Vijest o smrti Luke Abaskiana (42), njegove supruge Valentine i njihove petogodišnje kćeri Biance, čija su tijela u ponedjeljak pronađena u jednom stanu u Rimu, potresla je javnost. Roditelji su, prema dosadašnjoj istrazi, odlučili oduzeti život teško bolesnoj kćeri, a potom i sebi.
Luka i Valentina pokušavali su na svaki mogući način pomoći svojoj kćeri, rođenoj prije vremena i s teškim invaliditetom. Najmanje tri puta putovali su u Monterrey zbog eksperimentalne terapije. Tragediji je prethodilo pet godina liječenja, rehabilitacije, nade, putovanja u inozemstvo, financijskih odricanja i muka obitelji koja je do posljednjeg trenutka pokušavala pronaći bilo kakvu mogućnost za svoju kćer.
Bianca je imala pet godina. Rođena je prije vremena, u sedmom mjesecu trudnoće, i od prvih dana života njezino stanje bilo je veoma teško. Imala je težak invaliditet, s neurološkim posljedicama i problemima koji su ozbiljno utjecali na njezin svakodnevni život.
U ponedjeljak, 31. kolovoza, u njihovoj kući u Ulici del Antracite, u rimskoj četvrti Pietralata, pronađeni su mrtvi Bianca, njezina majka Valentina i otac Luka, zajedno s obiteljskim psom Teom.
Istražna verzija je ubojstvo i samoubojstvo, ali istraga tek treba precizno utvrditi što se dogodilo. Pored tijela pronađen je pištolj Glock, koji je Luka legalno posjedovao, a u kući je pronađeno i mnogo pisama upućenih članovima obitelji.
Dugo su željeli kćer
Priča o Luki i Valentini, koju su ispričali prijatelji i susjedi, priča je o paru koji je dugo želio dijete.
Valentina i Luka vjenčali su se nakon nekoliko godina hodanja. Ona je oko majčinstva izgradila plan o obitelji, dok je on radio kao IT stručnjak u jednoj tvrtki.
Kažu da nije bilo sretnijih ljudi na svijetu kada su saznali da je Valentina trudna. Željno su iščekivali kćer, a onda ih je život teško pogodio. Bianca je rođena 13. studenoga 2020. godine, usred pandemije, oko dva mjeseca prije termina.
Njezino stanje odmah je bilo veoma teško.
Prema priči koju je objavila la Repubblica, majku su u bolnici čak pitali je li sigurna da želi priznati dijete i zadržati ga. Valentina je, kako se navodi, bez oklijevanja odgovorila potvrdno. Od tog trenutka život para potpuno se promijenio.
Djevojčici je bila potrebna stalna njega i pomoć. Luka se svakodnevno brinuo o njoj, vodeći je i u rehabilitacijski centar na drugom kraju Rima. Valentina je, prema riječima ljudi koji su poznavali obitelj, napustila posao kako bi mogla biti uz kćer.
Potraga za lijekom
Za Biancu je kroz zdravstvene službe napravljen plan rehabilitacije. Djevojčica je bila na terapijama i u institutu Santa Lucia, rimskom centru specijaliziranom za neurorehabilitaciju.
Putem interneta Luka i Valentina stupili su u kontakt s drugim roditeljima djece s teškim bolestima. Upravo kroz tu mrežu obitelji, iskustava i informacija upoznali su meksičkog liječnika Joséa Roberta Trujilla, povezanog s klinikom NeuroCytonix u Monterreyu. Centar nudi eksperimentalni tretman zasnovan na Cytotronu, uređaju koji koristi radiofrekvencije i elektromagnetska polja.
Prema novinskim rekonstrukcijama, učinkovitost ovog tretmana za bolesti poput Biancine bila je, međutim, predmet sumnji i osporavanja u znanstvenoj zajednici. Za roditelje je ta mogućnost ipak predstavljala nadu.
Tri putovanja u Meksiko i 300.000 eura
Luka i Valentina tako su otputovali u Monterrey zajedno s kćerima. Prema rekonstrukcijama, putovali su najmanje tri puta, mada jedan izvor navodi da su putovali četiri puta.
Svaki ciklus terapije koštao je između 70.000 i 80.000 eura, prema riječima obiteljske prijateljice koje je prenijela la Repubblica. Ukupno je, kako se navodi, potrošeno oko 300.000 eura.
Nije bila riječ samo o troškovima terapija: svako putovanje podrazumijevalo je i zrakoplovne karte, smještaj i tjedne provedene daleko od kuće. Prve tretmane obitelj je navodno plaćala iz vlastite ušteđevine. Kasnije su stigle i pomoći rođaka, prijatelja i poznanika. Par je, prema riječima ljudi koji su ih poznavali, izbjegavao da bolest svoje kćeri pretvori u stalnu akciju prikupljanja novca. Nastavili su tražiti novac kako bi mogli ponovno otputovati. A prije svega nastavili su tražiti lijek.
Vidjeli su određeno poboljšanje
To je jedan od najosjetljivijih elemenata ove priče. Prema riječima nekih ljudi bliskih obitelji, nakon tretmana u Meksiku roditelji su navodno primijetili određene znakove poboljšanja, iako ograničene.
Za njih je to možda bilo dovoljno da se nastave nadati.
– Rezultati, ako ih je bilo, bili su minimalni, ali Valentina je bila spremna ponovno krenuti – ispričala je obiteljska prijateljica.
