suradnja institucija.
BiH ima iskustvo izlaska iz prethodnih režima pojačanog nadzora, što znači da nije bez kapaciteta. Međutim, današnji standardi su stroži, a međunarodno okruženje osjetljivije. Financiranje terorizma, sankcije, stvarno vlasništvo, prekogranične gotovinske transakcije i zlouporabe pravnih osoba sada se promatraju mnogo detaljnije nego prije deset godina.
Ključni uvjet za brži izlazak sa sive liste jest politička koordinacija. Ako se pitanje bude tretiralo kao tehnički posao nekoliko službenika, napredak će biti spor. Ovo mora biti prioritet Vijeća ministara, entitetskih vlada, regulatora, pravosuđa i svih nadzornih tijela. Potrebna je jasna matrica odgovornosti: tko radi što, do kada, kojim dokazom i s kojim mjerljivim rezultatom.
Kada bi se moglo očekivati skidanje sa sive liste? Ako BiH bude ozbiljna, organizirana i fokusirana, optimističan scenarij mogao bi biti razdoblje od jedne do dvije godine. Ali to ovisi o brzini ispunjavanja Akcijskog plana i o tome hoće li FATF procijeniti da su mjere ne samo usvojene, nego i učinkovite. Ako se bude kasnilo, ako institucije budu prebacivale odgovornost ili ako rezultati ostanu formalni, to razdoblje može biti znatno duže.
Moja procjena je da BiH može izaći sa sive liste, ali samo ako prestane raditi kampanjski. Ovo nije posao za jednu sjednicu, jedno priopćenje ili jednu izmjenu zakona. Ovo je test državne discipline.
9. U kojoj mjeri ova odluka može utjecati na europski put BiH?
Ova odluka može značajno utjecati na europski put BiH, ne zato što je siva lista formalno dio jednog pregovaračkog poglavlja, nego zato što izravno pogađa samu bit europskih kriterija: vladavinu prava, institucionalnu učinkovitost, financijsku transparentnost i borbu protiv organiziranog kriminala. Europska unija ne traži samo usklađivanje propisa s europskom pravnom stečevinom. Ona traži državu koja može provoditi zakone.
Sprječavanje pranja novca povezano je s više oblasti europskih integracija. Prvo, tu je vladavina prava. Ako država ne može učinkovito otkrivati, istraživati i sankcionirati pranje novca, onda se postavlja pitanje snage pravosuđa i agencija za provođenje zakona. Drugo, tu je ekonomsko upravljanje. Financijski sustav mora biti pouzdan jer bez toga nema stabilnog tržišta, investicija ni integracije u europske financijske tokove. Treće, tu je borba protiv korupcije. Pranje novca često je završna faza koruptivnih radnji. Ako ne pratite novac, ne možete razbiti korupcijske mreže.
Siva lista također šalje lošu poruku u političkom trenutku kada BiH pokušava dokazati da je vjerodostojan kandidat za članstvo. Europski partneri će sada s pravom tražiti konkretne dokaze: koliko je istraga pokrenuto, koliko je imovine oduzeto, koliko su registri pouzdani, kako funkcionira međunarodna suradnja i primjenjuju li se sankcije.
Međutim, ova odluka ne mora nužno zaustaviti europski put. Ona može postati i katalizator reformi. Ako BiH pokaže da brzo reagira, da prihvaća kritiku i da proizvodi rezultate, može čak ojačati svoju poziciju. Europska unija cijeni sposobnost države da otkloni nedostatke kada su jasno identificirani.
Problem bi nastao ako domaće vlasti počnu minimizirati odluku, relativizirati odgovornost ili kriviti međunarodne institucije. To bi bio pogrešan pristup. Europski put se ne brani priopćenjima, nego reformama. U tom smislu, siva lista je neugodan, ali možda i koristan test ozbiljnosti BiH.
