Pjevačica Nada Topčagić održala je koncert u okviru Međunarodnog festivala “Prva harmonika Srbije – Sokobanja 2026.”, a prije izlaska na pozornicu otvoreno je govorila za Telegraf o privatnom životu, uspomenama, prolaznosti i najvećim životnim strahovima.
Iako i dalje mnogo radi i putuje, priznaje da joj se život posljednjih godina znatno promijenio.
Stan pun uspomena
– Dok sam na nogama – super sam. Dosta putujem i radim, idem u Guču 9. kolovoza, odatle idem na Taru mijenjati stolariju, pa za Beograd sređivati stan. Ne živim više tamo, nemam gdje parkirati auto, sad je tamo pješačka zona. Ulazim u stan kao da nisam tu živjela 45 godina – rekla je Nada Topčagić na samom početku, a potom priznala koliko joj teško pada povratak u stan pun uspomena.
– Jako mi je teško jer tu ne postoje više ti ljudi, te susjedi koji su bili tada tu, i moj ljubimac Badža koji me napustio, sve mi to nedostaje. Jučer sam samo uletjela gore i vidjela koliko je sve sablasno u zgradi, nema više tih ljudi, svi su nas napustili, i meni to više ništa ne predstavlja – rekla je za Telegraf.
Nada nije krila ni da razmišlja o prolaznosti te da je smrt njezin najveći strah.
– Jako se plašim! Došlo je vrijeme da odlaze jako mladi ljudi, mi stariji uhvatili smo neki pravac gdje nas je Bog pogledao. Vrlo se brinem, žao mi je mladih ljudi koji su bolesni i koji nas napuštaju.
– Ne bih rekla da volim živjeti, nego se plašim tog čina, plašim se napuštanja ovoga svijeta, toga da ne mogu više disati. Sve kolege koje su nas napustile, roditelji su me napustili i sva moja obitelj koja je otišla, znači morat ću doći i ja u tu fazu da ću to nekako prebroditi, kao smrt je nešto dobro, svi očekujemo da ćemo se nekad negdje gore sresti.
Dodala je da se trudi ostati jaka, ali da je svjesna da taj trenutak čeka svakoga.
– Plašim se općenito tog čina da me zakopaju u zemlju, da ću ostati sama u grobu u toj zemlji, pa svaki se normalan čovjek plaši. Kad god mi je teško, ja se bodrim, ali će ipak doći dan kad ću morati ići, ne samo ja, nego svi mi. Kada pogledam koliko nas je kolega napustilo, strašno je – rekla je pjevačica.
Budući da su pojedine javne osobe već kupile grobna mjesta, pjevačica je otkrila je li i sama razmišljala o tome.
Velika kukavica
– Zlatka ne smijem ni pitati. Kažem: “Gdje ćemo, hoćemo li u Banovce?”, jer nam je blizu groblje, a preselili smo se u Stare Banovce. Ne znam, ne smijem ni spomenuti, neću se pokopati, ali to je život. Ako uzmem grobnicu, ne smijem nikome spomenuti; svi moji prijatelji koji su kupili grobnice bili su zdravi i dobri, a onda su otišli jedan za drugim, nevjerojatno. Djelujem da nisam, ali sam velika kukavica, plašim se svega – zaključila je pjevačica.
Scena.ba