Problem je bio u tome što je svako novo putovanje predstavljalo ogroman trošak.
I, prema rekonstrukcijama, u jednom trenutku novac je navodno nestao. Mogućnost da Biancu ponovno odvedu u Meksiko postajala je sve teža.
Obitelj koju su pratile zdravstvene službe
Postoji, međutim, još jedan element koji istražitelji i institucije pokušavaju razjasniti. Obitelj nije bila potpuno izvan sustava pomoći.
Zdravstvena ustanova ASL Roma 2 pratila je Biancu od rođenja i za nju je bio napravljen plan rehabilitacije. Djevojčicu su pratili i u centru Santa Lucia.
Prema riječima predsjednika IV općine, Massimiliana Umbertija, obitelji je bila osigurana i neizravna pomoć koja je podrazumijevala financijsku potporu.
S druge strane, nema podataka da su roditelji tražili pomoć u kući.
Zdravstveni djelatnici susreli su obitelj prije nekoliko godina u okviru procjene koja se provodi za djecu s invaliditetom. Tada, prema navodima ASL Roma 2, nisu uočeni posebni problemi u psihološkom stanju roditelja.
Luka je svakog dana činio sve što je mogao
Ljudi koji su poznavali Luku odbacuju sliku o ocu koji je bio distanciran. Jedan susjed, koji je govorio za Corriere della Sera, opisao ga je kao čovjeka koji se svakodnevno trudio brinuti o Bianci, vodio je na terapije i pokušavao joj osigurati svu moguću njegu.
Radio je kao informatički tehničar i u kraju je važio za osobu posebno vještu u području tehnologije.
Valentina je, s druge strane, postupno koncentrirala svoj život na kćer.
Obitelj je živjela u kući koju je kupio i renovirao Valentinin otac Sandro, umirovljeni željezničar i nekadašnji nogometaš Ascolija. Upravo je on kupio kuću u blizini svog doma kako bi kći i njezina obitelj bile na maloj udaljenosti.
Potresna oproštajna pisma pronađena u kući
U kući je, nakon što su pronađena tijela Luke, Valentine i Biance, pronađeno i oko 20 pisama.
Pisma su bila namijenjena članovima obitelji i, prema prvim rekonstrukcijama, neka od njih potpisali su oba supružnika. Njihov sadržaj sada analiziraju istražitelji.
Ta pisma mogla bi pomoći u rasvjetljavanju onoga što se događalo posljednjih dana i misli koje su pratile par sve do odluke da počini krajnji čin.
Karabinjeri također pregledavaju telefone, poruke i kontakte para kako bi rekonstruirali i priču o liječenju u Meksiku te utvrdili tko ih je uputio na taj terapijski put i kakva su bila njihova stvarna očekivanja.
Posljednji sati prije tragedije
Posljednji put Luka je navodno bio aktivan na WhatsAppu u 23.30 sati u petak.
A onda tišina.
Prijatelji su pokušavali stupiti u kontakt s Valentinom, ali nisu dobivali odgovor. Lukina obitelj, nakon što više nije mogla stupiti u kontakt s njima, alarmirala je nadležne. Vatrogasci su u ponedjeljak poslijepodne otvorili vrata kuće. Unutra su zatekli potresan prizor. Luka, njegova supruga i kćerkica, kao i njihov pas Teo, bili su mrtvi.
Nije postojao samo jedan uzrok?
Istražitelji pokušavaju utvrditi što je točno navelo Luku i Valentinu na ovakav čin.
Troškovi liječenja u Meksiku, financijske poteškoće, Biancin invaliditet, Valentinin odustanak od posla, usamljenost i psihološki teret pet godina njege – svi ti elementi pojavljuju se u rekonstrukcijama.
Ali danas nije moguće utvrditi da je 300.000 eura potrošenih na liječenje bilo uzrok tragedije. Istražitelji pokušavaju utvrditi jesu li i u kojoj mjeri financijske poteškoće utjecale na situaciju i jesu li postojali drugi čimbenici.
Jer iza tako ekstremnog čina rijetko kada postoji samo jedno objašnjenje. Prije je riječ o zbroju slabosti koje mogu postati nevidljive upravo u trenutku kada obitelj izvana nastavlja raditi ono što je oduvijek radila – ići dalje.
Tragedija u Rimu neminovno skreće pozornost i na položaj drugih obitelji koje svakodnevno brinu o osobama s teškim invaliditetom. U takvim obiteljima briga može zauzeti svaki dio života: vrijeme, posao, san, odnose, financijske resurse, pa čak i mogućnost da se zamisli budućnost.
Tragedija Luke i Valentine, međutim, ne može postati opravdanje za pretvaranje složene priče u jednostavno objašnjenje. I prije svega, Bianca ne može biti svedena na dijagnozu. Bianca je bila djevojčica. Imala je pet godina, obitelj koja ju je dugo željela i roditelje koji su godinama tražili svaki mogući način da joj pomognu. Najbolnija činjenica ove priče nisu samo potrošenih 300.000 eura niti putovanja u Meksiko.
Već to što je djevojčica kojoj su bili potrebni liječenje, zaštita i budućnost umrla zajedno s ljudima koji su je trebali pratiti kroz život. Sada je na istragi da utvrdi što se uistinu dogodilo u toj kući. Ali ova tragedija skreće pozornost na one obitelji koje se nastavljaju u tišini boriti, dok ljudi oko njih više ne uspijevaju vidjeti koliko je njihova bol postala teška.
Scena.ba
