Novak Đoković u novom je dokumentarnom filmu otvoreno progovorio o najtežim trenucima svog djetinjstva. Najtrofejniji tenisača svih vremena prisjetio se NATO-ova bombardiranja tadašnje Jugoslavije 1999. godine, bijega prema skloništu usred noći, teške financijske situacije svoje obitelji i svega što je morao proći na putu prema teniskom vrhu.
Đoković je u ožujku 1999., nekoliko tjedana prije 12. rođendana, s obitelji živio u Beogradu. Dok su gradom odjekivale eksplozije, njegova obitelj morala je napustiti stan i potražiti sigurnije mjesto.
U dokumentarcu ‘Novak Đoković: The Wolf in Winter’ prisjetio se jedne od prvih noći bombardiranja.
‘Jedne od tih prvih noći bombardiranja naša zgrada nije imala sklonište pa smo morali otići u drugu zgradu’, ispričao je Đoković.
Ono što se potom dogodilo ostalo mu je duboko urezano u pamćenje.
‘Trčali smo prema toj drugoj zgradi. Bio je to užasan prizor jer je bilo dva ili tri sata ujutro. Bilo je mračno. Vidite ljude kako trče uokolo, paničare. Ne znaju kamo otići, pokušavaju spasiti vlastite živote.’
U jednom trenutku Đoković se spotaknuo i pao, dok je njegova obitelj nastavila trčati prema skloništu.
‘Vidio sam svoju obitelj kako trči 12 ili 15 metara ispred mene. Pokušao sam vikati: ‘Upomoć, upomoć.’ Nisu me čuli i nastavili su trčati. Okrenuo sam se i pogledao prema našoj zgradi’.
Tada je, tvrdi, ugledao prizor koji nikada nije zaboravio.
‘Vidio sam avion kako baca dvije bombe na obližnju bolnicu. Stajao sam na kiši i u mraku…’.
‘Na početku je to bio horor’
O ratnim godinama u dokumentarcu govori i njegov brat Marko.
‘Na početku je to bio horor. Kao malo dijete ne možete ni zamisliti da se nešto takvo može dogoditi’, rekao je Marko Đoković.
Prisjetio se i večeri koje je obitelj provodila skrivajući se i čekajući da opasnost prođe.
‘Navečer se samo skrivaš u svom malom domu. Svi zajedno u nekom kutu i samo se moliš da se ništa ne dogodi’.
Unatoč svemu, Novak je nastavio igrati tenis. U jesen 1999. godine kao iznimno talentirani junior otišao je u Njemačku i počeo trenirati na akademiji koju je vodio hrvatski teniski stručnjak Nikola Pilić.
No financiranje njegove karijere za obitelj Đoković bilo je iznimno teško.
‘Ekonomski je bilo doista teško podnijeti financijske zahtjeve za obitelj. Posebno kada se bavite vjerojatno jednim od najskupljih sportova koje možete izabrati’, rekao je Đoković.
Istaknuo je da je cijela zemlja tada prolazila kroz iznimno teško razdoblje.
‘Cijela zemlja borila se s ekonomskim problemima. Ljudi su doslovno tražili skloništa i pokušavali spasiti živote. Nisu razmišljali o tenisu ili bilo čemu sličnom’.
Otac je posuđivao novac od kriminalaca
Đoković je otkrio i koliko je daleko njegov otac Srđan morao ići kako bi financirao sinovu karijeru.
‘Većinu vremena posuđivali ste novac od vrlo pogrešnih ljudi. Nažalost, bili su to kriminalci. Sve rezerve koje smo imali davao je za vraćanje dugova’, rekao je.
Posebno se sjeća jednog obiteljskog razgovora.
‘Moj otac smatrao je da sam dovoljno zreo da preuzmem dio tereta i odgovornosti koje je on nosio. Posjeo nas je sve i izvadio 10 njemačkih maraka. Rekao je: ‘Ovo je sve što imamo’.
Otac mu je tada, kaže, postavio samo jedan uvjet.
Rekao mi je: ‘Učinit ću sve što mogu da ostvariš svoj san. Ali tražim jednu stvar od tebe. Moraš biti 100 posto posvećen ovome. Jer ako vidim da nisi, gotovo je.’
Đoković priznaje da ga je takvo djetinjstvo natjeralo da vrlo rano odraste.
‘Morao sam postati ozbiljniji, stroži, stabilniji, više muškarac nego dječak. Morao sam na neki način biti roditelj s 13 godina. Više nisam mogao izražavati svoje osjećaje. A bio sam dijete’.
Tenis mu je postao utočište
Tenis je tijekom tih godina za Đokovića postao mjesto na kojem je mogao pobjeći od svega što se događalo oko njega. Sam ga je opisao kao svojevrsno ‘utočište’.
U dokumentarcu govori i o ‘inatu’, riječi kojom objašnjava dio mentaliteta koji ga je pratio tijekom cijele karijere.
+Kada ljudi sumnjaju u tebe, kada su u osnovi svi protiv tebe, tada koristiš taj ‘inat’, tu snagu tvrdoglavosti, kako bi svima dokazao da nisu u pravu+.
Dodao je:
‘Taj ‘inat’ zapravo je prilično raširen u mentalitetu srpskog naroda’.
Đoković kaže da taj osjećaj koristi i kada se publika okrene protiv njega.
‘To je definitivno jedan od faktora koji me motiviraju. Ako se publika okrene protiv mene, koristim to kako bih probudio tog ratnika u sebi. To se zove ‘inat’.
Agassi: ‘Trebao mu je strah ili bijes’
U 90-minutnom dokumentarcu pojavljuju se Đokovićeva supruga Jelena, članovi njegove obitelji te brojne osobe koje su obilježile njegovu karijeru.
Među njima je i Andre Agassi, nekadašnji broj jedan svjetskog tenisa i Đokovićev bivši trener, koji je govorio o psihološkoj strani srpskog tenisača.
‘Iznenadilo me koliko je mračno morao osjećati da bi iz sebe izvukao maksimum’, rekao je Agassi.
Potom je dodao:
‘Da bi Novak mogao odraditi svoj posao, trebao mu je strah ili bijes. S ljubavlju ili zahvalnošću gubio je svoje očnjake’.
Đoković je tijekom karijere osvojio rekordna 24 Grand Slam naslova u muškoj pojedinačnoj konkurenciji, a 2024. u Parizu osvojio je i olimpijsko zlato koje mu je nedostajalo u impresivnoj kolekciji.
Upravo su iskustva iz djetinjstva, tvrdi, snažno utjecala na mentalitet koji će desetljećima poslije postati jedan od njegovih najvećih zaštitnih znakova.
Scena.ba
