Kako su političke stranke u BiH pretvorile državu u privatni posjed za pljačku
SARAJEVO — S plakata koji ovih dana prekrivaju oronule fasade i raskrižja širom Bosne i Hercegovine, nasmijana lica političkih lidera obećavaju stabilnost, europsku budućnosti i ekonomski procvat.
No, iza te ušminkane fasade krije se stvarnost koju građani žive svakog dana – drastičan pad životnog standarda, sistemska korupcija, stranačko zapošljavanje i kronične političke blokade. Dakle, kriminal unutar korumpiranog političkog sustava na svakom koraku!
Dok se zemlja priprema za još jedan izborni ciklus, ključno pitanje koje visi u zraku nije tko će pobijediti, već može li se uopće u Bosni i Hercegovini išta promijeniti dok državni aparat funkcionira kao privatni posjed političko-financijskih klanova? Je li bitno koje stranke će ‘uzurpirati’ vlast ako se sve ponašaju isto – gramzljivo, nemoralno, kriminalno, mafijaški… Kao i dosad!?
Glasanje u začaranom krugu
Bosanskohercegovačka politička scena godinama pati od iste bolesti. Aktualna vlast, sastavljena od dobro uigranih etnonacionalnih matrica i njihovih satelita, ‘ko fol’ građanskih opcija, dovela je državu u stanje permanentne krize. Javni resursi se brutalno pljačkaju, tenderi namještaju za podobne firme, a radna mjesta u javnom sektoru služe kao valuta za kupovinu glasova.
U takvom sustavu ekonomske reforme su samo mrtvo slovo na papiru. Inflacija i svakodnevna poskupljenja osnovnih životnih namirnica i energenata gurnuli su ogroman broj građana na rub siromaštva. Dok cijene divljaju, plaće i mirovine stagniraju (u stvari rastu za ‘marku i pol’ svakih par mjeseci), a jedini stvarni odgovor vlasti jeste zaduživanje gdje god se može ‘uzeti’ kredit kako bi se nahranila predimenzionirana i neefikasna administracija. Najgora, najpreplaćenija i najkriminalnija u Europi! Zašto onda građani, unatoč očiglednoj katastrofi, ponovo biraju iste?
Odgovor leži u savršeno dizajniranom mehanizmu straha i ovisnosti. Vladajuća mašinerija je privatizirala državu do te mjere da je egzistencija tisuća obitelji direktno vezana za lojalnost partiji. Ako na to dodate redovnu predizbornu retoriku podjela, zveckanje oružjem i dizanje nacionalnih tenzija, dobijate formulu kojom se pažnja javnosti uspješno skreće s praznih frižidera, pljačke na gradnji autoceste, sve lošije zdravstvenom sustavu koji je sve skuplji… Ima li ijedan političar ‘s plakata’ koji zna objasniti zašto je hrana u BiH skuplja nego u Njemačkoj, dok su plaće u Sarajevu, Banoj Luci, Mostaru… šest puta manje nego u Franfurtu, Minhenu, Stuttgartu? Nema, i ne trudi se da išta pokuša napraviti po pitanju boljeg životnog standarda građana BiH. Bitno je isključivo namiriti svoju riznicu, osigurati svoje potomke i dugo godina živjeti na grbači siromašnih.
Što donosi “dan poslije”?
Analitičari i strani dužnosnici u našoj zemlji uglavnom su jedinstveni u pesimističnim prognozama za period nakon izbora. Dakako, to govore neslužbeno. Službeno je to uvijek fino umotano.
Čak i ako dođe do određenih personalnih promjena unutar vladajućih koalicija, suštinska struktura moći ostaje netaknuta. Nakon zatvaranja birališta, BiH gotovo sigurno očekuje nekoliko scenarija.
Moguće je da dođe do dugotrajnih blokada implementacije izbornih rezultata. Formiranje vlasti u BiH tradicionalno traje mjesecima, ponekad i godinama. Tokom tog perioda, država će biti u tehničkom mandatu, nesposobna za donošenje bilo kakvih strateških odluka. A plaća i sve beneficije ići će redovno. To je političarima i najljepši period, apsolutno ništa ne radi a uzimaju i po 10.000 KM mjesečno.
Je li netko misli da neće biti nastavka egzodusa radno sposobnog stanovništva? Dok političke elite raspodjeljuju fotelje i ministarstva, tisuće mladih i obrazovanih ljudi spakirat će kofere. Odlazak ljudi više nije samo demografski problem, već potpuni ekonomski kolaps u najavi, jer zemlja ostaje bez poreznih obveznika i radne snage. Mislite li da je ove ‘s plakata’ briga za to?
Opet ćemo imati kozmetičke reforme za oči Brisela. BiH će nastaviti simulirati napredak na europskom putu kako bi osigurala pristup fondovima Europske unije, ali stvarna vladavina prava i borba protiv visoke korupcije ostat će blokirane, jer bi njihovo provođenje značilo političko samoubojstvo za aktualne lidere, koji, a to nitko ne može osporiti, vladaju po mafijaškom modelu.
Čemu se nadati dok “mašinerija” vodi državu?
Građani BiH se s pravom pitaju ima li mjesta nadi. Kada državne institucije, od pravosuđa do javnih poduzeća, preuzmu strukture koje funkcioniraju po principima političke mafije, klasični demokratski alati gube svoju snagu. Pravosudni sistem je u velikoj mjeri paraliziran i selektivan, što liderima daje osjećaj apsolutne nedodirljivosti.
Nada za Bosnu i Hercegovinu teško može doći preko noći ili kroz jedan izborni dan. Ona ovisi od postupnog razbijanja apatije unutar samog društva, jačanja nezavisnih medija i pritiska građanskog sektora koji mora postati glasniji od političkih sirena. No, teško ad će doći do toga. Čak je i međunarodna zajednica potpuno digla ruke od primjerice nezavisnih medija, dok ‘država’ s druge strane krca ogroman novac u stranačke medijske mašinerije odgovorne za širenje laži i stvaranje dodatne truleži u društvu.
Također, međunarodna zajednica, prvenstveno EU i SAD, morat će preći sa diplomatskih fraza na konkretne korake, ali koji idu u korist BiH, a ne pojedinaca i kompanija vezanih uz njih.
Dok se to ne desi, postizborna jesen u Bosni i Hercegovini donijet će već viđen scenarij: isti glumci, ista retorika i isti gorući problemi, dok će stvarni pobjednici izbora ponovno biti oni koji su sistem podredili vlastitom džepu.
Scena.ba