10. Koje tri hitne mjere bi vlasti BiH morale poduzeti već danas?
Prva hitna mjera mora biti uspostavljanje operativnog kriznog mehanizma za provedbu Akcijskog plana. Ne govorim o još jednom formalnom tijelu koje će se povremeno sastajati, nego o jasnoj zapovjednoj strukturi s rokovima, odgovornim osobama i javnim izvještavanjem. Građani, gospodarstvo, banke i međunarodni partneri moraju znati tko je zadužen za svaku mjeru i kada se očekuje rezultat. Bez koordinacije, BiH će izgubiti vrijeme, a vrijeme je sada najskuplji resurs.
Druga mjera mora biti hitno jačanje registra stvarnog vlasništva i uvezivanje podataka. Potrebno je osigurati da podaci o pravnim osobama i stvarnim vlasnicima budu točni, ažurni, dostupni nadležnim tijelima i provjerljivi. To znači obvezu redovnog ažuriranja, sankcije za netočne podatke i razmjenu informacija između registara, poreznih tijela, banaka, javnih bilježnika i nadzornih tijela. Bez transparentnosti vlasništva, sve druge mjere ostaju polovične.
Treća mjera mora biti dokazivanje učinkovitosti kroz konkretne slučajeve. BiH mora pokazati povećan broj kvalitetnih istraga i kaznenih progona za pranje novca, bolju upotrebu financijsko-obavještajnih podataka, učinkovitije sankcije za kršenje AML/CFT obveza i stvarno oduzimanje nezakonite imovine. Međunarodni partneri neće biti impresionirani samo novim pravilnicima. Oni žele vidjeti da sustav funkcionira.
Uz ove tri mjere, važno je komunicirati s gospodarstvom i građanima. Država mora objasniti što siva lista znači, što ne znači i kako se poslovni subjekti mogu pripremiti. Panika je štetna, ali ignoriranje je još štetnije. Banke, kompanije, javni bilježnici, odvjetnici, računovođe i posrednici u prometu nekretnina moraju dobiti jasne smjernice.
Ako bih morao sažeti: koordinacija, transparentnost i rezultati. To su tri riječi koje sada određuju hoće li BiH brzo izaći iz problema ili će siva lista postati dugotrajan teret za ekonomiju, reputaciju i europski put.
11. Je li povratak BiH na sivu listu financijski žuti karton ili ozbiljno upozorenje da država gubi međunarodno povjerenje?
Rekao bih da je to i financijski žuti karton i ozbiljno upozorenje. Žuti karton znači da igra još nije izgubljena, ali da se mora odmah promijeniti ponašanje. BiH nije izolirana, njezine banke nisu isključene iz međunarodnog sustava i građani neće preko noći ostati bez mogućnosti slanja i primanja novca. Međutim, svaka transakcija, svaki investicijski projekt i svaki međunarodni odnos sada mogu biti promatrani s dodatnom dozom opreza.
Ozbiljno upozorenje se odnosi na povjerenje. Međunarodno financijsko povjerenje ne počiva na političkim izjavama, nego na dokazima da država kontrolira rizike. Ako postoji percepcija da se kroz sustav mogu prikrivati vlasnici, prati novac, financirati zabranjene aktivnosti ili izbjegavati sankcije, onda država ulazi u zonu reputacijskog rizika. To je opasno za malo i otvoreno gospodarstvo kao što je BiH.
Zato bih ovu situaciju iskoristio kao trenutak istine. Umjesto da tražimo opravdanja, moramo priznati da sustav ima slabosti. Umjesto da krivimo druge, moramo pokazati rezultate. Umjesto da se zadovoljavamo formom, moramo graditi funkcionalnu državu. Siva lista nije kraj, ali jest opomena. Ako je ozbiljno shvatimo, može postati početak ozdravljenja sustava. Ako je podcijenimo, mogla bi postati simbol izgubljenog povjerenja.
I ne samo to, potrebno je uraditi digitalnu transformaciju cijelog poslovnog sustava, iskorijeniti nepotizam iz javnih nabava i zapošljavanja podobnih umjesto sposobnih, a rodijačku ekonomiju svesti na minimum. Svaki put počinje prvim korakom, a ovo su za BiH prvi neophodni koraci.
Scena.ba
